Arhiv tekstova

Nakon dugogodišnjeg sviranja harmonike i iskustva folkloraša i glazbenika u kulturno-umjetničkim društvima, Mladen Bašić Palković se posvetio radu s folklorašima HKC-a »Bunjevačko kolo«, gdje odnedavno radi kao korepetitor. 

»Korepetitor je glazbenik koji je prisutan na svim probama folklora i zajedno s folklorašima sudjeluje u stvaranju i izvedbi koreografije. Dakle, on je taj koji vodi orkestar i poznaje kretanje folkloraša na bini, jer je presudno poznavati koreografiju, plesove, znati kako idu kretanja koreografije, a ne samo znati svirati. On mora znati svirati točno, no, u slučaju da folkloraši pogriješe, on to mora popraviti. Posao korepetitora je da uskladi orkestar i folkloraše koji plešu. On mora znati melodijski cijelu koreografiju. Korepetitori su uglavnom harmonikaši, zbog ritmike, zato što harmonika može iznijeti i ritam i melodiju i onda je tu dovoljan jedan instrument.

Mogu tu biti i tamburaši, ali onda u sastavu mora biti i bas kontra i bar jedan bas primaš da bi to zvučalo kako treba«, pojašnjava zadaće korepetitora Mladen Bašić Palković. 

S harmonikom od dječačkih dana

 

O početcima bavljenja folklorom i posvijećenosti glazbi, Mladen Bašić Palković kaže da je još kao dijete plesao u subotičkom KUD-u »Mladost«, a uči svirati harmoniku od svoje osme godine. 

»Sviranje harmonike je kod mene krenulo spontano. Moja mama Milica je odgojiteljica u Predškolskoj ustanovi ‘Naša radost’ i ona je učila svirati harmoniku kao studentica. Jednom prilikom, dok sam s tatom Jašom pospremao tavan, našli smo maminu harmoniku, skinuli je s tavana, očistili i tako sam počeo probati svirati. Tu harmoniku i danas čuvam. Tada su me roditelji odveli kod glazbenika i pedagoga Safeta Sušića da učim svirati. I evo, već sedamnaest godina sviram taj instrument. Neki moj cilj, kada sam krenuo u ‘Mladost’, bio je postati članom orkestra, mada sam krenuo u tom društvu kao folkloraš. U to vrijeme nije postojala volja da se primaju u orkestar jako mladi članovi, a početkom 2000. dobio sam ponudu od KUD-a ‘Ravnica’ iz Male Bosne te sam počeo raditi kao mladi korepetitor. Jako sam puno naučio od korepetitora, harmonikaša, koji je kasnije došao u ‘Ravnicu’ Vlaste Stanimirovića, poznatog glazbenika u krugovima folklora, a puno mi je pomagao i moj profesor Sušić, primjerice, zapisati skladbe za koje nije postojao notni zapis. To je trajalo do kraja srednje škole, a onda sam upisao Fakultet tehničkih znanosti u Novom Sadu. Od ožujka ove godine ponovno sam u svijetu folklora, kada sam počeo raditi kao korepetitor u ‘Bunjevačkom kolu’. Rad u HKC-u je kruna mog bavljenja folklorom«. 

 

Gdje su svi ti tamburaši?

 

Mladen Bašić Palković vodi i tamburaški orkestar u HKC-u »Bunjevačko kolo«, a planovi su da se orkestar proširi, kao i da se formira narodni orkestar.  

»To su mladi momci, trebaju još puno učiti, a isto kao i ja, žele raditi i to je najbitnije. Za sada nas je četvorica u orkestru, tu su još Damir Milodanović, Ninoslav Radak i Sebastijan Kantur. Kao ispomoć dolazi nam nekoliko tamburaša, ali to nije dugoročno rješenje. U Subotičkom tamburaškom orkestru ima dobrih glazbenika, ali oni za sada ne surađuju s nama. Šteta je da ‘Bunjevačko kolo’ nema veliki tamburaški orkestar, a postoji želja da vremenom formiramo i narodni orkestar. Nas četvorica probamo često, prvenstveno se radi za koreografije, to je prioritet, a kada se ima vremena širimo repertoar. Pred nastup folkloraša radi se generalna proba, baš kao večeras, jer sutra, 15. rujna, Folklorni odjel Centra putuje u Mađarsku, gdje će imati nastup u Kiskunhalasu na manifestaciji ‘Berbanski dani’. Trema je uvijek prisutna pred nastup, to je ona pozitivna trema i dobro je da postoji, jer se onda podigne koncentracija. Svirao sam na puno mjesta, a dobro se sjećam svog prvog nastupa kada sam imao 15 godina, bilo je to prilikom Božićnog koncerta KUD-a ‘Ravnica’ u Maloj Bosni. Poseban dojam su na mene ostavili i nastupi na ‘Dužijanci’ i na ‘Vinkovačkim jesenima’«. 

Glede aktualne tamburaške scene, Mladen Bašić Palković tvrdi kako nije dobro da mladi od 16-17 godina idu svirati u kavanama. 

»Mislim da tamburaši do svojih 22-24 godine trebaju svirati u kudovima, pa kada se izgrade kao glazbenici da onda idu svirati u kavane. Danas se dešava u Subotici da momci od 16 godina idu svirati u kavanama, to je totalno ludo. Inače, zarada je mizerna i stariji glazbenici uglavnom imaju neki drugi, stalan posao, tek nekoliko orkestara pristojno zarađuje. Moraš učiti najmanje 15 godina da bio dobar tamburaš ili bilo kakav glazbenik. Naravno, učenju glazbenika nikad kraja. Vidite, u Hrvatskoj je jaka tamburaška glazbena scena, ali ti tamburaši sviraju u kudovima jako dugo i tako se stiže do kvalitete«.

Na koncu razgovora Mladen Bašić Palković je istaknuo da mu je žao što je zatekao oštećene skoro sve instrumente u »Bunjevačkom kolu«. 

»Kada sam došao u ožujku, skoro niti jedan instrument nije bio ispravan. Harmoniku izgleda da nije svirao harmonikaš, taj instrument je uništen. Za nepoverovati je da su ovdje radili, tj. svirali glazbenici. Kakvo je to ophođenje prema instrumentu? Ako si glazbenik, onda čuvaš instrument. Probat ćemo da se tambure poprave, za to treba sredstava. Ne postoji niti jedan komplet rezervnih žica, ima i slomljenih tambura. Puno je posla pred nama«.