Arhiv tekstova

Ambiciozan, vrijedan, marljiv, voli salaš, voli zemlju, a posebice voli poljoprivredne strojeve John Deerea. To sve predstavlja mladića Marija Dulića koji je 1989. rođen na Đurđinu, a prije samo nekoliko dana diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Danas mnogi roditelji nemaju kome predati svoju zemlju stečenu kroz radni vijek, jer djeca najčešće bježe sa salaša, odlaze na fakultete u velike gradove te se iz njih ne vraćaju. Obitelj Dulić nema s tim problem, jer njihov sin Mario živi za rad na salašu, na zemlji svojih roditelja, koju planira proširiti i unapređivati. 

Mario je ove godine prvi u generaciji diplomirao i to s najvišom ocjenom, desetkom. Tema njegova diplomskog rada bila je »Kvaliteta ubranog zrna kukuruza u funkciji režima rada kombajna«. Osnovni cilj diplomskog rada bio je ustanoviti kako pojedini kinematski i konstrukcijski parametri radnih sklopova strojeva za žetvu (u ovom slučaju kombajn John Deere 1450WTS i New Holland CSX 7040, na kojima su obavljena ispitivanja) utječu na pojavu loma pri ubiranju kukuruza u zrnu, te koje su se vršidbene komore i koji uređaji za separaciju bolje pokazali u praksi. Istraživanja, mjerenja i proučavanja radio je na zemlji svoga oca Krešimira. Svom se radu posvetio maksimalno. Profesori na fakultetu zapamtili su ga po mnogo čemu. Volio je s njima razmjenjivati iskustva stečena ne samo teorijom nego i praksom. A od prošle godine Mario ima zanimljivu titulu, titulu najbržeg traktorista i apsolutnog prvaka na natjecanju u vožnji traktora koje su organizirali list »Moje gazdinstvo«, Agro-servis i Novosadski sajam. 

 

Kada si shvatio da je poljoprivreda posao kojim se želiš baviti?

Odrastao sam na salašu, samim tim se poljoprivreda, odnosno rad na zemlji provlačila kroz moj život. Od kada znam za sebe uživao sam u tim poslovima i uvijek sam volio naučiti nešto novo i razvijati posao zajedno s roditeljima. Nikada nisam niti pomislio kako bih nešto drugo mogao raditi. 

 

Zašto si se odlučio baš za poljoprivredni fakultet?

Zato što se time bavim, odnosno bave se moji roditelji, a ja im pomažem. Budući da se time želim baviti cijeli život, ako Bog da, naravno da je bilo logično da ću ići na onaj fakultet koji će mi dati najviše znanja iz područja koje me zanima.

 

Većina mladih napušta sela i odlaze u grad, ima li nešto osim zemlje što te veže za selo?

Pa, zemlja je ta koja me najviše veže za selo i koja me uvijek vraća. To je jedan ali vrijedan razlog.

 

Jesu li ti profesori na fakultetu pružili neko novo znanje koje će ti pomoći u razvoju?

Naravno da su mi profesori pružili razna nova znanja i dali smjernice i upoznali s novim tehnologijama i područjima poljoprivrede za koje prije nekoliko godina nisam niti znao da postoje. Isto tako sudjelovao sam u mnogim znanstvenim istraživanjima, kako s asistentima tako i s profesorima, na obostranu korist.

 

Koji su ti daljnji planovi nakon diplomskog?

Planovi su mi upisati master studij na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, kako bih prikupio dodatna znanja iz pojedinih područja. Volio bih naučiti i nešto više o obnovljivim izvorima energije (kao što su bioplin postrojenja...), ali i mnoge druge oblasti.

 

Kao mladi poljoprivrednik, što misliš kakva je budućnost poljoprivrednika kod nas?

Mladi poljoprivredni proizvođači koji su spremni prihvatati nova saznanja iz cijeloga svijeta i primjenjivati ih u praksi, imaju budućnost. Poljoprivreda je područje u kojem se uvijek može napredovati, te isprobavati nove stvari, raditi i pratiti vlastita ogledna polja. Uz primjenu kako teorijskih tako i praktičnih znanja može se uvijek doći do solidne zarade i dobrog života.

 

Do sada si ti pomagao svome ocu u obradi zemlje, je su li se sada uloge promijenile ili je otac i dalje taj čija je riječ posljednja?

S obzirom da nastavljam sa studijem, otac još uvijek upravlja imanjem, ali mu prenosim znanja stečena na fakultetu, kako bismo što više unaprijedili proizvodnju. Ali, kad god imam slobodnog vremena radim na njivi i radim ostale poslove, uvijek sam gledao da u vrijeme svih velikih sezonskih poslova budem kući i maksimalno pomognem svojim roditeljima. Jer, kada se hoće i ima želje za radom uvijek se nađe vremena doći kući i poraditi na njivi, ali isto tako i za obveze na fakultetu.

 

Da ti ponude posao na fakultetu ili bilo kakav drugi posao koji nije na zemlji, bi li njega izabrao ili bi ipak ostao samo poljoprivrednik?

Posao na fakultetu su mi već ponudili, a imao sam i drugih ponuda, kao što su neka zastupništva za poljoprivredne strojeve, ali ipak se vraćam zemlji. Ne kažem da neću surađivati s profesorima na fakultetu, ali da mi to bude osnovno zanimanje, ne.