Arhiv tekstova

Od svih analiziranih gradova, Ilok je početkom XVI. stoljeća bio najveći grad u Srijemu i najviše je sličio talijanskim ili njemačkim gradovima. Strateški položaj Iloka upućuje na razmišljanje da je tu u sklopu limesa morala biti izgrađena neka utvrda, osmatračnica, zbog od davnina postojećeg riječnog prijelaza koji je korištenjem otoka u Dunavu omogućio lak prijelaz na drugu, bačku stranu Dunava. Ovaj prijelaz je vjerojatno bio branjen i na suprotnoj obali, jer nedaleko od Bačke Palanke postoje ostaci jedne zemljane (keltske?) utvrde. Kod Iloka su se s jedne strane križali (rimski) vojni put uz Dunav koji je povezivao pojedine gradove, utvrde duž rijeke, i put preko Fruške gore, čiji je jedan krak vodio prema Sirmiumu, a drugi krak u provinciju Iliriku (Bosnu). Ovi putni pravci su bili dominantni i u srednjem vijeku. Ilok se relativno kasno spominje, 1332. i 1343. godine po imenu Wylak (čitaj Ujlak).

 

Nastanak imena naselja Ilok

 

Najvjerojatnije je na temeljima rimske utvrde kraljevski blagajnik Ugrin Čak (Csák Ugrin) podigao svoju kulu za stanovanje, koja je nazivana i Nova Mansio (novi stan, mađ. uj lak). Glavno sjedište roda Čak bilo je u Slavoniji, u današnjem Čakovcu (u srednjem vijeku Csáktornya = Čakova kula). Kada je podignuta kula za stanovanje (donžon), mjesto je tada moglo dobiti ime Wylak, kako bi se, vjerojatno, razlikovalo od  prvobitnog sjedišta roda Čak. Od imena Ujlak razvio se i slavenski naziv grada Ilok (Ujlak>Ulok>Ilok). U pisanom obliku ime grada se pojavljuje još i u oblicima: Iwnlak, Vilak, Vylok, Wlohoc. 

Nakon izumiranja roda Čak (1311. godine) posjed prelazi u kraljevo vlasništvo, kasnije tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac (I. Anju, Nagy Lajos) zamjenjuje Ilok za Gornju Lendavu 1364. godine s tadašnjim nadorom Miklošom Kontom od Raholce (Raholcai Kont Miklós). Njegovi potomci, tri unuka, počinjali su sebe zvati Iločki (Ujlaki).

Diana Vukičević Samaržija konstatira da se na mjestu današnjeg Iloka nalazilo značajno rimsko naselje i castrum Cuctium (ili: Cuccium u nekim tekstovima, prim. a.). Prilikom sondažnog arheološkog istraživanja tijekom 1952. godine nađeno je iz razdoblja Rimskog Carstva nekoliko grobova, više napisa i jedna glava Dioskurida, kao i obrisi neke veće građevine. Na tom je mjestu kasnije podignuta crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji (danas crkva sv. Kapistrana). 

Zasad nemamo podataka kako se naselje zvalo u rano doba Arpadovića. Mađarsko  (latinsko) ime naselja nastaje vjerojatno koncem XIII. stoljeća, jer je gradnju iločke utvrde najvjerojatnije započeo Ugrin od roda Čak. U pisanom dokumentu prvi se put 1406. godine spominje i utvrda Ujlak, tj. Castrum Wylak. 

Ilok je u srednjem vijeku uglavnom bio grad u feudalnom vlasništvu. Pri iskopavanju trobrodne župne crkve nađeni su spomenuti ostaci iz doba Rimskog Carstva, kao i kameni fragmenti. Najljepši komad je svakako romanički kratki stup, dio zida (ambo-a) koji odvaja oltar od ostatka crkve. Stup je od crvenog mermera s prikazom Božjeg jagnjeta, agnus Dei, koji ljubi križ. Na osnovi ovih malobrojnih nalaza, pretpostavlja se da je na tom mjestu ranije već bila jedna manja romanička crkva, koja je građena možda na temeljima nekog rimskog objekta. Na osnovi ovih nalaza, pretpostavlja se da je u XII. stoljeću tu stajala kasnoromanička crkva.

 

Kako se zvalo naselje u XI. i XII. stoljeću?

 

Na osnovi postojanja romaničke crkve, naselje je postojalo u XI. stoljeću, jedino ne znamo njegovo tadašnje ime. Kod Istvana Iványia naišli smo na jedan interesantan podatak. On daje određene podatke o mjestu Pešta, koje se, po kartama iz XVI. stoljeća, nalazilo nasuprot Iloka – na bačkoj strani. On navodi da hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. (IV. Béla) daruje 1237. godine cistercitskoj opatiji u Belafonsu (Bélakút - opatija je kasnije preseljena u Petrovaradin) »plebanias utriusque Pesth cum patronatibus et omnibus proventibus in decimis«. Sve prihode plebanijama s obje strane (Dunava op. aut.) pripada cistercitima. Postojanje plebanije podrazumijeva i crkvu, znači prijašnje ime Iloka mogla je biti Pešta. Ivanji Peštu na bačkoj strani smješta na prostor današnje Bačke Palanke. Pešta se u XV. stoljeću spominje kao opidum, znači grad.