Arhiv tekstova

Nogometni klub Spartak Zlatibor voda, sljednik nekadašnjeg istoimenog jugoslavenskog prvoligaša i drugoligaša, danas se natječe u Superligi, društvu najboljih momčadi Srbije. Nakon dvije odlične sezone, povijesnog izlaska u Europu i visokog plasmana u vrhu tablice, u novoj sezoni plavi golubovi su vezani za dno i nakon četiri prvenstvena kola još nisu osjetili slast prve pobjede. A možda im nedostaje čarolija zlatnih ruku dugogodišnjeg klupskog fizioterapeuta, a današnjeg umirovljenika Nikole Žagara.

Fotografija pred vama nastala je u već pomalo davnim vremenima Spartakovog natjecanja u nekadašnjoj Drugoj nogometnoj ligi SFRJ, na susretu koji je Spartak igrao protiv OFK Kikinde na svom Gradskom stadionu u Subotici i prikazuje fizioterapeuta Žagara u akciji pružanja prve pomoći ozlijeđenom domaćem nogometašu.

»Bila su to neka druga vremena kada se domaći nogomet mnogo više cijenio, a na našim drugoligaškim susretima znalo biti i više od 10.000 gledatelja. Danas je to moguće samo u derbijima dva najveća kluba s ovih prostora, Crvene zvezde i Partizana, a naš domaći prosjek tijekom cijele godine je bio između 7- 8.000. Zbog takvih stvari sam i veliki dio svoje medicinarske službe posvetio nogometu«, sa sjetom se prisjeća Nikola Žagar zlatnih vremena subotičkog nogometa u kojima je i sam imao svoje ‘prste’.

SPORTSKO - NOGOMET-NI RADNI STAŽ

 

Pokraj stalnog zaposlenja u sportskoj ambulanti, u kojoj je započeo s radom još 1978. godine, tri godine kasnije Žagar započinje i novi sportski angažman, prihvaćajući se uloge fizioterapeuta u subotičkim nogometnim klubovima.

»Karijeru fizioterapeuta sam započeo 1981. godine u Vinogradaru iz Hajdukova i s manjim prijekidima radio sam sve do 2010. godine, kada sam se umirovio. Ipak, moj najpoznatiji angažman je bio u redovima najvećeg i najuspješnijeg subotičkog kluba Spartaka u kojem sam s uspjehom brinuo o nogometašima u nekoliko navrata, počevši od 1986. do 1992. godine, te posljednje tri radne godine do odlaska u mirovinu. Moja ljubav prema nogometu datira još od malih nogu, kada sam se i sam, kao pionir NK ‘Bačke’, oprobao kao igrač kod pokojnog legendarnog subotičkog trenera Ladislava Varge, te kao junior nastavio igrati u nekadašnjem ‘29. novembru’, sve do odlaska u armiju. Po zaposlenju u stanici Hitne pomoći, zbog specifičnog radnog vremena, nisam bio u mogućnosti nastaviti s aktivnim treniranjem i igranjem. Odlaskom na rad u sportsku ambulantu otvorila se mogućnost za potencijalni angažman na mjestu nogometnog fizioterapeuta i 1979. godine sam otišao na mjesec dana u Igalo, gdje je bio Centar za sportsku rehabilitaciju i gdje sam položio potrebne ispite za dobivanje licencije sportskog fizioterapeuta. Nakon toga slijedi početak dugogodišnjeg rada u višim i nižim rangovima nogometnog ligaškog natjecanja, ali svuda s velikom ljubavi i posvećenosti prema pozivu koji sam odabrao. Zanimljivo je istaknuti kako su sve momčadi u kojima sam obavljao dužnost fizioterapeuta uspijevale izboriti plasmane u viši rang, što mi je posebno drago, jer je to bio neposredan dokaz dobre tjelesne njegovanosti nogometaša o čijem sam općem zdravlju skrbio«.

 

ZADAĆA FIZIOTERAPE-UTA

 

Nogometaši i njihovi treneri uvijek su u glavnom fokusu sportske javnosti, a liječnici i fizioterapeuti u sjeni iz koje izlaze samo utrčavanjem u teren prilikom potrebne asistencije ozlijeđenom igraču. Što sve spada u sportsku zadaću klupskog fizioterapeuta otkriva nam Nikola Žagar:

»Pokraj klasične medicinsko-terapeutske asistencije kod zbrinjavanja i liječenja sportskih ozljeda, njihove kasnije rehabilitacije, te pripreme mišića pred utakmicu i njihove relaksacije poslije nje, uz vođenje skrbi o prehrani sportaša i njihovom adekvatnom odmoru prije i nakon velikih napora, jedna od glavnih zadaća svakog fizioterapeuta je i svojevrsni most koji on predstavlja između igrača i trenera. Jer tijekom sati i sati terapija, masaža, zagrijavanja i ostalih svakodnevnih redovitih medicinarskih radnji, igrači najviše komuniciraju upravo sa svojim fizioterapeutima. A oni ih slušaju, tješe, savjetuju i prijateljuju s njima i nakon što uslijed životnih prilika više ne budu skupa u istom klubu. Pokraj brojnih sportskih uspjeha, prijateljstva koja sam stekao za cijeli život s brojnim nogometašima, o kojima sam skrbio tijekom moje fizioterapeutske karijere, predstavljaju moje veliko životno bogatstvo i na njih sam iznimno ponosan.« 

  

TANDEM DOKO - ŽAGAR

 

»S liječnikom Zdravkom Dokom sam proveo gotovo cijeli svoj radni vijek i na njegov nagovor sam i počeo raditi u sportskoj ambulanti. Potom smo skupa radili godinama u Spartaku, tvoreći kolegijalno–prijateljski odnos koji nije prestao ni danas, kada smo obojica umirovljeni i daleko od aktivnih uloga uz nogometni teren. Često se znamo naći i prisjećati se svih tih godina koje su ostale iza nas, na treninzima, utakmicama, karantenama, putovanjima i svemu što čini život sportskih medicinara. Bilo je lijepo, a sada sam daleko od nogometa i slobodno vrijeme darujem svojim unucima«, dovršio je svoju sportsku priču umirovljeni fizioterapeut zlatnih ruku Nikola Žagar.