Arhiv tekstova

Jednu od značajnijih kulturnih ustanova u Šidu, osim Galerije slika Sava Šumanović – ustanove od nacionalnog značaja, predstavlja Muzej naivne umjetnosti Ilijanum. Umjetnički fond muzeja čini 338 umjetničkih djela (336 slika i 2 skulpture od drveta). Najveći dio fonda čine slike darodavca Ilije Bašičevića Bosilja – 287 slika, a 51 djelo iz fonda muzeja je od drugih naivnih umjetnika iz zemlje i inozemstva, s kojima je darodavac razmjenjivao djela za života, ili su ih sami umjetnici poklonili muzeju. Potpisivanjem darovnog ugovora 1970. godine između  umjetnika i tadašnjeg predsjednika općine Šid, u Šidu počinje svoj život Muzej naivne umjetnosti Ilijanum. 

 

Umjetnikove teme

 

Ilija Bašičević je na svojim slikama obrađivao različite teme. U fondu muzeja najzastupljenije su slike s temama Apokalipse i Biblije (66 slika), zatim slijedi ciklus Ptice (56 slika), potom ciklus Zvijeri (42 slike), ciklus Ilijada (36 slika), ciklus koji obrađuje srednjovjekovne mitove i legende te ciklus Leteći. 

Gotovo cijeli svoj život Ilija Bašičević Bosilj bavio se zemljoradnjom i stočarstvom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata boravio je sa svoja dva sina u Beču, gdje je obolio od tuberkuloze. Po završetku rata obitelj je ostala bez zemlje, što je uz narušeno zdravlje dovelo Iliju u situaciju da ima slobodnog vremena, koje je, kao čovjek koji je bio izuzetno vrijedan, morao nečim ispuniti. Tako nastaje 1957. prva Ilijina slika. U početku je radio crteže i gvaševe, da bi vremenom počeo slikati ulja na različitim materijalima: drvetu, platnu, lezonitu, kartonu, staklu, sekuritu.

 

Svaka slika ima dva lica

 

Opus Ilije Bašičevića može se razvrstati u nekoliko većih tematskih cjelina: najbrojnije su slike s motivima iz Biblije, potom slijedi ciklus inspiriran narodnim epskim pjesmama, mitovima i legendama. Ciklus Ilijada, nazvan po umjetniku, a ne po Homerovom epu, umjetnikov je obračun s ljudskom glupošću, dvoličnošću i licemjerjem. Brojan je i ciklus s likovima iz životinjskog svijeta u kome su najbrojnije ptice, naročito paunovi, ali i nestvarna bića s ljudskim tijelima i životinjskim glavama i obratno. Naposljetku slijedi ciklus vezan za leteća astrološka bića. Karakteristika Ilijinog slikarstva je prije svega da ono nije deskriptivno. Ono je najčešće alegorija, vrlo slojevita. Kod Ilije nema perspektive, pozadine slika su uglavnom jednobojne, vrlo rijetko ispunjene blago valovitim linijama. Najupečatljivije na njegovim slikama je svakako dvoglavost ili dvoličnost figura, kako ljudskih, tako i životinjskih. Sam umjetnik to objašnjava riječima da se on osobno u svom životu uvjerio da su sva Božja stvorenja na ovom svijetu maramice s dva lica – jedno lice se prikazuju pred svijetom, a drugo, pravo, krije se i samo ga rijetki imaju priliku vidjeti. Na Ilijinim slikama promatrač nije siguran gleda li u predstavu anđela ili suvremenog astronauta, cara Lazara ili kralja Ilijine Ilijade, domaće, divlje ili apokaliptične životinje. U tumačenju njegovih slika, često pomažu nazivi koje je on sam davao svojim slikama. »Teško je poznati život, a slikati je lako. Treba samo započeti, posle ide samo. Slaže se jedno na drugo i kad dovršiš sliku, vidiš da je na njoj sve šareno kao i u životu i da svaka istina ima dva lica...«, tako opisuje svoju umjetnost u jednom od pisama Ilija Bašičević Bosilj.

Ilija Bašičević preminuo je 1972. godine u Šidu, a njegove slike smještene su u Ulici svetog Save 6 u Vinterštajnovoj kući u Šidu.