Arhiv tekstova

Mnogo je publikacija o manastirima na Fruškoj gori koji pripadaju Pravoslavnoj crkvi, a koji su većinom nastali u XVI. stoljeću. Neki čak govore kako je to srpska Sveta gora. O manastirima, bolje rečeno samostanima, koji su postojali prije ovih nema niti riječi. Na primjer, u literaturi ćete naići na manastir Novi Rakovac, ali o arheološkim ostacima na lokaciji zvanom Stari Rakovac nema niti jedne riječi. A tu je bio podignut jedan od prvih srednjovjekovnih samostana, koji je bio najbogatiji u tom razdoblju u Srijemu. I dan-danas postoje impozantni ostaci samostana i tvrđave. Radi se o naselju i samostanu u srednjem vijeku nazvanom Dombo (Dumbo). 

 

Na hodočasničkom putu u Jeruzalem

 

Dombo se prvi put spominje u dokumentima 1237. godine u osnivačkoj povelji cistercitske opatije koju osniva hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. na lokaciji Belakut (Belafons) koja je kasnije preseljena na kamenu hrid Petrovaradin. Samostan Dombo se ubraja u susjedske posjede ove novosnovane opatije, što znači kako je ona tada već postojala, što ukazuje na to da je osnivana ranije. Osnivači su bili benediktinci, prvi katolički red koji se pojavio na tlu Ugarske Kraljevine. Laszlo Koszta tvrdi kako je Dombo osnovan na hodočasničkom putu koji je vodio prema Jeruzalemu, znači prije Prvog križarskog rata. U nedostatku svratišta služio je kao konačište hodočasnicima. On isto tvrdi kako je imao neke veze i s istočno-grčkom crkvom samim tim što je bio posvećen svetom Đorđu, koji  je bio omiljeni svetac u bizantskoj (pravoslavnoj) crkvi. Kada je samostan prvi put spomenut u navednoj povelji kralja Bela IV. već je pripadao benediktincima. Neki izvori spominju i crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji koja se nalazila u blizini ovog samostana, što pretpostavlja postojanje i ženskog samostana na ovoj lokaciji.

U blizini ostataka samostana pronađena je jedna kujundžijska radionica iz XII. stoljeća sa sedamnaest komada kovanih slika (ikona) zajedno s kalupima. Isto su tu pronađeni pećnjaci s kraja XIV. stoljeća što ukazuje da su tu bile stambene kuće visoke kulture stanovanja. Zapravo se samostan nalazi na jednoj gradini gdje je najvjerojatnije postojalo i naselje. Dombo je spadao u najbogatije benediktinske opatije, i kada na teritoriju Ugarske Kraljevine ovaj red polako osiromašuje, ona se još održava i spada u najbogatije. Koncem XIV. stoljeća njeni godišnji prihodi se cijene na 300 zlatnika. O bogatstvu samostana govori činjenica da su stariju ranoromaničku crkvu porušili i na njenom mjestu izgradili novu samostansku crkvu u gotičkom stilu. Početkom XV. stoljeća od mačvanskog bana Janosa Marota dobije i prihode od skelarine rječnog prijelaza Svetog Martina koji se nalazio u Bačkoj županiji.  Sredinom XV. stoljeća toliko su osiromašili da su bili primorani obratiti se Papi za pomoć. Dombo se 1473. godine pojavljuje kao utvrđeni samostan – tvrđava, koji pripada Srijemskoj biskupiji. Utvrđeni Dombo je borbom pao u turske ruke 1525. godine. Kao arhitektonsko djelo u našoj zemlji iz doba romanike odnosno gotike pored Arače, samostan Dombó je najočuvaniji i najistraženiji, a sudeći po rezultatima višedesetljetnih iskapanja (Sándor Nagy i Nebojša Stanojev) prvobitna samostanska crkva građena u romaničkom stilu je srušena, da bi na njenom mjestu bila  građena manja crkva u gotičkom stilu i groblje s 30 grobova, grobni prilozi potječu iz XI. stoljeća. Sándor Nagy je na 200 metara od samostana pronašao i ostatke zida, pretpostavljao je da je to dio ženskog samostana, ali u nedostatku sredstava lokacija nije istražena. U podgrađu je pronađeno naselje koje je pripadalo samostanu gdje je pronađen i ostatak župne crkve posvećene svim svetima.