Arhiv tekstova

Ima li ova država indiferentan odnos prema zakonima koje donosi ili je riječ o nezainteresiranosti uposlenika u njezinoj administraciji da ih provode? Na oba ova pitanja, i to uz navođenje bezbroj primjera, svaki bi građanin mogao dati potvrdan odgovor, a potpisnik ovoga teksta nastojat će ovoj tezi dati svoj prilog.

Pod naslovom »Biološka diverzija na Srbiju« internetski portal »Agroservis« objavio je 25. rujna informaciju da je na poljima Vojvodina proljetos sijan genetski modificiran (GMO) kukuruz. U nekom uređenom društvu u kojem se, osim što postoje, zakoni i provode već ova rečenica bila bi dovoljna da se kod nadležnih tijela upali crveno svjetlo i promptno reagira. Ali, kako Srbija u ključnim stvarima ne pripada toj kategoriji društava djelovanje zakona u njoj često počinje i završava na istom mjestu – papiru. Temeljem te informacije potpisnik je ovoga teksta u objedinjenom svojstvu savjesnog građanina i budnog novinara pozvao Ministarstvo poljoprivrede s namjerom da dobije odgovor na pitanje ima li država spoznaju opostojanju GMO kukuruza na poljima Vojvodine, ali se sva komunikacija – uključujući i onu pisanu (obavezno slanje pitanja e-mailom) – završavala na prvoj crti obrane u vidu ljubaznog glasa predstavnice odjela za odnose s javnošću (!) Zorice Kovčić. Simpatično, ali odsječno ona nam je poručila da su tu informaciju provjerili (netko, valjda, u Ministarstvu), te da nam – pošto ona (informacija) nije istinita – nemaju što ni reći.

 

Spoznaja u rukavu

 

Imao je, međutim, što reći urednik portala »Agroservis« i časopisa »Moje gazdinstvo« Čedomir Keco. On je, primjerice, i verbalno potvrdio ono što je prije toga napisao, a to je da GMO kukuruz u Vojvodini postoji. Keco, naime, tvrdi da su stručnjaci Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo u Novom Sadu po nalogu pokrajinske administracije otkrili postojanje GMO kukuruza na poljima Srijema i srednje Bačke, te da je to potvrdila i laboratorijska ekspertiza u Njemačkoj. Istina, Keco nije znao reći o kojem laboratoriju u Njemačkoj je riječ, ali je istaknuo da je o svemu tome na sastanku u Gospodarskoj komori Srbije pričao direktor Instituta za ratarstvo dr. Borislav Kobiljski. Keco je još dodao da Institut iz nepoznatih razloga ovu informaciju krije od javnosti. Po njegovim riječima »vlasnik« ove informacije, odnosno Institut, sada njome može trgovati tako što će, primjerice, razgovarati s kompanijom od koje je stigao GMO kukuruz o tome što dalje. Može Institut, kaže Keco, tu informaciju dati nadležnim tijelima,jer eventualno postojanje GMO kukuruza, kako kaže, predstavlja »ozbiljan biološki udar na Srbiju« Treća varijanta, kaže sugovornik, uključuje mogućnost da dva državna instituta i nekoliko malih proizvođača sjemena kukuruza budu u nemilosti, jer se, kako kaže, zbog oplodnje ispravnost kukuruza može pokvariti i česticama iz zraka.

Ništa od ovoga, međutim, nije bilo zanimljivo ustanovi koju Keco spominje. Osoba ženskog spola u uredu spomenutog direktora Instituta prvo je rekla da se na portalu »Agroservisa« nigdje ne spominje niti ta ustanova, a kamoli ime dr. Borislava Kobiljskog, a nakon što je upoznata s činjenicom da je urednik sajta to usmeno izjavio zaboravila je na broj potpisnika ovoga teksta kojega je prije toga zvala. Rezultat nije bio bolji niti kada je riječ o »pokrajinskoj administraciji«, jer smo iz Tajništva za poljoprivredu bili upućeni na adresu Uprave za bilje Južnobačkog okruga. Sve u svemu, opća šutnja uz posvemašnju ignoranciju uz nemalu dozu nadmenosti.

 

Rent a labos

 

Napominjući kako ni Čedomir Keco nije pouzdan izvor informacija, bivša ministrica poljoprivrede Ivana Dulić – Marković kaže kako je ovakav odnos državnih tijela spram pitanja koja ih se izravno tiču i za koja primaju pristojne plaće uopće ne čudi. Ona ističe da Fitosanitarna uprava – u čijoj je nadležnosti kontrola GMO proizvoda – u posljednjih nekoliko godina nije sprovela niti jednu svoju funkciju i to zbog nekompetentnosti njezina direktora Jana Boćanskoga. Ivana Dulić – Marković tvrdi da se Fitosanitarna uprava ne oslanja na rezultate Nacionalnog laboratorija nego na laboratorijske nalaze velikih kompanija. Ona navodi da, iako je na snagu stupio novi Zakon o sigurnosti hrane – koji uzima u obzir procjenu rizika o sigurnosti proizvoda – kontrola GMO proizvoda se odnosi na Zakon o genetski modificiranim organizmima i svaka pošiljka kod koje je poznato da postoje genetske modifikacije trebala bi biti testirana i kontrolirana. Stoga ona postavlja pitanje koliko je Fitosanitarna uprava poslala na testiranje tijekom godine i u kojem su laboratoriju oni rađeni?

 

Ispravak netočnog navoda

 

Spomenuti direktor Fitosanitarne uprave, kao jedini predstavnik države koji je bio voljan za razgovor na ovu temu, Jan Boćanski kaže da granična fitosanitarna inspekcija svakodnevno kontrolira svaku pošiljku sjemenskog ili merkantilnog kukuruza, soje, sojine sačme ili bilo kog drugog proizvoda za koji je poznato da je nastao na temelju genetičke modifikacije. Boćanski ističe da stoga ne vidi kako bi se spomenuti kukuruz mogao naći u Srbiji, napose stoga što se on uvozi iz Francuske, Rumunjske i Mađarske, gdje je (u Mađarskoj) također na snazi zakon o zabrani proizvodnje genetski modificiranih organizama. Kada je riječ o sastanku u Gospodarskoj komori Srbije, on kaže kako su mediji iskrivili 90 posto onoga što je tamo rečeno. Boćanski navodi da je on sam govorio o postojanju GMO proizvoda u zemljama Europske Unije, a da su to mediji kasnije prenijeli kao GMO kukuruz u Srbiji! Ipak, direktor Fitosanitarne uprave poziva svakoga tkoima bilo kakvih spoznaja o postojanju GMO proizvoda kod nas da mu se osobno javi.

Najzanimljivije u cijeloj priči jest šutnja onih kojih se to praktično najviše i tiče. Riječ je, naravno, o poljoprivrednicima. Iako uredno obaviješten o sadržaju teksta i onoga što nam je rekao urednik »Agroservisa« predsjednik Skupštine Asocijacije poljoprivrednika Miroslav Ivković nije želio komentirati niti jedan njegov dio. Ivkovićeva šutnja tim je zanimljivija, jer je u javnosti poznat kao osoba koja nikada ne izbjegava komentirati odnos države prema poljoprivrednicima. Ovoga puta, međutim, iz nepoznatih razloga ostao je bez riječi.

A da je htio, mogao je Ivković ili neki drugi poljoprivrednik postaviti pitanje kako to predstavnici države i struke šute o temi koja se tiče kršenja zakona. Zakon je u ovom slučaju svakako prekršen, a procedura ustanovljavanja krivnje posve je jednostavna. Ili je zakon prekršio Čedomir Keco nakon što je na svojoj internetskoj stranici objavio netočnu informaciju ili su, ukoliko je ona točna, zakon prekršili oni koji su uvezli GMO kukuruz i oni kojima je to – zbog ne obavljanja svog posla ili iz nekih drugih razloga – promaklo. Posebno zanimljiva je šutnja Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo, jer je Čedomir Keco jasno imenovao dr. Borislava Kobiljskoga, a ne Jana Boćanskoga. Otuda je, osim što je najzanimljivija, ujedno i najdirljivija solidarnost direktora Fitosanitarne uprave koji je teret spomenute izjave (novinarski, naravno, potpuno krivo prenijete) prihvatio na svoja pleća.

Za najispravniji zaključak nakon svega možda bi se mogle uzeti riječi Ivane Dulić – Marković koja kaže kako nema ništa protiv da u priči o GMO-u kod nas svatko ima svoj sud. A sud je, kaže ministrica, tim uvjerljiviji ukoliko je donijet na temelju činjenica. Činjenice, dakle, kažu da je nakon pisanja »Agroservisa« kod onih koji su prozvani zavladala gromka šutnja. Prekinuta odlučnim – ali!