Arhiv tekstova

Prije sto godina 15. rujna održana je prva svečana sjednica u Gradskoj kući, i od tada ova zgrada postala je simbol po kome se u Europi prepoznaje Subotica. Premda je izgradnja Gradske kuće bila završena 1910. godine, još pune dvije godine vrhunski majstori onog vremena ukrašavali su njezin enterijer. Kao prvi spomenik stila secesije stavljena je na spisak zakonom zaštićenih spomenika kulture 1967. godine, te 1991. valorizirana kao spomenik od izuzetnog značaja.

Stoljeće Gradske kuće obilježeno je prošlog vikenda nizom manifestacija, a osobit doprinos ovom jubileju dao je Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika izdavanjem  monografije »Gradska kuća u Subotici 1912-2012«, koju je uredila arhitektica Gordana Prčić- Vujinović. U tvrdom uvezu, na oko 350 stranica bogato ilustrirana fotografijama i dokumentima, knjiga je tim značajnija ako se ima u vidu da veoma malo objekata u Vojvodini i Srbiji ima svoje monografije, a da to nisu sakralni objekti. Kako navodi u recenziji povjesničar umjetnosti i kustos Muzeja suvremene umjetnosti Vojvodine Vladimir Mitrović, subotički arhitekti, povjesničari umjetnosti, stručnjaci iz područja  graditeljskog naslijeđa vodeći su autori u istraživanju povijesti arhitekture svoga grada u čitavoj zemlji. Gradska kuća često je publicirana u inozemnoj historiografiji osobito u Mađarskoj, ali i na nekoliko kongresa posvećenim arhitekturi i umjetnosti secesije u Europi, primjerice u Barceloni 2001. godine. 

Izgradnja nove ili treće Gradske kuće počela je 1908. godine, pregovori o gradnji počeli su dvije godine ranije, a u njima je glavnu ulogu imao Károly Biró, ondašnji gradonačelnik Subotice. Tadašnje novine pratile su događaje i bile su veoma kritične, a Subotičani navikli na staru Gradsku kuću, izgrađenu 1827. godine, nisu se radovali njenom rušenju. Kritika je bilo i zbog rušenja nekoliko zgrada pokraj stare Gradske kuće. Ipak, Gradska kuća je podignuta po projektu budimpeštanskih arhitekata Marcella Komora i Jakaba Dezsőa, u tada vrlo modernom stilu - mađarskoj varijanti secesije.

U monografiji o ovom vrhunskom arhitektonskom djelu kao i remek-djelu uređenja i dekoracije interijera autori sagledavaju i širi povjesni kontekst, društvenu, političku i umjetničku situaciju u Subotici u vrijeme njenog velikog procvata u desetljećima na  prijelazu 19. u 20. stoljeće. Knjiga je koncipirana u tri poglavlja u kojima je dana kratka povijest subotičke arhitekture, urbanog i urbanističkog razvoja, te opis arhitektonskih elemenata primijenjenih u izgradnji Gradske kuće. Autori se bave i širim aspektima umjetničkog pokreta secesije s osvrtom na umjetnička djela koja se nalaze u Gradskoj kući, poput portreta gradonačelnika, vitraža, drvorezbarskih radova, žolnai keramike. Osobita pozornost posvećena je arhitekturi secesije te arhitektima Edenu Lehneru,  Marcellu Komoru i Jakabu Dezsőu, predstavljene su povijesne teme vezane uz kronologiju života i rada Gradske kuće, pregled i prikaz brojnih radova na obnovi slikarskog i kiparskog repertoara realiziranih tijekom posljednjih 30-ak godina.

Proslava jednog stoljeća od otvaranja ovog zdanja počela je sredinom ožujka izdavanjem  poštanske marke s motivima Gradske kuće, a na svečanosti priređenoj povodom obljetnice s puno emocija pričali su sudionici programa, povjesničari umjetnosti, arhitekti, gradonačelnik, predsjednica Skupštine Grada Subotice, a glumci Narodnog kazališta izveli su predstavu »Gradska kuća - subotičko čudo« po tekstu Boška Krstića. Ispred glavnog ulaza Gradske kuće otkrivena je informativna ploča s osnovnim podacima o godinama izgradnje ovog objekta i njegovim projektantima, a proslava je nastavljena na Paliću gdje je otvoren obnovljeni dio Ženskog štranda. Naime, osim što je otvorena Gradska kuća tog 15. rujna 1912. godine, otvoreni su i drugi značajni objekti u stilu secesije po kojoj su Subotica i Palić prepoznatljivi - Velika terasa i Ženski štrand.