Arhiv tekstova

Fotografija je snimljena u Sonti na dan svete krizme, oko 1940. g. Na njoj je krizmanica Marica Prelić, Bušina (1932. – godina smrti nepoznata autoru), rođena u Sonti, do udaje živjela u Sonti, potom u Erdutu gdje je i umrla, i kuma Manda Ištvanov, Puzina, udana Domić, Dončeva (1909. –1977.), rođena, živjela i umrla u Sonti.

 

KUMSTVO

 

U skladu s vjerskom tradicijom, krizme su se u Sonti obavljale od kada postoji svijest o vjeri. Običaji oko krizmanja su ostali skoro isti do danas.  Za krizmu su djeca birala svoje kumove. To je mogla biti i nepoznata osoba iz sela, odnosno poznata samo iz viđenja. Ako se djetetu dopadala iz samo njemu znanih razloga, razlozi su bili uvažavani. Kumovi su mogli biti i poznati djeci, ali su morali zaslužiti njihove simpatije. U nekim se obiteljima krizmano kumstvo prenosilo i prenosi s koljena na koljeno. Budući krizmani kum ili kuma nikada nisu odbijali molbu budućeg krizmanika. Kao i danas, i u prošlim vremenima bila je to velika čast.

 

OPRAVA

 

Dužnost budućega kuma ili kume je bila djetetu prije krizme nešto darovati. Vrijednost dara je uvelike ovisila o imovnom stanju budućega kuma. Obično su se darivali dijelovi odjeće, zlatne ili srebrne naušnice i u novije vrijeme ručni satovi. Imajući u vidu ovu fotografiju, za djevojčice bi to bio prslučić, frosluk, koji je sašiven od kašmira s cvijećem, optočen zlatnom ili srebrnom trakom, portom. Oslikana svilena kecelja, molovani (trukovani) pregač, obrubljen  čipkom i optočen  portom. U nekim slučajevima dar bi bila kompletna oprava, kako kod djevojčica, tako i kod dječaka. Krizmanica nosi košulju, košuljac, vezenu, od ručno istkanog naboranog platna, srvijana (od bijelog pamuka), ukrašenu šljokicama, pulama. Na njoj je šarena suknja od lakog kašmira, kašmarina ili delina. Ispod nje viri ručno izrađena čipka, ekleraji. Oko vrata nosi lažnu ili koraljnu crvenu ogrlicu, crveno zrnje . Obuvena je u bijele sokne, zokne, i papučice. U ruci drži maramicu i krunicu, patrice. Nosi frizuru pletenice. To su dvije kike, pletenice, repa, na potiljku ukrštene i omotane oko glave. Uši joj krase bočići, minđuše od zlata ili srebra, s dragim kamenom ili bez njega.

Kuma je odjevena u tamnoplavo, tegecko, ili braon, kafancko (može biti da je i dr. tamnije boje) ruho, ruvo. Pregač je od saten svile sa strojno urađenim naborima. Glavu je povezala maramom, križanom marankom. Boja marame se birala prema boji ruha. Križana marama ima utkane i prekrižene pruge od umjetne, prisne svile svjetlije boje. Ispod suknje se također naziru ekleraji. Obuvena je u šarene, rukom izrađene, štrikane ljope. U ruci drži molitvenik, svetu knjigu i patrice. Krizmane kume stoje na ćilimu, ćilimcu, kućne izrade.

 

SVEČANI RUČAK

 

U vrijeme kada je fotografija snimljena krizmanika je u Sonti bilo do stotinu, pa i više. Poslije obavljenog čina krizme kum ili kuma su vodili svoje kumče na ručak u svoju kuću. Ručak je bio obilan kao na svadbi. Posluživala se (kao i do današnjih dana) živinska juha s ručno izrađenim tankim rezancima, kuhano meso i sos od rajčice, sose, razna pečena mesa i salate. Slane kifle, peretki, gibanice, slatki kolači i torte. Krizmanici koji su dolazili sa salaša, a i mnoga druga djeca su se stidjela jesti u »tuđoj kući«, jer se u drugim kućama jelo rijetko, zbog oskudice. No, kad bi se malo bolje upoznali, ukalašili, obično bi sve prolazilo na opće zadovoljstvo.

Krizmani kumovi su se poštovali i voljeli cijeli život. Na Uskrs koji bi slijedio poslije krizme, običaj je bio da kumče posjeti svoga krizmanog kuma ili kumu. Red je bio u rupčiću ponijeti krizmanom kumu ili kumi šareno uskršnje jaje.

Mandina kćer Ana Miloš, Fajferova, rođena Domić, Dončeva, 1930. g., živi u Sonti i priča:

»Lipo sam znala šarat jajca za Uskrs. Sa voskim i svakakima farbama. Najlipše sam izabrala i na Uskrs ponela kume na dar. Zoto mi je kuma dala punu tacnu kolača da ponesem doma«.