Arhiv tekstova

Dvorište i kuća bake Ane Mikuš iz Šida podsjeća na pravu etno kuću. Počevši od dvorišta, koje je s ljubavlju uređeno – prepuno raznovrsnog cvijeća, gipsanih patuljaka, labudova i starina, koje su s ukusom poslagane duž cijelog dvorišta, pa sve do unutrašnjosti kuće. Inače, baka Anina ljubav prema starinama potječe još iz ranih dana djetinjstva.

 

LJUBAV PREMA 

STARINAMA

 

Još uvijek se dobro sjeća kada je njen ujak iskopao iz zemlje keramičku posudu za rakiju, koju i danas ponosno čuva, kao prvi primjerak njene kolekcije antikviteta. Ana Mikuš je rođena u Bikić Dolu, a osmogodišnju školu završila je u Sotu. Kaže da je u ranoj mladosti preuzela brigu o bratu i sestri, za koje je posebno vezana. Njen sada pokojni suprug Samuel bio je službenik, ali je dugi niz godina bio glazbenik i glumac amaterskog slovačkog kazališta u Iloku. Bio je itekako uspješan, jer je za svoje uloge dobio brojne zahvalnice i diplome. Baka Ana kaže da su njegovu kreativnost naslijedila i djeca – kćer Vesna i sin Rastislav, koji je školovani primaš i vođa tamburaškog orkestra u HKD-u »Šid«. Baka Ana priča da je pokraj mnogobrojnih starina, koje je godinama skupljala, kupovinom kuće u Šidu dobila još neprocjenjivih stvari. Tako su u dvorištu kuće zatekli dio od mlina koji potječe iz 19. stoljeća, kada su u Šidu postojala samo tri mlina. Sada on krasi dvorište njene kuće. A u kući svaka stvar ima svoju povijest i uspomenu na neku dragu osobu.

 

ANIN KUTAK

 

U njenom predvorju ispunjenom mnoštvom cvijeća, uređen je kutak gde se nalazi Singer mašina za šivenje stara preko sto godina, a na njoj uredno poslagane starine: nekadašnje glačalo na žar, razni ćupovi od keramike, kao i predmeti ukrašeni zlatovezom. Zatim stari sat, radio star preko sto godina koji još uvijek radi, a u jednoj prostoriji njene kuće na zidu su predmeti koji su se nekada koristili u domaćinstvu. Ali nisu samo starine njena ljubav, osim njih ova žena voli šiti, vesti goblene, šlingati, heklati i voli pripremati domaće kompote i pekmeze. Iako ima 64 godine, sve postiže i ništa joj nije teško. Nekoliko je godina bila gotovo sasvim slijepa pa nije mogla šiti, što joj je teško palo. Ali, poslije operacije ponovno se vratila njenoj staroj ljubavi – šivanju: »Bilo je perioda kada nisam mogla raditi. Tri tragedije zadesile su me u istoj godini. Teško sam se povratila poslije toga, ali sam shvatila da me samo posao može povratiti. Ali i ljubav prema najmilijima, kao i potreba da im svima pomognem.Tako sam prevazišla tugu i shvatila da moram pomoći svojoj obitelji – sinu, kćeri, svojim unukama na koje sam posebno ponosna«, kaže baka Ana. Svojevremeno je dobila za lijepo uređeno etno dvorište i nagradu Ekološkog pokreta »Zeleni list«. Trenutačno živi sa sinom Rastislavom na kojega je također posebno ponosna, a u svojim ormarima čuva svoje ručne radove, one koje je sačuvala od svojih starih, ali i one koje je sama izradila, kako kaže, za svoju buduću snahu. Slobodno vrijeme posvećuje svojim unukama i djeci, a sina redovito prati i podržava na svim koncertima tamburaških orkestara, gdje on svira. Nada se da će netko od njenih nastaviti njen hobi i sačuvati sve one stvari koje je ona decenijima s puno ljubavi čuvala.