Arhiv tekstova

Do početka ožujka, kada je istekao rok za podnošenje zahtjeva za povraćaj nacionalizirane imovine, Agenciji za restutuciju podnijeto je oko 73.000 zahtjeva za vraćanje otete djedovine. Do sada je prema podacima iste te Agencije vraćeno skoro dvije tisuće poslovnih prostora, 306 stanova, 276 zgrada, pola milujuna četvornih metara  građevinskog zemljišta, 1600 hektara šuma i oko 1800 hektara poljoprivrednog zemljišta, i do sada je u naturalnom obliku vraćena imovina vrijedna oko 350 milijuna eura. Agencija za restutuciju donijela je i prvo rješenje o vraćanju oduzete imovine Nijemcima koji su živjeli na ovim prostorima i to u Apatinu, a riječ je o vraćanju poljoprivrednog zemljišta. No, dvije i pol godine od početka provođenja Zakona o vraćanju oduzete imovine i Mreža za restituciju i Agencija za restituciju traže izmjene aktualnog zakona,  a i u jednom i drugom zahtjevu traži se proširenje mogućnosti povraćaja imovine u naturi. 

U Mreži za restituciju kažu da su zadovoljni radom Agencije za restituciju, ali da ima još puno problema koji prate vraćanje oduzete imovine. »S obzirom na to koliko je zakon loš i napisan na brzinu, naročito u domeni građevinskog, ali i poljoprivrednog zemljišta, mi smo prezadovoljni onim što je Agencija za restituciju uspjela do sada vratiti i primijeniti zakon u primarnom načelu, a to je vraćanje imovine u naturi. Međutim, samom restitucijom, kao procesom koji je trebao biti mnogo masovniji, donijeti boljitak i nove investicije, mi nismo zadovoljni. Bez obzira što se u praksi pokazalo da se restitucija može provesti, prevashodno u naturi, zbog lošeg zakona, ali u velikom broju slučajeva zbog nedostatka dokumentacije, što se tiče poljoprivrednog zemljišta, i nažalost, nekoj opstrukciji koja postoji u određenim pravobranilaštvima, taj postupak ne ide odgovarajućim tokom, kaže za Hrvatsku riječ Mile Antić iz Mreže za restituciju.

 

Djedovina u naturi

 

Posljednjih mjeseci sve više se govori o potrebi izmjena važećeg Zakona o restituciji. Za to se zalažu i Mreža za restituciju, ali i Agencija za restituciju. Još u petom mjesecu Mreža za restituciju uputila je Vladi zahtjev za izmjenu zakona, a ovih dana s takvim izjavama u javnost je izašao i direktor Agencije za restituciju Strahinja Sekulić. Iz Mreži za restituciju nepoznatih razloga njihov dopis Vladi zaveden je s mjesec dana zakašnjenja, a kako nikakve reakcije nije bilo, baš u vrijeme našeg razgovora za ovaj tekst uputili su ponovljeni dopis s urgencijom kojim se traži da se bez daljnjeg odlaganja izmijeni Zakon o vraćanju oduzete imovine u skladu s jedinim mogućim načelom, a to je vraćanje imovine u naturi. Nakon što su se u skupštinskoj proceduri ovog tjedna našli novi prijedlozi zakona o privatizaciji i stečaju, a posebice nakon objavljivanja nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, u Mreži za restituciju kažu da je evidentno da se ponovno, pogrešno kao i 1991. i 2001. godine, daje prednost postupcima privatizacije gde su posrednici i izvršitelji političari i političke partije. »U svim tim zakonima predviđeno je, između ostalog, i opterećivanje javne svojine, znači svojine koju potražuju i građani u restituciji. Da pojasnim, javna svojina je sinonim za nekadašnju državnu svojinu, koje ima mnogo i koja nije popisana. S obzirom na to da ni kroz Zakon o privatizaciji, ni kroz Zakon o strečaju, a ponajmanje kroz Zakon o planiranju i izgradnji nije predviđen niti popis niti procjena te imovine opet se, kao prije 25 ili 15 godina, nepotrebno daje prednost postupcima takozvane privatizacije u kojoj sudjeluju i koju provode političari, nad restitucijom«, pojašnjava Antić i još jednom ističe da je dodatni razlog za brigu nedostatak volje da se javna svojina detaljno popiše prije bilo kakvog daljnjeg otuđenja ili opterećenja.

Antić ilustrira to na primjeru novog Zakona o privatizaciji o kome je Skupština raspravljala ovog tjedna. »Među 730 javnih poduzeća, koja nemaju pojma što koriste, su i »Srbijašume« koje koriste oko milijun hektara šumskog zemljišta u državnoj svojini. Što će se desiti s tim zemljištem? Je li to zemljište popisano? Nažalost, mi imamo službene dopise tog javnog poduzeća u kome oni navode ne samo da nemaju tu evidenciju, već kažu i da nemaju obvezu da vode tu evidenciju, što je skandalozno, jer ta obveza je uvijek postojala. Skandalozno je u takvoj situaciji, bez popisa javne svojine, omogućiti privatizaciju«, kaže Antić. 

               

Traže novi rok za obeštećenje

 

Izmjene Zakona o vraćanju oduzete imovine predlaže i Agencija za restituciju, ali osim proširenja mogućnosti za vraćanje imovine u naturi Agencija predlaže Ministarstvu pravde da se isplata obeštećenja pomakne za tri godine i da umjesto 2015. godine bivši vlasnici i njihovi nasljednici novčano obeštećenje dobiju 2018. godine. »Nakon više od dvije godine provođenja zakona, a uvažavajući sadašnje izazove proračunskog deficita i javnog duga države, Agencija je mišljenja da je potrebno donijeti izmjenu Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, kojom bi se omogućilo odlaganje financijskih obveza države za obeštećenje (slučajevi gde nije moguće vratiti imovinu u naturalnom obliku) s 2015., 2016. i 2017. godine na 2018., 2019. i 2020. godinu i povećanje zakonskih mogućnosti naturalnog vraćanja imovine, a što bi utjecalo na smanjenje ukupnog iznosa sredstava za obeštećenje, koja predstavljaju javni dug Srbije«, navodi se u prijedlogu Agencije za restituciju. Ovaj prijedlog podržava i Mreža za restituciju. »Ovaj zahtjev je potpuno utemeljen. Ja ću podsjetiti da je Zakon o restituciji već jednom promijenjen. Kada je Vlada bila u škripcu u prosincu prošle godine Zakon je na brzinu promijenjen i to baš u onom dijelu koji je u principu neprimjenjiv i nepoželjan i s aspekta vlasnika i s aspekta same države, a to je segment obeštećenja. S druge strane, prihvatljivo je vraćanje imovine u naturi gdje god je to moguće, ili davanje neke druge imovine u naturi. Restitucija bi se mogla dominantno provesti u naturi, kroz supstituciju, a onda bi potreba za obeštećenjem mogla biti ukinuta«, kaže Antić.

 

Vraćanje imovine oduzete Nijemcima

 

Ono o čemu se najmanje govorilo svih ovih godina, koliko je aktualno pitanje vraćanja oduzete imovine, je vraćanje imovine oduzete Nijemcima koji su ovdje živjeli do Drugog svjetskog rata. No, oni, kao i bilo koji drugi vlasnici, imju pravo na svoju djedovinu, naravno ukoliko su na vrijeme podnijeli zahjtev za vraćanje oduzete imovine. Nedavno je Agencija za restituciju donijela prvo rješenje o vraćanju oduzete imovine Njemcima, a u pitanju je 40 hektara poljoprivrednog zemljišta na području Apatina. Na to rješenje žalbu je uputilo Republičko pravobraniteljstvo uz obrazloženje da stranci ne mogu biti vlasnici  zemlje u Srbiji. »Nijemaca je u nekadašnjoj državi bilo oko pola milijuna, a u Vojvodini oko 300.000. Najimućniji Nijemci živjeli su na ovim područjima i najveći dio njihove imovine činilo je poljoprivredno zemljište. Nijemci su posjedovali više od 50 posto zemlje u Vojvodini, kao i dio zemlje u Slavoniji. Osim poljoprivrednog zemljišta Nijemci su bili vlasnici drvara, ciglana, brodogradilišta, pivovara... Odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a oni su proglašeni državnim neprijateljima i njima je sva imovina konfiscirana. Konfiskacija je bila sudska kaznena mjera i zato se svi kojima je konfiscirana imovina moraju prvo rehabilitirati na sudu. Time se dokazuje da nisu počinili ratni zločin, a podsjetit ću, imovina ne može biti vraćena onima koji su počinili ratni zločin. Ključni dokument na osnovi koga imovina može biti vraćena je dokument gdje država potvrđuje što je oduzela i bez pronalaženja tog dokumenta zahtjevi za restituciju se nisu mogli niti podnijeti«, kaže Boris Mašić angažiran u austrijskoj tvrtki Hasch i partneri koja radi na procesima restutucije imovine oduzete Nijemcima, koji je radio i na prvom rješenom slučaju vraćanja oduzete njemačke imovine. On u razgovoru za Hrvatsku riječ kaže da je broj podnijetih zahtjeva za vraćanje oduzete imovine veoma mali u odnosu na imovinu koju su Nijemci nekada imali u Vojvodini i Srbiji i podnijeti su zahtjevi za oko tri posto oduzete imovine. »Ljudi su bili loše informirani od strane njihovih institucija i udruga u Njemačkoj. S druge strane to je podrazumijevalo ponovno revidiranje obiteljske tragedije, jer svi su oni odavde protjerani, a mnogi su i stradali, što je emotivno za te ljude bilo veoma bolno i rekao bih da je to osnovni razlog zbog čega su odustajali od potraživanja svoje imovine. Jedan od razloga je i to što nisu vjerovali u to da je ova država u stanju vratiti oduzetu imovinu«, kaže Mašić.

Procjene su da je podnijeto oko 4000 zahtjeva za vraćanje oduzete njemačke imovine na području Vojvodine. Najviše se traži poljoprivrednog zemljišta, a gruba procjena je da je to uzmeđu 20 000 i 30 000 hektara. Zanimljiv je slučaj Ratkova, gdje je od strane nekadašnjih stanovnika ovog sela, odnosno njihovih potomaka, podneseno 70 zahtjeva za vraćanje oduzete imovine, uglavnom poljoprivrednog zemljišta.