Arhiv tekstova

Josip grof Jelačić Bužimski rođen je u Petrovaradinu 16. listopada 1801. i na sam dan rođenja kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu. Bio je general i hrvatski ban od 1848. do 1859.  Njegovi preci podrijetlom su bili iz Like i Josip Jelačić je isticao svoje ličko podrijetlo. 

Svoje školovanje Josip Jelačić je počeo u bečkom Therezianumu, u najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena. Tu su sinovi velikaša odgajani za službu u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Therezianum je završio 1819. godine i od tada barun Jelačić započinje uspon u činovima, častima i podvizima, u korist carstva i svog hrvatskog naroda.

Svoju prvu službu započeo je u Galiciji kao potporučnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji, potom je često mijenjao mjesta službovanja – Beč, Galicija, Ogulin, Drežnik, Glina, Italija, često putuje po Dalmaciji i Crnoj Gori, tako da je napredovao u činovima. Govorio je i pisao na mnogo jezika: njemačkom, hrvatskom, francuskom, mađarskom, prilično dobro i na talijanskom i latinskom, bio je upućen u vojničke znanosti i izvanredan i spretan vojnik. Bio je toliko svestran da je pisao i pjesme koje su bile popularne koračnice u Habsburškoj Monarhiji. Prva zbirka pjesama »Trenutak uspomene« tiskana je u Zagrebu 1825. godine. Kao zapovjednik banske pukovnije Josip Jelačić je među časnicima i graničarima neprekidno širio narodnjačke ideje.

Kralj Ferdinand I. 23. ožujka 1848. godine u Beču imenuje Josipa Jelačića hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i promiče ga u čin generalbojnika i zapovjednika obiju banskih pukovnija, Glinske i Petrinjske. Nakon toga je 8. travnja 1848. godine u Beču položio bansku prisegu i imenovan feldmaršallajtnantom i vojničkim zapovjednikom u banskoj i krajiškoj Hrvatskoj, a 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu je svečano ustoličen.

 

Ukidanje kmetstva

 

Ban Jelačić je proglasio 25. travnja 1848. godine ukidanje kmetstva, ustvari je potvrdio da je kmetstvo ukinuto i da nema obveze tlake i daća, što se često nametalo, iako je kmetstvo ukinuo još Josip II. Zbog tog je proglasa Jelačić postao omiljen na selu.

Manifestom koji nije objavljen, kralj Ferdinand V. od 10. lipnja 1848. godine lišava bana Jelačića svih služba i časti. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. godine zalaganjem bana Jelačića traži opoziv manifesta.

Banu Jelačiću 6. rujna 1848. godine stiže pismo kralja Ferdinanda V. kojim opoziva manifest o smjenjivanju bana Jelačića od 10. lipnja 1848. godine. Kralj Ferdinand V. 3. listopada 1848. godine imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom kompletne carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj.

U Beču 6. listopada 1848. godine izbija revolucija kojoj cilj bijaše stvaranje velike jedinstvene Njemačke, a bila je povezana s političkom djelatnošću Mađara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj, da bi carsko-kraljevske čete odvojili od bana Jelačića.

Sukobi u Beču prestaju 31. listopada 1848. godine, a Banu Jelačiću 2. studenog 1848. godine priređen je svečani doček u Beču.

Car i kralj Franjo Josip I. imenuje bana Jelačića 2. prosinca 1848. godine gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, gubernatorom Dalmacije, čime se većina hrvatskih povijesnih i etničkih područja ujedinjuje pod upravom jedne osobe – banom Jelačićem.

Pod uticajem bana Jelačića na očuvanje hrvatske autonomije, potkraj 1849. godine Međimurje se priključuje Hrvatskoj, hrvatski jezik postaje službeni jezik, jedino u korespondenciji s centralnim tijelima vlasti službeni je njemački jezik.

Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. godine generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije u jugoistočnom području Monarhije, koja broji 72.000 vojnika, a dekretom od 5. veljače 1851. godine imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije.

 

Hrvatski jezik i trobojnica

 

Dana 13. prosinca 1851. godine upućuje poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, a prva predstava je priređena 29. siječnja 1852. godine u tom u pravom smislu narodnom kazalištu u Hrvata. U njemu je 1894. godine među posljednjim predstavama izvedena romantičarska drama »Roderik i Elvira« bana Jelačića.

U borbi za hrvatski jezik ban Jelačić zdušno podupire izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku, također se zalagao za uporabu hrvatske trobojnice. Jedna od njegovih velikih zasluga za Crkvu je da se Zagrebačka biskupija 11. prosinca 1852. godine podiže na stupanj nadbiskupije i tim činom Crkva u Hrvata postaje neovisna od ugarskog episkopata. Također, ban Jelačić se zalagao i za izgradnju cesta i željeznice i unaprijeđenje gospodarskih djelatnosti.

Ban Josip Jelačić umire u Zagrebu između 19. i 20. svibnja 1859. godine u ponoć, poslije duge i teške bolesti. Sahranjen je 26. svibnja 1859. godine u Novim dvorima u Zaprešiću. Na njegovoj grobnici je ispisano geslo »Što Bog dade i sreća junačka«. Spomenik mu je podignut i otkriven 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu, koji nosi njegovo ime, i ostaje tamo osamdeset godina do rušenja u noći između 25. i 26. srpnja 1947. godine, zatim je 43 godine čuvan u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno vraćen 16. listopada 1990. na njegov rođendan. U Austro-Ugarskoj Monarhiji najljepša ulica u Petrovaradinu bijaše Jelačić Gasse, a nakon njene propasti ulica dobiva naziv Jelačićeva ulica. Jedan od petrovaradinskih trgova uz Dunav također je nosio Jelačićevo prezime. Od 1948. godine u Petrovaradinu niti jedna ulica niti trg ne nose više prezime bana Jelačića, iako povijest bilježi velika djela koja je učinio za narod toga kraja.