Arhiv tekstova

Hrvati u Vojvodini, bez obzira na subetničke dijelove, ne mogu se previše hvaliti razvijenom praksom darivanja vlastite vrednije ili veće imovine institucijama i organizacijama svoga naroda. Malo je, naime, u nas legata, zadužbina, darivanog imanja koje donosi stalnu dobit… Nije ovakva praksa bila raširena ni u povijesti, a još je ona rjeđa u sadašnjosti. 

Razlog tomu valja, čini se, tražiti u sljedećim dvjema činjenicama: Hrvati u Vojvodini bili su i ostali među najsiromašnijim narodima na prostoru gdje žive, a s druge strane, bogatiji slojevi svojom su imovinom ne samo škrto gospodarili, već su je još rjeđe darivali institucijama zajednice. Jedini znatniji izuzetak jest poklanjanje imovine, napose zemlje, Katoličkoj crkvi.

 

ZAPIS O TRI »EKSCESA«: U suvremenoj povijesti, barem kada je riječ o teritoriju Grada Subotice, među bunjevačkim Hrvatima imali smo tek tri »ekcesa« po ovome pitanju. Najprije je profesor Bela Gabrić – još tamo sredinom 1990-ih godina – svoju kuću sa svom imovinom, u kojoj vjerojatno najvredniji dio čini njegova knjižnica, darovao župi svetog Roka u Keru. Ista je kuću renovirala i dala na korištenje »Hrvatskoj čitaonici«, jednoj od najaktivnijih hrvatskih kulturnih udruga ne samo u Subotici.

Drugi slučaj zabilježen je nedavno, o čemu je »Hrvatska riječ« već pisala – Tavankućanin Branko Horvat, dugogodišnji društveni i kulturni djelatnik, početkom je ove godine kuću u svom vlasništvu u centru Donjeg Tavankuta darovao mjesnom Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu »Matija Gubec«. Društvo istu koristi za galerijski prostor slika od slame, zatim za svoje sjedište, a ovoga ljeta završena je i adaptacija klupskih prostorija, koje mogu služiti i kao restoran, te dva apartmana s ukupno 10 ležaja. Na taj način uvelike su poboljšani uvjeti rada te povećana samoodrživost Društva.

 

CIJELA IMOVINA »GUP-CU«: Posljednji slučaj imao je epilog ovoga tjedna odlukom Osnovnog suda u Subotici. Pokojna je Tavankućanka Jasna Balažević također HKPD-u »Matija Gubec« darovala obiteljsku kuću s pratećim objektima u prostranom dvorištu (podrum, čardak, »košara«, svinjac, kokošinjac), zatim 9 i pol jutara zemlje »pod kućom u jednom komadu« od čega četiri »motike« starog vinograda. To je učinjeno na temelju njezine pisane oporuke s konca 2010. godine, a sve poslove izvršenja oporuke koordinirala je Slavica Nadu, rođena Dulić, Tavankućanka iz Zagreba, koju je Jasna Balažević ovlastila da bude »izvršiteljicom darivanja«.

Naime, Jasna je Balažević svoju cjelokupnu imovinu koja se nalazi u Tavankutu, kuću s okućnicom i zemlju, prema vlastitoj i za života očitovanoj želji, darivala HKPD-u »Matija Gubec« iz Tavankuta. Riječju, radi se o nesvakidašnjoj gesti unutar kulturnih praksi među ovdašnjim Hrvatima! Osim toga i dio novca od prodane imovine u Zagrebu također je darovala Društvu radi obnove i nabave narodne nošnje.

 

DAR – POSLJEDICA PRIVRŽENOSTI: Slavica Nadu je tijekom sudskog procesa izjavila kako je Jasna Balažević cijelog života očitovala privrženost HKPD-u »Matija Gubec« iz Tavankuta, napose iz razloga što su njezini roditelji – Željko i Maca Balažević, skupa s nekolicinom drugih Tavankućana, inicirali osnivanje Društva davne 1946. godine, pa je i njezina posve razumljiva želja bila da se navedena imovina koja se nalazi u Tavankutu u cijelosti preda u vlasništvo HKPD »Matija Gubec«. 

Prema oporuci, Društvo je dužno istu čuvati na način kako je ona uređena i opremljena. U planovima »Matije Gupca« kuća i dvorište će zadržati sadašnji izgled – bit će to etno seoska kuća s početka XX. stoljeća, a na zemlji će se saditi autohtone poljoprivredne vrste. Pripravni poslovi na tome planu već su započeti. Ona će pojačati turističku ponudu u selu, poslovima u kojima se »Matija Gubec« već uspješno i okušao, te tako još više povećati samoodrživost jednog seoskog kulturnog društva. Nije li to perspektiva koju bi trebali izgrađivati i drugi?