Arhiv tekstova

Vasa Stajić (inače korektan kroničar Novog Sada) 1933. godine konstatira: »Novi Sad kao srednjovjekovni grad nije bio naročito značajan.« Preko puta Novog Sada diže se »Gibraltar na Dunavu«, današnji Petrovaradin, gdje je tijekom 2002. i 2003. godine rađeno zaštitno arheološko iskapanje, čiji su rezultati iznenadili i same stručnjake. Ustanovljeno je da je gornji plato brijega bio nastanjen već u mlađem kamenom dobu, 19.000 godina prije naše ere. Stanovnici su u jednom razdoblju podigli i zemljanu utvrdu čiji su ostaci isto otkopani. Pronađeni su i ostaci srednjovjekovne crkve, kao i dijelovi utvrde. I na teritoriju Novog Sada isto su pronađeni značajni ostaci iz promatranog razdoblja (npr. groblje oko katedrale). Znači, konstatacija Stajića nije točna.

 

Grad velikog župana Pétera

 

Naselje koje je prethodilo današnjem Novom Sadu zvalo se Peturvar(ad).

Osnivačka povelja cistercijanskog samostana iz 1237. godine spominje poimence 26 srijemskih i 11 bačkih sela koje hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. (IV. Béla) daruje u posjed novoosnovanoj opatiji nazvanoj Belafons (Bélakút, tj. Belin izvor). S ovog popisa jedno naselje na bačkoj strani je za našu priču vrlo interesantno: Peturwarad s tri sela, dva po imenu Zoyl (možda današnje Sajlovo), a treće Bywolou. Sudeći po dokumentu tu postoji jedna utvrda s podgrađem kome neposredno pripadaju četiri sela. Zapravo se tu nalazio grad, sjedište župana Gurvejevog sina Petera (Gurwey fia Peter), čije ime nosi i »začetak« grada Peturvara(d). Veliki župan Peter nije makar tko u svom vremenu, on je jedan od sudionika u uroti nezadovoljnih velikodostojnika protiv germanizacijske politike kraljice njemačkog podrijetla s Istre Gertrudisa, žene hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (II. András), koju s njenom pratnjom urotnici ubijaju 1213. godine. Župan Peter dobiva uobičajenu kaznu tog vremena, nabiju ga na kolac i oduzimaju mu svaku imovinu. Tu se postavlja jedno interesantno pitanje: ako je Peter bio župan, onda je Peturvar možda bila zapravo županijska utvrda, to znači da je na budućem teritoriju Bačke županije možda postojala jedna po teritoriju manja županija koja je poslije izdaje župana Petera jednostavno ukinuta, a teritorij postao ponovno kraljevo vlasništvo. Dvadeset godina kasnije tu imovinu u Bačkoj i Srijemu Bela VI. daruje cistercitima. 

PREUZIMANJE IMENA

 

Ironija povijesti je da, vremenom utvrđena, opatija na srijemskoj strani Dunava preuzima ime Petervarad i u slaveniziranom obliku kao Petrovaradin, ime jednog od kraljičinih ubojica opstaje do današnjih dana. Naselje na bačkoj strani u dokumentima postat će Ópéterváradja (stari Petrovaradin) ili Vásáros-várad. Kao što i ime kazuje, ta dva mesta, na lijevoj i desnoj obali oko rječnog prijelaza, su zapravo formirali jedno mjesto, s tim da su vašari (sajmovi) održavani na mjestu današnjeg Novog Sada. Ovaj slučaj »preuzimanja imena« možemo usporediti s razvojem Budima i Pešte. Izgradnju današnjeg Budima na grebenu preko puta Pešte počeo je kralj Bela IV. poslije tatarske najezde. Grad Pešta i njeni građani, uglavnom trgovci, imali su posjede na desnoj strani Dunava. U okviru »fortifikacijskog programa« oni su svoje posjede zaštitili jednom utvrdom koja se u početku zvala Peštvar, a koja je tek kasnije dobila naziv Budavar. O sličnom smo slučaju pisali u svezi s imenom nekadašnjeg Iloka.  Sličan proces se odigrao i s mjestom Petervar, koji je bio trgovište (brodovi su lakše pristajali uz lijevu stranu Dunava), tu je bio rječni prijelaz, a tu je bilo i čvorište nekoliko suhozemnih putova. Iz pisma donacije kralja Bele IV. vidi se kako se darovani posjed prostirao na objema stranama Dunava, s tim da je na srijemskoj strani bio veći. Kada je oko 1250. godine počela izgradnja utvrđenog samostana na strateški boljem mjestu, na vrhu stijene, utvrda (mjesto) dobiva naziv Petervarad, a starije naselje po funkciji kasnije dobiva naziv Petriwaradinum pagus (mjesto  Petrovaradin) i kasnije Vašaroš Varad.