Međunarodna likovna kolonija Panon je tako koncipirana da tijekom jedne godine u Srbiji, Hrvatskoj i Mađarskoj okuplja na tim susretima razne slikare-amatere. Jedan od nosilaca ove kolonije je i subotička Hrvatska likovna udruga Cro-Art, koja je ove godine organizirala treći saziv kolonije Panon-Subotica 2014., a na koloniji su sudjelovali slikari-amateri iz Hrvatske i Mađarske, uz članove Cro-Arta. 

Mjesto održavanja ove dvodnevne kolonije, 14. i 15. lipnja, bio je Dom DSHV-a, gdje se i nalaze radne prostorije udruge Cro-Art. Tema ovogodišnje subotičke kolonije Panon, bili su ruralni motivi Vojvodine i urbani motivi Subotice s naglaskom na arhitekturu secesije.

»Kada se ljudi okupe oko nečega lijepoga, onda je to uvijek dobro, a mi ovdje dijelimo ljepotu slikarskog amaterskog stvaranja. Ovdje su slikari-amateri iz likovne udruge Bel Art iz Belišća, članovi udruge Andras Dugonjić iz Szegedina, članovi udruge Hollo Lazslo iz Kiskunfelegyhaza, slikari-amateri iz Baje, kao i članovi udruge Cro-Art. Putem apliciranja na natječajima, osigurano je da svi sudionici kolonije dobiju potreban slikarski materijal, a u realizaciji ove kolonije, glede organizacijskih poslova, pomogla nam je Mladež DSHV-a«, kaže Josip Horvat, predsjednik HLU Cro-Art, koji je svečano otvorio ovogodišnju koloniju. 

 

Oplemenjivanje života

 

Doživljava li se amatersko slikanje kao hobi, u smislu ugodne razbibrige ili je u pitanju nešto složenije? Pokušao sam to saznati ovom prilikom u razgovoru s nekim od sudionika ove kolonije. Ivan Vajda, predsjednik likovne udruge Bel Art iz Belišća, kaže da je ekonomist po struci, a da se u slobodno vrijeme bavi amaterskim likovnim izražavanjem.

»Jedno je da sebe doživljavam i u svom slikarskom radu, a drugo je kako publika vidi što govore moja djela. Crtam i slikam odavno, bila je jednom jedna Modra lasta i još neki listovi koji su tiskani za dječji uzrast, još sam onda kao dijete objavljivao likovne radove u takvim listovima, ali sam sve to potisnuo u neki drugi plan dok nisam završio studije, pa se situirao, a onda sam počeo aktivnije raditi na polju amaterskog slikarstva. Imao sam do sada dvadesetak samostalnih izložbi na području Hrvatske, a sudjelovao sam i na brojnim skupnim izložbama. Naglasak u mojem likovnom izražavanju je akvarel, tu sam se našao, to je tehnika u kojoj se inspiracija duha mora u jednom dahu izraziti.« 

O kulturnom životu u Belišću, Ivan Vajda kaže da je likovni život razvijen.

»Likovni život u Belišću je dobar s obzirom na to da je to grad od 7000 stanovnika, ali tradiciju likovnog izražavanja imamo već oko 70 godina. Specifičnost Belišća je što je to grad s tradicijom od svega 130 godina, zapravo, to je jedno industrijsko naselje koje se razvijalo eksploatacijom drveta, tako je i nastalo Belišće. S razvojem industrije, koja je donosila određeni standard, razvijala se i kultura i sport. Imamo svoj Muzej koji prati razvoj Belišća od nastanka, kao i Galeriju za izložbe likovne umjetnosti. Paralelno s likovnom kulturom, razvijen je i kazališni život, u kazalištu s amaterima rade dva-tri profesionalca, a postoji i literarna udruga Vers. Postoje razne udruge u Belišću koje okupljaju amatere i to je dobro, dakle, nije u pitanju samo hobby, jer svojim radom amateri obogaćuju kulturu življenja, a amateri oplemenjuju i svoje živote kreativnim radom«.

 

Placebo efekt ili nešto drugo?

 

Marta Pesztalics, članica likovne udruge Hollo Laszlo, kao slikarica se prvo okušala u subotičkoj likovnoj grupi Ivana Jandrića, uslijedile su izložbe, a potom je postala članica subotičke likovne grupe Q, a od prije 20 godina živi u Szegedinu. Slika u tehnici akvarela, a o amaterskom slikarstvu je rekla sljedeće:

»Pokraj zadovoljstva kreativnog rada, osjećam se lijepo i prijatno u druženju s članovima naše udruge. Zbog zdravstvenog stanja morala sam otići mnogo ranije u mirovinu, nego što je uobičajeno, a amatersko slikarstvo mi je pomoglo da se duševno održim i da sam i dan-danas još ovdje. Slikanje me i danas održava u životu. Mnogo znači kada je čovjek u duhovno bliskom okruženju, a tako je i na ovoj koloniji, interesira nas ista stvar, a to je slikarstvo, tako da smo mi ovdje jedna mala obitelj u duhovnom smislu.«

Kako je to pjesmom iskazao glazbenik Jura Stublić - Boje su u nama, a te boje izražavamo na različite načine, slikanjem, riječima, pisanjem, govorom, ponašanjem i činovima, a jedan od načina takvog izražavanja predstavili su i slikari-amateri na ovoj koloniji, koju je svečano zatvorio ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov.