Arhiv tekstova

Prošle srijede u Hrvatsko nacionalno vijeće stigli su kompleti udžbenika za hrvatski jezik za sve razrede osnovne škole. Oko tri stotine kompleta podijeljeno je svim učenicima koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku, kao i njihovim nastavnicima. U Hrvatskom nacionalnom vijeću vrlo su zadovoljni kvalitetom udžbenika, ali ne i činjenicom da su i do ovih udžbenika došli vlastitim snagama, na »mišiće« HNV-a i uz dobru volju BIGZ-a, odnosno vlasnika Školske knjige iz Zagreba, koji je financirao tiskanje udžbenika u vrijednosti od oko 50.000 eura, od čega je Ministarstvo, do sada, refundiralo tek oko 9.000 eura.

Do ostvarenja ovoga projekta išlo se sporo i mukotrpno. Uz konstatno urgiranje kod nadležnih institucija Republike Srbije da se pitanje udžbenika na hrvatskom jeziku riješi onako kako je to zakonom predviđeno i kako je riješeno i za druge manjine, išlo se i nekom vrstom paralelnog procesa. Naime, kako kaže predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić, koji skupa s Anđelom Horvat, članicom IO HNV-a zaduženom za obrazovanje, radi na rješavanju ovoga problema, nisu svi udžbenici koji su potrebni za održavanje nastave na hrvatskom jeziku obuhvaćeni Planom za izdavanje udžbenika kojeg donosi Nacionalni prosvjetni savjet, »a čak i naslovi koji su predviđeni planom još nisu dostupni djeci koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, pa se postavlja pitanje - je li to propust nakladnika ili Ministarstva prosvjete Republike Srbije?«. 

 

Čekajući na državu

 

»Sada je najbitnije da su stigli udžbenici za hrvatski jezik koji su u potpunosti usklađeni s planom i programom Republike Srbije, koje je odobrio Nacionalni prosvjetni savjet i Ministarstvo prosvjete, u kojima su prisutni i sadržaji koji se odnose na hrvatsku nacionalnu kulturu u Vojvodini i čijim kvalitetom su i nastavnici vrlo zadovoljni«, kaže Anđela Horvat. 

Početak pregovora oko udžbenika, koji su sada na đačkim klupama, bio je u prosincu 2010. godine kada su tadašnji ministar obrazovanja Republike Hrvatske dr. sc. Radovan Fuchs i vlasnik Školske knjige prof. Ante Žužul bili u posjetu HNV-u uz posredovanje i pomoć tadašnje konzulice u Subotici Ljerke Alajbeg i aktualnog veleposlanika Željka Kuprešaka. 

»Tadašnji član IO HNV-a zadužen za obrazovanje Pero Horvacki započeo je taj posao, a mi smo ga nastavili i završili«, kaže Horvatova, te dodaje kako »to dakako ne znači da smo uradili sav posao. To je samo hrvatski jezik. Ima tu još dosta da se radi i sada želimo da se tiskaju udžbenici iz prirodnih predmeta tako što će se prevesti sa srpskog na hrvatski, što može učiniti bilo koji nakladnik iz Srbije«.

Anđela Horvat kaže kako razmatraju nekoliko nakladnika s kojima bi to mogli uraditi, ali za sada se još ne nazire rješenje, jer je problem tko će to financirati?

»Mi radimo posao koji je Republika Hrvatska odradila za srpsku nacionalnu manjinu i koji bi, naravno, i Republika Srbija trebala uraditi za sve nacionalne manjine, a na kraju je sav taj posao spao praktično na nacionalna vijeća. Mi pokušavamo na razne načine navesti domicilnu državu da radi svoj posao, ali dok čekamo na njih ne sjedimo skrštenih ruku već pokušavamo vidjeti što se može uraditi« kaže Horvatova.

 

Začarani krug

 

Zašto Planom udžbenika Nacionalnog prosvjetnog savjeta nisu obuhvaćeni svi udžbenici koji su potrebni za nastavu na hrvatskom jeziku, iako je HNV inzistirao na tome, prvo je pitanje koje se postavlja i od kojeg sve kreće, jer taj plan obvezuje Ministarstvo prosvjete s jedne strane, a s druge strane usmjerava licencirane nakladnike. 

Na Plan udžbenika su uvršteni hrvatski jezik i dodaci za predmete od nacionalnog značaja za prirodu i društvo, glazbeni odgoj, likovno i povijest. HNV je tražio ili da se dopuni plan ili da se pismeno odgovori kako dopuna nije potrebna i upućeni su dopisi i Ministarstvu prosvjete i Zavodu za unapređenje obrazovanja i odgoja. Međutim, odgovora nema, a nema niti udžbenika. »U Zavodu su nam ponudili usmeno objašnjenje kako nije potrebno uvrštavati u plan udžbenike matematike, fizike, biologije, kemije na hrvatskom jeziku već se podrazumijeva da ako u planu postoje matematika, biologija, fizika, kemija - to se odnosi kako na srpski, tako i na jezike manjina. Mi smo inzistirali da se uvrste udžbenici na hrvatskom jeziku u plan kako bi na osnovi toga i nakladnici mogli potraživati sredstva iz fonda za niskotiražne udžbenike, koji je, inače, trenutačno prazan, a prema informacijama koje imamo taj fond nije nikada niti zaživio, jer nakladnici nisu uplaćivali sredstva«, kaže Anđela Horvat.

A što država (ne)radi i na kakve sve prepreke se nailazi u pokušaju rješavanja jednog od najznačajnijih problema za nastavu na materinjem hrvatskom jeziku, pojašnjava Darko Sarić Lukendić.

»Činjenica je da u planu za izdavanje udžbenika koji je usvojen 2010. godine nema svih udžbenika potrebnih za nastavu na hrvatskom jeziku, hrvatski jezik je bio i ima ga, postoje dopune za pojedine predmete, ali naslovi za prirodne predmete uopće nisu predviđeni. Neovisno o tome čak i za te naslove, koje tako manjkavi plan predviđa, mi još uvijek nemamo sve naslove tiskane. Polovicom 2010. ovaj sastav HNV-a je konstituiran, a te je godine donesen i Zakon o obrazovanju i odgoju te izmjene i dopune Zakona o udžbenicima i Pravilnik o izdavanju niskotiražnih udžbenika, gdje se ova oblast pokušala urediti na jedan nov i suvremeniji način, nego što je to bila praksa ranije. Pravilnik i Zakon definiraju da svi udžbenici na jezicima nacionalnih manjina imaju karakter niskotiražnog udžbenika. Pravilnik, zatim, jasno propisuje obvezu svih licenciranih nakladnika da izdvoje jedan posto svojih neto prihoda u poseban fond iz koga se trebaju financirati niskotiražni udžbenici ili trebaju uvrstiti u svoj nakladnički plan neki od niskotiražnih udžbenika. Isti taj pravilnik predviđa da će Ministarstvo prosvjete raspisati do konca prosinca natječaj za pribavljanje najpovoljnije ponude za tiskanje određenog naslova, ukoliko je potreba za tim naslovom predviđena Planom za izdavanje udžbenika, samo za one naslove koje niti jedan nakladnik nije predvidio u svojem nakladničkom planu. To praktički znači da ukoliko neki nakladnik predvidi tiskanje određenog niskotiražnog naslova Ministarstvo nije u obvezi raspisati natječaj, a nakladnik može, a ne mora provesti svoj plan i u onom dijelu koji se odnosi na tiskanje niskotiražnog udžbenika. U toj situaciji krajnji rezultat može biti dvojak - da nakladnik izda udžbenik kako je i planirao, ili da ga ne izda i u tom slučaju nitko nije kriv - svi su radili svoje, a na koncu se može desiti da tog naslova nema ili ga ne bude kada je planirano i očekivano.« 

 

Ekonomski ili politički razlozi

 

Osim ove situacije u kojoj se većina nakladnika odlučuje za uvrštavanje u svoj plan nekog od niskotiražnih udžbenika, zbog čega je Fond za takve udžbenike prazan, na situaciju s udžbenicima na hrvatskom jeziku utječe i mali broj potencijalnih kupaca udžbenika, zbog čega ga nakladnici vjerojatno neće uvrstiti u svoj plan. 

Međutim, osim pitanja financija, interesa i profita nakladnika očito je da se u slučaju tiskanja udžbenika na hrvatskom jeziku radi i o još nečem drugom.

»Pitanje udžbenika prema Međudržavnom sporazumu, potpisanom između Hrvatske i Srbije a u cilju zajedničkog rješavanja problema koji postoje, Srbija je bila u obvezi riješiti pitanje udžbenika za hrvatsku manjinu, kao što je to riješila i Hrvatska za srpsku manjinu. To, međutim, oni do danas nisu učinili. Sa zakonskom regulativom nemamo problem, već s provedbom. Pri čemu onaj tko treba zakone provoditi istovremeno treba samom sebi i naložiti da provede zakone i provede ih – konkretno Ministarstvo prosvjete, a upravo je točka zastoja uvijek bilo Ministarstvo prosvjete i ministar Žarko Obradović. Ne samo oko pitanja tiskanja udžbenika već i projekta besplatnih udžbenika. Niti jedan dinar nije izdvojen za kupovinu udžbenika na hrvatskom jeziku što znači da su djeca izravno diskriminirana od strane Ministarstva po toj osnovi, a da bismo tu diskriminaciju umanjili HNV izdvaja znatna sredstva i djeca dobivaju udžbenike besplatno«, kaže Sarić Lukendić. 

»To jasno pokazuje kakav je odnos pojedinih nadležnih tijela RS, jer smo s pojedinima imali korektnu suradnju. Na žalost, u Srbiji provedba zakona još uvijek u velikoj mjeri ovisi o diskrecijskim pravima i slobodnom i kreativnom tumačenju nadležnog ministra, a onda je važno i iz koje političke opcije dolazi. 

Slične probleme s udžbenicima imaju i bošnjačka i albanska nacionalna manjina u Srbiji, pri čemu i jedna i druga imaju daleko veći broj djece u nastavi. S druge strane, rumunjska i rusinska zajednica, iako malobrojnije, imaju riješeno pitanje udžbenika od strane nakladnika, što znači da nije samo po srijedi ekonomski faktor«, kaže Sarić Lukendić, te dodaje kako je pripremljeno za izdavanje 49 naslova na albanskom jeziku i još dodatnih 27 je u pripremi »što znači da se pitanje udžbenika na jezicima nekih nacionalnih manjina počelo ‘odmotavati’ samo se postavlja pitanje - ako je to tako, zašto su Albanci ‘riješeni’ a nisu obuhvaćeni i udžbenici na hrvatskom jeziku?«.

I na koncu, što da se radi u ovakvom ekonomskom, političko-institucionalnom začaranom krugu? »Naše pitanje pokušavamo riješiti i s institucijama međunarodne zajednice. Početkom godine smo imali sastanak s predstavnicima bošnjačke nacionalne zajednice, koji nemaju još ni udžbenik materinjeg jezika, a uskoro će se takav sastanak održati s predstavnicima albanske zajednice. Ovi se susreti organiziraju uz posredovanje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju kako bi razmijenili iskustva u rješavanju sličnih problema. Međutim, ukoliko do konca ove godine ne budemo dobili jasna i čvrsta uvjeravanja od države Srbije da će pitanje udžbenika biti riješeno, svakako ćemo razmotriti i mogućnost pokretanja tužbe pred Međunarodnim sudom za ljudska prava«, zaključuje Sarić Lukendić.