Arhiv tekstova

S prvim školskim zvonima u rujnu u Tavankutu će početi i okupljanje osnovaca – malih vatrogasaca. Njih je iz godine u godinu različit broj, uobičajeno tridesetak, i potvrda su da tradicija opstaje: desetljećima ovdašnje Dobrovoljno vatrogasno društvo ne samo da gasi lokalne požare već i educira djecu od školskog uzrasta za buduću angažiranost u ovom značajnom i humanom radu. »Učimo djecu da se ponose što stječu osnovna znanja u ovom humanitarnom radu i osposobljavaju kako na odgovarajući način pomoći drugima u nevolji, što je temelj seoskog dobrovoljnog i volonterskog angažiranja u vatrogasnom društvu«, kaže Josip Francišković - Japanac, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tavankut, najavljujući da će okupljanjem ekipa sljedećeg mjeseca početi i pripreme najmlađih za općinsko natjecanje. »Vidjet ćemo koliko će nam se djece s novom školskom godinom ponovno priključiti, ali je uobičajeno da pravimo tri ekipe u dvjema kategorijama. Pomladak čine djeca u dobi od 8 do 11 godina, a juniorsku ekipu stariji od 11 godina.«

 

Zvuci sirene

 

Mali vatrogasci iz Tavankuta postizali su zapažene rezultate na natjecanjima, pa i državnim, ali ovoga puta govorimo o efektnom, maštovitom i zanimljivom načinu na koji su se odrasli vatrogasci potrudili okruženju prikazati spretnost svojih učenika. Tome je poslužila – maketa salaša.

Drvenu maketu salaša s trščanim krovom (kućica nešto viša od jednog metra) napravio je »Skenderpromet« prije tri godine kada su vatrogasci u Tavankutu za obljetnicu Društva prvi put osmislili pokaznu vježbu u kojoj je doista bilo požara, a djeca ga očas posla ugasila. Tako su snažno brentačama (ručne crpke za gašenje požara) precizno usmjeravali mlaz da je mini-salaš bio tek oprljen. Pa kada je ostao tako sačuvan, iskorišten je i prošle godine za pokaznu vježbu te i ove u lipnju za Dan sela. »Pokazalo se kako je to dobar način da se selu prikaže što djeca znaju, njihova umješnost i preciznost. Dobar i za pomladak, za osjećaj kako zajedno, udruženi, brzo i uspješno svladavaju zadatak. Zato smo u ovih nekoliko godina vježbu tri puta ponovili«, dodaje sugovornik.

Da sve djeluje što realnije, na prvi znak dima začula se sirena s vatrogasnog kamiona, djeca su brzo potrčala svako za svojim zadatkom, nosila vodu, pumpala, dolijevala vodu i mali je salaš i treći put ostao sačuvan. Ali sada je već nagorio i uskladišten, kažu u ovoj organizaciji.

 

Motivacija od najranijeg uzrasta

 

Vatra je paljena radi što zanimljivijeg i efektnog prikaza onoga što je naučeno na brojnim treninzima koji se odvijaju jednom – dva puta tjedno, ovisno o školskim obvezama i terminu natjecanja. U vježbama u blizini Vatrogasnog doma uobičajeno je da isto tako kao i u spomenutim javnim prikazima trčeći nose kante vode, lijevaju vodu u brentače, a zatim centriraju mlazom mete na stupićima. Ovom i drugim rutinskim vježbama treniraju snalažljivost, upornost i preciznost. »Kroz ovakve treninge djeca upoznaju vatrogasnu opremu i navikavaju se da su tim«, kaže Josip Francišković - Japanac.

Vatrogasci pomažu kada je nevolja u selu. »Zato gledamo od malena djecu motivirati i afirmirati, jer oni će nas jednoga dana smijeniti u ovakvim poslovima u selu.«

Iako se sve radi na dobrovoljnoj, volonterskoj osnovi, odrasli nađu vremena da se posvećuju i mladom naraštaju i ulijevaju mu istu ljubav prema humanom postupanju, izraslom iz duge tradicije Društva osnovanog još 1934. godine. I ove godine je za dobrovoljne vatrogasce bilo posla, pogotovu što je i proljeće i ljeto obilježeno sušom, a u slučajevima kada je staro tavankutsko vozilo za gašenje požara u kvaru u pomoć pozivaju profesionalne vatrogasce.