Arhiv tekstova

Kako, molim?

CR­KVE I DžAMI­JE
Paljenje džamija? Huliganski antipatriotizam. Piromanija koju svjetske TV stanice, naravno, nisu propustile emitirati. Jesu li milijuni Španjolaca na ulici palili džamije koje su, kao i Hilandar i srpske bogomolje na Kosovu, Božje kuće. Uz to, u albanskom separatističkom pokretu vjerska komponenta, naročito ona fundamentalna, nikada nije bila dominantna u odnosu na nacionalističku. I kako to da je policija sačuvala Američko veleposlanstvo, a nije džamiju? Trebamo li pomisliti kako se osjećaju muslimani u Sandžaku i Srbiji? Možda drugačije nego Srbi pravoslavci dok gledaju kako im gore crkve u fašisoidnoj piromaniji? Zoran Panović, komentator, »Danas«, 20. ožujka 2004.

I NA ŠTRU­KLE I NA SAR­MU
Priznajem: meni je uvijek bilo super u Hrvatskoj. I uvijek dodajem: strašno mi je žao sve što se desilo našim narodima jer je to bio trijumf gluposti protiv koje se moramo zajednički boriti. Imali smo ideju da ove 2004. godine, dvije Vlade zajednički promoviraju olimpijski koridor, autocestu Zagreb-Beograd, da vratimo Europi svijest da je lijepo putovati kroz Hrvatsku i Srbiju; pristalica sam teze da što prije valja organizirati nogometne susrete, jer bez toga na Balkanu nema nogometa. Uopće, ovo jest jedan civilizacijski prostor, uz sve razlike koje jesu naše bogatstvo… Kad pogledam svoje foto albume i kolekciju ploča, kakav bih ja bio bez ljetovanja na Jadranu ili zagrebačkih rock bandova? Što bi ostalo od mog života kad bih se lišio svega izvan srpske granice? Prije petnaest godina bio je nonsens živjeti u Beogradu, a ne znati što se dešava u Zagrebu: danas je to, na žalost, činjenica, posljedica svega što nam se dešavalo posljednjeg desetljeća. Ali, usprkos svih razlika koje su normalne, prirodne, logične – vrijedi pacificirati ovaj prostor, ići ćemo na štrukle i na sarmu, voljet ćemo i ovu i onu glazbu, lako ćemo se razumjeti… i pokazati da, i kad su politike bolesne, kao sad u Srbiji pod Koštunicom, društva umiju i moraju komunicirati. Čedomir Jovanović, medijska meta, »Feral«, 18. ožujka 2004.TKO JE RE­KAO VU­KO­VAR?
Ako je suditi po prva dva dana suđenja optuženima za zločin na poljoprivrednom dobru »Ovčara« kod Vukovara i po izjavama optuženih, Vukovar se izgleda nije niti dogodio… Ovo suđenje, odnosno njegov tijek i presude, definitivno će pokazati ima li naše pravosuđe snage izboriti se sa zločinom, a naša najšira javnost s mračnom prošlošću. Zlatoje Martinov, »Republika«, 16. ožujka 2004.

ZA­STAR­JE­LI RA­TO­VI
Zato ja držim da su ratovi nešto zastarjelo. Današnji svijet je, kao što sam rekao, »manji«, sa snažnim međuzavis-nostima, i zato vi morate tretirati druge grupe koje su različite od vas, koje imaju drugačija gledišta, drugačije interese, morate ih tretirati s respektom, morate uzimati u ozbiljna razmatranja njihova prava ili njihove interese. Dakle, dijalog je rješenje, sve kroz dijalog, razgovor. To je jedini put. Dalaj Lama, tibetanski vođa, »Danas«, 20. ožujka 2004.PLAN­SKI U DE­PO­NIJ
Potpuno nelegalan i sramotno bezakonit deponij, 1990. godine proizveden je na prostoru Lovanje upravo zato da bi bio ispod nosa mjestima pretežno naseljenim Hrvatima i na vlasništvu Katoličke crkve, čijoj političkoj difamaciji u to doba nije bilo mjere. Deset godina se na toj neospornoj činjenici dešavalo bezakonje. Danas bi u Crnoj Gori bilo teško, i neistinito, pripisivati bezakonju antinacionalne atribute. U njegovom korijenu je slabost sustava ili, bolje rečeno, nevolja sustava da spriječi bezakonje i volja pojedinaca da na tome zarađuju. Mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, podgorički »Monitor«, 19. ožujka 2004.

ČUD­NA DI­JA­SPO­RA
Dijaspora u Americi je jedan čudan element jer su većina njih nacionalisti, ali su to nekakvi epski nacionalisti, to su nacionalisti koji ne vide realnost, oni vide samo prošlost, još žive u vrijeme srednjega vijeka i te aureole koju smo tada imali. To je za njih i dalje stvarnost. Tako da mnogi od njih teško mogu razumjeti što se sada dešava u Srbiji, ali i to bi trebalo razumjeti. Međutim, ljudi koji su skoro došli mnogo se bolje u tome snalaze i oni bi mogli više sudjelovati u događajima i tamo i ovdje. Dr. Zoran Hođera, predstavnik Demokratske stranke u SAD, »Danas«, 20. ožujka 2004.