Arhiv tekstova

Blizu osam stotina sudionika iz četrdesetak mjesta, počevši od Subotice i okolice, te Sombora, Apatina, Ruskog Krstura, Novog Sada, Srijemskih Karlovaca, Beograda i Užica i brojnih drugih mjesta iz Republike Srbije, ali i jedan sudionik iz Trnave u Republici Slovačkoj, sudjelovalo je od 7. do 9. rujna na seminaru Nove evangelizacije na temu »Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni (Isus iz Nazareta)«, kojega je uoči sinode biskupa o novoj evangelizaciji i početka Godine vjere organizirala Subotička biskupija, a vodio prof. dr. sc. Tomislav Ivančić iz Zagreba. 

Nova evangelizacija ili autoevangelizacija, koja je bila tema seminara, zapravo je proces u četiri koraka: inicira se iz središta Crkve; započinje svjedočenjem već evangeliziranih vjernika; odvija se kroz egzistencijalne i argumentirane kateheze koje motiviraju i vode do obraćenja; poukom i molitvom vode do osobnog susreta s Isusom Kristom kroz iskustvo sakramentalne milosti ili mistagogije. 

 

Tko smo, kamo idemo?

 

»Tempo života koji pritišće i svakodnevna borba za egzistenciju kao da oduzmu čovjeku vrijeme da o tome razmišlja. Mentalitet koji propagira samo užitke, površnost, medije koje naglašavaju samo negativnosti, poluistine, iskrivljene vrednote i nemoral u društvu, krivo shvaćena demokracija kao sloboda bez odgovornosti…, sve to čovjeka pritišće, gazi u njegovu izvornom dostojanstvu i ostavlja praznim, nezadovoljnim, bezvoljnim, bez tla pod nogama. Čovjek s pogaženim dostojanstvom gubi sebe, gubi nadu za život… Kako u svemu tome ostati na pravom putu, na putu koji vodi brigu o čovjekovom dostojanstvu i učvršćuje hod čovjeka vjernika na Božjem putu ljubavi?«, osnovna su pitanja na koja je odgovore tijekom trodnevnoga seminara dao prof. Tomislav Ivančić. 

»Znanost tek otkriva da je čovjek ustvari duhovna duša. Zato danas nisu opasne tjelesne bolesti, nego duhovne. Sedamdeset posto somatskih bolesti nastaje na duhovnoj razini, jer te grize savjest, muči te krivnja, netko te je možda obezvrijedio… Tada osjećaš da te nema. Iz toga nastaju sve vrste psihičkih i tjelesnih bolesti«, rekao je prof. Ivančić naglašavajući pri tom potrebu opraštanja od kojega zapravo dolazi izlječenje, pa i od najtežih bolesti za koje medicina često nema rješenje, ali ima antropološka medicina. 

U nastavku svojega predavanja prof. Ivančić govorio je o snazi prave molitve, a drugoga dana seminara, 8. rujna, među ostalim je odgovarao i na brojna pitanja sudionika, počevši od toga kako se izliječiti od depresije, kako se tijekom molitve osloboditi najrazličitijih misli, kako se ponašati u društvu u kojem se ogovara i kleveće, kako prihvatiti činjenicu da te suprug/supruga ostavlja, ali i pitanja vezana uz samoubojstvo i suicidalne misli, što je sve znak bolesne duhovne duše. 

 

Sami biramo između dobra i zla!

 

Tumačeći pojam epigenetike po kojoj svatko od nas odlučuje o vlastitim izborima, tj. da nisu odlučujući geni naših predaka, baka i djedova (tek 30-40 posto), već ono što svojim mislima i načinom života sami upisujemo u njih, budući da naše stanice »pamte«. Na tom putu važno je govoriti: ja mogu – ja hoću – ja vjerujem! U nastavku predavanja, osvrnuo se na 4 temeljna pojma: vjeru ljudsku (tkivo od kojega živiš i bez koje ne postojimo) i vjeru Božju, potom na molitvu, grijeh i obraćenje od grijeha te pitanje spasa. 

»Dok vjeruješ u dobro, ti si siguran. Bit vjere jest očekivati dobro, a to je jedino realno. Ono što vjeruješ, to ti se događa«, upozorio je predavač. Osvrnuvši se potom na pojam grijeha u ljudskom životu, prof. Ivančić rekao je kako je grijeh zlo za koje smo sami odgovorni. »Grijesi svih nas uništavaju i tebe. Svi smo mi povezani u jedno tijelo. Grijeh stoga kida međuljudske odnose«, naznačio je prof. Ivančić, potičući nazočne da misle dobro o drugima. »Ljude ćeš mijenjati ako najprije sebe promijeniš, i ako o ljudima dobro govoriš. Kad god misliš zlo, razaraš sve oko sebe. Pakao nije u prošlosti ili budućnosti, on je u sadašnjosti. Ako činiš zlo, ti si već u paklu. Stoga je obraćenje jedini način izlječenja od grijeha. Na nama je obratiti se – to je smisao nove evangelizacije«, zaključio je predavač.

 

Je li moguće izliječiti samoga sebe?

 

Postavljajući pitanje na koji način izliječiti samoga sebe, prof. Ivančić je odgovorio kako medicina liječi tijelo, stoga često čovjek koji misli zlo i po njemu djeluje, ostaje bolestan i nakon izlječenja tijela, jer njegova duhovna duša ostaje bolesna. Psihijatrija ne liječi ono što čovjek jest, a to je duhovna duša. »Antropološka medicina i u njoj hagioterapija kao oblik liječenja duhovne duše, a koju znanost do sada nije istraživala, otkriva da se čovjek ne liječi na tjelesnoj razini, nego na razini duhovne duše. Sve teške stresne situacije nastaju ukoliko čovjek zanemari duhovnu dušu. Znanost je, nažalost, toliko ideologizirana i ispod čovjeka, i to zato jer ne proučava duh, nego psihu i tijelo. Kada spozna duh, ići će naprijed, jer će znati gdje je čovjekova bit«, upozorio je predavač. 

»Htjeti uživati na zemlji najveća je glupost. Htjeti imati sve nevažno je. Na zemlji si bogat samo kada si moralan i kada ljubiš život. Ako to nisi napravio, tvoj je život besmislen. Jedino tako gledajući na život možemo pomoći ljudima da budu izliječeni«, naznačio je prof. Ivančić dodajući, da smo svi mi »tabernakuli koji u sebi nose Isusa Krista«. »Na zemlji se odlučuješ hoćeš li biti u nebu ili ne. Slikovito rečeno, Crkva je agencija koja te vozi u nebo, kroz smrt u život. Sve što imaš na zemlji je zato da drugima daruješ i da živiš za druge.  Bogat se postaje tek kada daješ. Duh se umnaža davanjem, a materija uzimanjem. Zato si u svijetu stalno u kušnji da li da budeš materijalist ili da dijeliš. Moraš se opredijeliti, nema trećeg puta«, zaključio je prof. Ivančič.  

Konkretni plod seminara u budućnosti bit će osnutak Centra antropološke medicine koji se do kraja ove godine planira otvoriti u Subotičkoj biskupiji.