Arhiv tekstova

Na fotografiji koju vam podastirem je tramvaj na konjsku vuču u Osijeku, prvi gradski prijevoz riješen na taj način u Hrvatskoj, a bogami, među prvima u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Prvi javni gradski prijevoz u Osijeku organiziran je 1879. godine, a tri gradske cjeline, Gornji grad, Tvrđa i Donji grad spojene su konjskim omnibusom, no početkom 1883. godine gradske su vlasti riješile postaviti tračnice za tramvajsku prugu, a prvi je konjski tramvaj u Osijeku počeo prometovati 10. rujna 1884. godine.

 

ISPRED SVIH

Godinu dana poslije Osijeka prijevoz građana konjskim tramvajem riješilo je i Sarajevo, sedam godina poslije i Zagreb, a tek početkom 20. stoljeća još neki hrvatski gradovi, Dubrovnik, Pula, Rijeka, Opatija i Velika Gorica. I Subotica je riješila gradski prijevoz tramvajem, još 1897. godine, ali odmah električnim tramvajem, no subotički je tramvaj posljednji krug provezao 2. travnja 1974. godine, ali važno je spomenuti, Subotica je tramvaj dobila prije Zagreba i Beograda, Novog Sada i Segedina. Listajući Hrvatsku reviju, časopis osječkog ogranka Matice hrvatske, zamijetio sam prilog dr. sc. Zlate Živaković-Kerže, povjesničarke i znanstvene savjetnice u Hrvatskom institutu za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu. Zlata piše kako je problem rješavanja gradskog prijevoza nametnut brzim gospodarskim razvitkom Osijeka u drugoj polovici 19. stoljeća, pa se ideja uvođenja tramvaja činila primamljivom. Grad je dao koncesiju Osječkom d.d. na 65 godina, a gradnja pruge započela je polovicom 1883. Glavna linija jednokolosiječne pruge počinjala je u Gornjem gradu, kod Rokove crkve, prolazila Dugom ulicom (J. J. Strosmayera), potom duž Kapucinske i duž gornjogradskog drvoreda do Tvrđe, gdje je skretala u glavnu ulicu (Franje Kuhača) i preko trga u Tvrđi (Trg Presvetog trojstva) izlazila na donjogradski drvored sve do donjogradskog trga bana Josipa Jelačića a okretala kod Casina (danas Dječje kazalište Branka Mihaljevića). Osječki konjski tramvaj pušten je u promet 10. rujna u prisutnosti brojnih Osječana i tih je dana bila velika navala putnika, jer Osijek je tada brojio dvadesetak tisuća žitelja. Usporedbe radi, Zagreb je tada imao 40 tisuća žitelja.Vozni se park sastojao od nekoliko zatvorenih i nekoliko otvorenih (ljetnih) kola. Sve službene osobe uposlene u tvrtki bile su jednoobrazno odjevene, vrlo uljudno, računajući kočijaša i konduktera, a cijena vozne karte bila je 12 krajcara za jednu vožnju. Vozni red u tzv. ljetnom periodu, od 1. travnja do 31. listopada,  odvijao se od 6 do 21, a u zimskom od 1. studenoga do 31 ožujka od 7 do 20 sati. Tehnički podaci kažu kako su kola bila duga 5 metara, široka 1,80 i visoka 2,5 metara, a imala su 16 sjedala. Tramvajem su se besplatno vozili gradski činovnici, redarstveni činovnici, članovi gradske straže i članovi vatrogasnih društava u službi.

 

POBOČNE LINIJE

Godine 1889. grad je dozvolio gradnju pobočnih linija, Županijskom ulicom prema HNK-u i do Casina, gdje je skretala u ulicu Divjeg čovjeka (Hrvatske republike) i skretala u Radićevu do gornjogradskog kolodvora. Druga je išla od Tvrđe do Gradskog vrta u Novom gradu. Potkraj 1899. godine, kada je Osijek dobio Munjaru, Gradsko zastupstvo je dozvolilo da se konjski tramvaj pretvori u munjevni (električni). Pripreme su započele i otegle se, a konjski je tramvaj i dalje prometovao, jer 1914. s početkom I. svjetskog rata sve je odgođeno do njegovoga završetka.  Stanje se novim ustrojem zakompliciralo, pa je 15. svibnja 1919. uzeta koncesija Osječkog d. d. i tramvaj se našao u posjedu Grada Osijeka pod nazivom Gradski tramvaj. Pripreme se tak sada nastavljaju, no Osijek će na električni tramvaj čekati sve do 1926. godine. Zagreb je električni tramvaj dobio 1910. godine. Danas je to Gradski prijevoz putnika – GPP Osijek s odlično usklađenom mrežom gradskih autobusa i tramvaja, a mreža tramvajskih pruga ide od Zelenog polja do Višnjevca, i Trga A. Starčevića do Bosutskog naselja i Bikare na Jugu II, od 2009. godine.

U Republici Hrvatskoj tramvaji danas prometuju jedino u Zagrebu i Osijeku.