Arhiv tekstova

Širina naobrazbe koju nakon diplome dobiva jedan diplomirani pravnik otvara mu mogućnosti širokog spektra u odabiru budućeg profesionalnog usmjerenja. Istina, većina jurista ostaje usko vezana uz svoju struku i zanimanja vezana uz pravosuđe i upravu, ali postoji i zasebna kategorija pravnika koji akademsko zvanje proširuju i na druge društvene oblasti poput kulture, umjetnosti, žurnalizma ili nečega posve drugoga, koje na prvi mah nema usko dodirnih točaka s pravnom znanosti. Diplomirani pravnik, koji već četrnaest godina radi u subotičkom muzeju, Svetislav Milanković zasigurno spada u ovu vrstu »specifičnih pravnika«, a njegova životna priča doista na najbolji način potvrđuje kako se pravo itekako može uklopiti u okvire drugačijeg profesionalnog usmjerenja.

»Po okončanju pravnih studija u Novom Sadu, prvo moglo bi se reći neformalno uposlenje sam imao u nekadašnjem Centru za kulturu, pri također nekadašnjem Radničkom sveučilištu u Subotici, koji se bavio, u koordinaciji s gradskom upravom, organiziranjem kulturnih događanja u gradu. Kako sam završio kulturološki smjer srednjoškolskog obrazovanja, imao sam dobru podlogu za profesionalni start u ‘kulturnim vodama’. Sve je to trajalo do početka 1992. godine i početka opće poznatog turbulentnog razdoblja. Potom sam se zaposlio kao pripravnik u tiskari ‘Minerva’, koja se nekada nalazila u zgradi današnjeg Gradskog muzeja, i igrom slučaja danas radim kao pravnik u istom objektu u kojem sam i započeo pravničku karijeru. U međuvremenu sam jedno vrijeme radio kao odvjetnički vježbenik, da bi se 1998. godine uposlio kao tajnik Gradskog muzeja u Subotici i sve do danas ostao uposlenik ove javne kulturne ustanove«, izložio je Svetislav Milanković svoj dosadašnji profesionalni životni put.

 

MUZEJ

 

»Iduće godine će biti petnaest godina kako sam uposlen u Gradskom muzeju i nekako osjećam kako sam svih proteklih godina bio dio njegovog razvijanja i širenja, s obzirom na to da nas je u vrijeme moga uposlenja na mjestu tajnika bilo petanest, a danas nas ima više od trideset uposlenika. Također, Gradski se muzej nekoliko puta selio po prostorima u Gradskoj kući, a danas je trajno lociran u impresivni ambijent nekadašnje tiskare ‘Minerva’, postajući izuzetno važan segment kulturne ponude našega grada. Mnogo više kustosa je profesionalno angažirano, imamo raznorodnije zbirke i znatno više aktivnosti, kojih na početku mog uposlenja nije bilo. Dodatna vrsta mog radnog angažmana je i aktivnost u gradskoj turističkoj ponudi u kojoj pokrivam obilazak Gradske kuće, Velike vijećnice i vidikovca kada postoje organizirane turističke grupe, a opet u sklopu tzv. klasičnog pravničkog posla obavljam brojne kadrovske aktivnosti, poput sklapanja ugovora o radu ili izdavanja rješenja o godišnjim odmorima, te koordinaciju svih drugih aktivnosti koje su vezane za organizaciju programa koji se odvijaju u zgradi Gradskog muzeja ili na nekoj drugoj gradskoj lokaciji. Govoreći stranom terminologijom moglo bi se kazati kako obnašam dužnost svojevrsnog tehničkog menadžera«.

 

KULTURA ISPRED PRAVA

 

Na pitanje je li mu ponekad žao što nije poput svojih brojnih kolega s Pravnog fakulteta završio u »pravosudnim vodama«, Svetislav suvereno odbacuje takvu mogućnost:

»Zbilja nikada nisam požalio što sam krenuo putem kulture, jer sam oduvijek imao dojam kako bi mi bavljenje čistim pravom nekako bilo preusko za moje afinitete. S obzirom na moj interes za kulturnu djelatnost, koji je započeo još od srednjoškolskog doba, pa sve do akademskih godina kada sam preferirao općiji i znatno širi aspekt buduće naobrazbe, svaki drugi pravnički izbor bi mi bio na određeni način isuviše ograničavajući za moje osobne profesionalne interese. Možda bi odvjetnički poziv bio najbliži nekom mom alternativnom pravničkom angažmanu, no, kultura je za mene ipak prvi i čini mi se trajni izbor«, zaključio je na koncu tajnik Gradskog muzeja u Subotici Svetislav Milanković.