Arhiv tekstova
25.07.2014
Crkva vijesti
Jakov Zebedejev (stariji)
Jakov Zebedejev jedan je od Isusovih dvanaest apostola, često se naziva i Jakov stariji, kako bi ga se razlikovalo od Jakova Alfejeva (mlađega), koji je također jedan od dvanaestorice. Sv. Jakov, sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista, rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće ili ljeto 28. godine od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše: »Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te podu za njim« (Mt 4,21-22). Sveti Jakov pripada onome najužem krugu oko Isusa. Bio je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. Bio je naglog karaktera, a o tome svjedoči zgoda iz Isusova života, koju opisuje evanđelist Luka, kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. »Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: ‘Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?’ Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo« (Lak 9,54-56).
Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: »Mir s tobom!« Poslije toga je obojici odrubljena glava. Tako je Jakov prvi apostol, koji je umro mučeničkom smrću. Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Santiago de Compostelu, u Španjolskoj, gdje je njegov grob u srednjem vijeku postao, uz Rim i Jeruzalem, najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika. Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštovali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda ljekarnici, kožari, ratari i voćari. Njegov blagdan slavi se 25. srpnja.
Priredila: Ž. V.
Sveti Joakim i Ana
Spomendan kršćanskih supružnika, roditelja Blažene Djevice Marije, sv. Joakima i sv. Ane obilježava se danas, 26. srpnja. O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.
Priredila: Ž. V.
