Arhiv tekstova

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s HKPD-om »Matija Gubec« iz Tavankuta organizirao je natječaj za književnike koji žele u mirnom ozračju ovog sela na sjeveru Bačke dovršiti svoja nova djela i daleko od gradske vreve radno provesti odmor u trajanju od tjedan dana. Pjesnici Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović odabrani su od strane povjerenstva za prve poslenike pisane riječi koji su dobili hvale vrijednu prigodu, tjedan dana kreativno djelati i stanovati u novoadaptiranom i za potrebe seoskog turizma uređenom prostoru kuće u centru Tavankuta, koju je Društvu darovao Branko Horvat. Prošloga četvrtka posjetili smo ih i za potrebe ove prigodne reportaže zabilježili neke detalje koji su činili njihov radni dan.

 

ŽIVOTOPIS MOJE SJENE

 

»Prijavio sam se na natječaj u namjeri da ovdje u ugodnom ambijentu, kojeg su nam osigurali naši marljivi domaćini, finaliziram rad na mojoj novoj zbirci pjesama koja još uvijek nosi radni naziv ‘Životopis moje sjene’. Ta moja sjena me prati cijeloga života, a sada sam je odlučio sačuvati kroz svoju liriku u 120 pjesama, od ukupno 150 napisanih u ovom ciklusu. Ovaj tavankutski tjedan pomoći će mi u sređivanju, dotjerivanju i konačnom odabiru pjesama koje će se naći u najvjerojatnije istoimenoj zbirci. Posao uopće nije lagan, jer lako je pisati, a iznimno teško poslije nešto odbaciti.

Ovdje je mi je zbilja lijepo, za ovih nekoliko dana, koliko smo već ovdje, potpuno sam se adaptirao na novu sredinu, jutros sam bio i na misi u ovdašnjoj crkvi i mogu kazati kako sam u potpunosti zadovoljan osiguranim uvjetima od strane naših domaćina. Volio bih da ovaj projekt zaživi i dalje, te da u budućnosti ovakav radni tjedan bude dostupan i drugim književnicima iz naše hrvatske zajednice. Osobito onim mlađima«, ukratko nam je iznio svoje dojmove Vojislav Sekelj i na kraju izrecitirao jedan stih iz buduće zbirke pjesama »Životopis moje sjene«:

 

Čovjek bez otežale sjene

tek je bljuvotina

raspukle zemlje na mjesecu   

a sve to obučeno, uvijeno u celofan

između svjetla i tame.

 

MRVLJENJE MRVE NEBA

 

Nakon tri zapažene zbirke pjesama Mirko Kopunović je odlučio »proširiti« literarni izraz i tavankutski tjedan iskoristiti za dovršetak buduće zbirke pripovijetki »Mrvljenje mrve neba«.

»Mir, tišina i idilični seoski ambijent, uz veliku ljubaznost i gostoprimstvo naših domaćina, u velikoj mjeri mi gode u završnim radovima na sređivanju pripovijetki koje će se naći u mojoj novoj knjizi. Pripovijetke govore o našim ljudima iz vojvođanske ravnice, njihovim životnim pričama i sudbinama, ima tu malo ljubavi, rata i još mnogo toga, što će se vidjeti kada budu zaživjele na tiskanim stranicama. Rad na prozi je u mnogome drukčiji od poetskog stvaralaštva, jer proza traži mnogo više dicipline i rada na njoj. Pjesma i stih su plod trenutka, a pripovijetka traži mnogo veći angažman. Upravo zbog toga bi, također, pohvalio naše domaćine u Tavankutu, jer su nam osigurali odlične uvjete za nesmetani rad i ovdje zbilja možemo potpuno rasterećeni od svakodnevnih egzistencijalnih briga posvetiti se u punoj mjeri književnom radu, zbog kojeg smo se i obojica prijavili na natječaj koji je raspisao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Zanimljivo je, kako smo u ovih tjedan dana i mi na određeni način postali dio seoske svakodnevice, svjedočeći svakodnevnim aktivnostima, radovima u voćnjacima, ali i društvenim događanjima. Naš susret s djecom iz OŠ ‘Matija Gubec’ ostat će mi u posebno lijepom sjećanju, jer je to bio izravni susret u kojemu je književnost zaživjela na obje strane. Isprva smo mi njima recitirali naše stihove, a potom su djeca recitirala nama. Siguran sam kako će se i među njima, u budućnosti, naći još neki poslenik književne riječi, možda inspiriran i našim skromnim, literarnim utjecajem«, rekao nam je subotički književnik Mirko Kopunović, koji je u Tavankutu dovršio svoju prvu zbirku pripovijetki »Mrvljenje mrve neba« iz koje ekskluzivno objavljujemo nekoliko redaka iz pripovijetke »Golubovi«:

»Uzrujan je sjeo na hoklicu. Teško je disao – astma ga je mučila. Drhtao je – od hladnoće i muke koja ga je obuzimala. Pogriješio je, ogriješio se o susjeda Kalmana, čovjeka koji mu je uvijek pomagao kad zatreba. Kad nikog drugog nema, on je tu bespogovorno, a i riječ mu zna reći, razgovora pružiti, razgaliti, riječ koja mu sve više fali, koje od bližnjih nema. Je li baš toliko prevladao, zaslijepio ga instinkt da je morao lagati braneći neobranjivo, zlo koje je njegov unuk učinio. Gdje je granica na koju čovjek mora stati, pronaći ju, istinu potražiti? Pravedan biti, zlo osuditi, pobijediti?«

 

ORGANIZACIJA

 

Član Upravnog odbora HKPD-a »Matija Gubec« iz Tavankuta Ivica Dulić bio je cijeloga tjedna u ulozi domaćina književnicima Vojislavu Sekelju i Mirku Kopunoviću.

»Svakoga dana sam, ponajviše tijekom prijepodnevnih sati skrbio o svim potrebnim detaljima u vezi što boljeg i ugodnijeg boravka naših uvaženih gostiju. Ovo je tek početak kulturnog projekta koji realiziramo u suradnji s ZKVH-om, a Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović su prvi književnici koje smo ugostili u našim renoviranim prostorijama, koje u budućnosti namjeravamo iskoristiti za razvoj turističke ponude seoskog turizma. Svaku pohvalu, ali i kritiku, shvatiti ćemo kao podstrek za daljnje poboljšanje kvalitete naših usluga i turističke ponude Tavankuta«, kaže Ivica Dulić.