Arhiv tekstova

Sport i sportaši su prvi počeli ponovno graditi mostove koji su grubo porušeni početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, a glumcima i teatru je ipak trebalo nešto više vremena da učine nešto što se, još do prije izvjesnog vremena, činilo nezamislivim. Da usred Zagreba zaigraju kazališnu predstavu na srpskom jeziku. Redatelj Oliver Frljić odabrao je Nušićevu besmrtnu »Gospođu ministarku«, a nakon nekoliko uspješnih predstava u izvođenju glumačkog ansambla satiričnog kazališta »Kerempuh« i ovaj kazališni događaj jesenske sezone ostat će zauvijek posebno ubilježen u povijest hrvatskog teatra.

 

BEZVREMENSKI, IZVORNI NUŠIĆ

Jedan od svojih najboljih i najpoznatijih kazališnih komada, Gospođu ministarku (ministricu), Branislav Nušić (pravim imenom Alkibijad Nuša) napisao je prije nekih stotinjak godina, ali fascinantno je kako se njegov onovremenski tekst gotovo bez ikakvih preinaka može jednako doživjeti u svjetlu naše današnjice. Jer, neovisno o vremenu i prostoru, malom čovjeku je vrlo malo potrebno da potpuno poludi, osobito kada je u pitanju slatki osjećaj vlasti. Novopečena gospođa ministrica, preciznije i nadasve točnije samo supruga novoga ministra, odmah umišlja veličinu svog iznenadnog položaja i skromni obiteljski krug iz kojeg nije izlazila cijelog svog dotadašnjeg života odjednom joj postaje pretijesan. Elizabeta Kukić u glavnoj ulozi ovoga sada već povijesnog komada, uspijeva u potpunosti skinuti sve odlike ove Nušićeve anti heroine, odlično glumački i leksički svladavši, ipak znakovitu i zahtjevnu jezičnu barijeru između hrvatskog i srpskog jezika. Naravno, ne po pitanju razumljivosti, što je općepoznati nonsens kojim se redatelj Frljić poigrao postavljanjem titla na hrvatski jezik tijekom cijele predstave, već u pogledu potpunog uživljavanja u finese srpskog jezika po pitanju konstrukcija rečenica, brzine govora, akcentualizacije i svega drugog po čemu se ova dva slavenska jezika u svojoj izvornoj biti razlikuju. Neosporna kvaliteta ove, najnovije i vjerojatno još dugo najkontroverznije postavke Gospođe ministarke (ministrice), ogleda se upravo u njenoj autentičnosti u scenskom oslikavanju zahtjevnog Nušićevog komediografskog genija, što još više upotpunjuju brojni glazbeni songovi izvornih srpskih pjesama koji, prema redateljevoj zamisli, koloritno upotpunjuju potpuni doživljaj jedne srpske predstave koja se igra na hrvatskim kazališnim daskama.

 

VESELJE DRAMSKOG DOŽIVLJAJA

Borko Perić u ulozi Čede Uroševića, ministričina zeta, posebno briljira u svojoj roli koja je, kako sam kaže, još davno na jedan specifičan način možda i odredila njegov profesionalni životni izbor.

»’Gospođa ministarka’ je bila prva drama koju sam u svom životu pročitao, što je bio puki slučaj kada sam kao školarac sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća gostovao u posjetu jednoj školi u kojoj se vršio otpis knjiga, među kojima se našla upravo ova drama. Bila je to jedina knjiga koju sam uzeo, i ni sam ne znam zašto odlučio je ponijeti doma i pročitati. Ostavila je upečatljiv dojam na mene, a kada sam dobio priliku i zaigrati u njoj, posve razumljivo, bio sam jako uzbuđen i počastvovan«.

Na pitanje je li mu bilo teško uživjeti se u izvornu, srpsku verziju i je li imao određenih problema u svladavanju vještine glume na drugom jeziku, talentirani glumac mlađe generacije s osmjehom odgovara:

»Nisam imao nikakvih problema u pogledu glume na srpskom jeziku, jer mi je cijela ova predstava od samoga početka predstavljala veliko veselje, mali problem mi je predstavljao jedino tjelesni napor zbog brzine predstave i načina na koji je ona postavljena, što iziskuje dosta jurnjave gore-dolje tijekom većeg dijela ovog kazališnog komada. Osobno smatram kako je najvažnije bilo vjerno ispričati ovu Nušićevu bezvremensku priču i na autentičan način je dočarati gledateljstvu, a po burnim, zadovoljnim reakcijama publike mislim da smo u tome u potpunosti uspjeli«. 

I jesu.

Nekoliko poziva na bis najbolja su potvrda kako su Oliver Frljić i glumački ansambl »Kerempuha«, u kojem se pokraj dvoje glavnih glumaca pojavljuju između ostalih još i: Linda Begonja (Dara, ministričina kći), Edo Vujić (ujka Vasa), Hrvoje Kečkeš (Pera pisar), Mia Begović (Soja raspuštenica) i dr., svi skupa stvorili pravu kazališnu poslasticu za sve ljubitelje Nušićevog teatarskog opusa.