Arhiv tekstova
Kako, molim?
PRITAJENI NACIONALIZAM
Svaki dan imamo primjere tuča pripadnika mlađe generacije, kako u osnovnim, tako i u srednjim školama. Prisutna je neka loša, uzburkana atmosfera u Vojvodini. Zbog teških životnih uvjeta u Srbiji javlja se neka vrsta pritajenog nacionalizma u odnosima manjine i većine. Józsa László, predsjednik Nacionalnog vijeća mađarske nacionalne manjine, »Danas«, 11. ožujka 2004.
MOZGOVI NA »SLUŽBENOM PUTU«
Iako svaka žrtva ima ime i prezime, te zaslužuje individualni pijetet, 150 poginulih, koliko se spominje u optužnici za »zločinački pothvat« nakon Oluje, ne može se nazvati organiziranim pogromom. Tako je do sada mislio i Haški sud, pa je, u odnosu na pripadnike drugih vojski, relativno mali broj časnika iz Hrvatske u pritvoru. Tamo nije završio niti jedan njezin političar, a bez obzira što je fizičkim nestankom Tuđmana i Šuška nestalo za Haag potencijalno najzanimljivijih osumnjičenika. No Carla del Ponte substitut nije potražila u nekom od bivših premijera, ministara ili stranačkih prvaka, kao što je to slučaj sa srbijanskim ex predsjednikom Milutinovićem ili pak Vojislavom Šešeljem i »sitnim« krajinskim ribama poput Mile Martića. Bez sumnje, mozgovi i kreatori rata, dakle glavni krivci za patnje kako hrvatskog tako i srpskog naroda sjedili su do jučer u Beogradu, a danas su na »službenom putu« u Haagu. No, slikovito rečeno, da je priča o partizanu kojeg su streljali zbog ukradenog šala bila obvezna lektira u HV-u, danas bi haAški pritvor bio jednonacionalan. Krivnja bi bila individualizirana, a kolektivitet ne bi morao u razbijenom ogledalu tražiti svoju izgubljenu nevinost. Branko Mijić, kolumnist, »Novi list«, 12. ožujka 2004.
ŽAL CARLE DEL PONTE
Gnusni haški plan bio je razgolićen još prije tri godine, kada je Carla del Ponte u sarajevskom tjedniku Dani potvrdila je da je Tribunal imao namjeru suditi predsjedniku Tuđmanu. Tako bi bio stavljen znak jednakosti između Tuđmana i Miloševića, žrtve i krvnika, pobjednika i gubitnika. Znak jednakosti između Hrvatske i Srbije! Carla del Ponte zacijelo je zbog smrti Franje Tuđmana žalila više od popriličnoga broja Hrvata jer joj je tako propao sudski proces karijere. Veći, mnogo veći od procesa protiv Miloševića, koji je ionako već unaprijed osuđen. Ali osuditi ratnoga pobjednika, predsjednika države koja je napadnuta, koja se branila, koja je oslobađala svoj teritorij – to je već pravnička poslastica. Takav proces Carli del Ponte osigurao bi ulazak u povijest, a njezini mentori bili bi zadovoljni ravnotežom krivnje uspostavljenom između dviju najvažnijih država politički najnestabilnijega dijela Europe. Joško Kontić, »Fokus«, 12. ožujka 2004.
KAKO BEZ NEPRIJATELJA?
Sada nema Slovenaca, Hrvata, Bošnjaka (tko su pa to?), pa čak ni Albanaca. A sve se ponavlja. Samo bez tih »gnusnih neprijatelja« – »srboždera«. Ne idu ni po naslijeđenim vilama, sastaju se u svojim zabranima. Srbi i samo Srbi. Svima su opet puna usta demokracije, pravde, istine, odgovornosti za sudbinu naroda, a broje »osvojene« mandate kako bi prigrabili što veći dio vlasti. Bore se naše političke vođe i nadmeću tko će bolje usrećiti taj »njihov« srpski narod. Svatko od njih je uvjeren da zna najbolje kako nas usrećiti. Blago nama, običnim ljudima, kad ih takve dične imamo! Zdravko Marjanović, predsjednik Društva srpsko-hrvatskog prijateljstva, »Tolerancija«, glasilo Društva za toleranciju Bačka Palanka.
ISTA DRŽAVA RAZLIČITA PRAVA
Općenito govoreći, odnos aktualne vlasti u Crnoj Gori prema svim manjinama je na određenoj razini koja obećava, koja bi mogla poslužiti kao temelj za konkretizaciju svih prava prema europskim standardima. Međutim, prava manjina nisu regulirana nikakvim zakonskim aktima, pa se manjine, tražeći zaštitu na bilo kojoj osnovi, ne mogu ni pozvati na neki članak zakona. Hrvati u Vojvodini uspješno se koriste svim onim što im omogućuje Zakon o pravima manjina, koji je izglasovan u bivšoj SRJ, tako da je to još jedna u nizu nelogičnosti kada su u pitanju zakonske regulative u uniji SCG. Živimo u uniji u kojoj su Hrvati u Vojvodini dobili sva prava u skladu s europskim standardima, a Hrvati u Crnoj Gori još nisu. Nadam se da će nakon objavljenih rezultata popisa i to pitanje doći na dnevni red Skupštine Crne Gore. Tripo Schubert, predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, »Hrvatski glasnik«
