Arhiv tekstova

Brucoš Više tehničke škole u Subotici na smjeru elektronike Andrej Imrić posljednji ljetni raspust pred početak akademske naobrazbe provodi baveći se svojom najvećom pasijom i vrlo vjerojatnim budućim profesionalnim zanimanjem. Fotografijom. Iako je u fotografskom svijetu tek odnedavna, kvalitetom svojih radova ubrzo je izašao iz gradske anonimnosti, što potvrđuje i sve veći broj foto angažmana tijekom kojih bilježi »trenutke za vječnost«.

»Fotografija je nešto čime se želim baviti u životu, ali je ipak nisam odlučio studirati jer bih želio na svoj način ulaziti u njene tajne i pokazati osobnost u njihovu nastajanju. Također, ponosan sam na svoj stil i nikako ne bih želio da mi ga netko nameće, uz sve dužno poštovanje prema drugima čiji rad iznimno poštujem i uvijek sam spreman poslušati tuđe mišljenje ili praktični savjet iz kojeg mogu nešto novo naučiti. Dijelom i zbog toga sam odlučio studirati elektroniku jer je suvremena tehnika neraskidivo vezana uz razvoj suvremene fotografske opreme.«

Sjećajući se svojih foto početaka, Andrej priznaje kako je na njega veliki dojam ostavila emisija o manekenkama ‘Top model’ i gledajući je zasviđao mu se posao fotografa, učinivši mu se izuzetno zanimljivim i kreativnim. Bilo je to u njegovoj sedamnaestoj godini i vođen inspirativnom željom, odlučio je nabaviti prvi ozbiljniji aparat i okušati se u svijetu fotografije.

»U biti moj prvi izlet u svijet fotografije bio je još u osnovnoj školi kada sam na jednom općinskom natjecanju na temu ekologije osvojio treće mjesto, no moja prava priča započinje nabavom fotoaparata Canon 400 D, skromnim ‘strojem’ ali potpuno dovoljnim za prve radove. Konkretno, u pitanju je bio jedan osamnaesti rođendan moga prijatelja, tamo su me zamijetili i stigle su ponude za druge poslove. Iskreno, bio je to veliki korak za mene, totalnog početnika, ali sam se odvažio i krenuo u posao, znajući kako ne smijem pogriješiti. Potpuno sam se unio u posao, dao sve od sebe, a naručitelji su, kako sam čuo iz kasnijih komentara, bili zadovoljni. Sve mi je to dalo poticaj i veliko kreativno ohrabrenje da nastavim dalje, da još više uložim truda kako bih bio još bolji. Upoznavši se fotografa Vanju Vidakovića, na njegovu preporuku sam počeo raditi za glasoviti subotički web site Subotica.info, fotografski bilježeći noćna događanja u nekoliko subotičkih ugostiteljskih lokala. Vremenom su me ljudi zapazili i upoznali, pa su stigli novi angažmani. Od zarađenog sam novca nedavno kupio novi, kvalitetniji fotoaparat Canon 7D i sada sam mnogo bolje tehnički opremljen za još kvalitetnije foto uradke svih vrsta.

Za razliku od klasičnog foto bilježenja događaja i osoba, koje spada u čistu vizualnu  dokumentaristiku, Andrej ipak najviše voli raditi umjetničke fotose, zbog kojih se i zainteresirao za fotografski posao.

»Isprva je to bilo u vidu praktičnih vježbi kada sam nekoliko svojih prijateljica fotografirao tijekom boravka na Paliću, a sada već imam zakazano nekoliko ‘sessiona’, na kojima ću imati prilike pokazati svoje fotografsko umijeće. Danas kada gledam svoje prve foto uradke i uspoređujem ih s novima, jasno vidim razliku u kvaliteti, baš kao što uvijek kada upoznam nekog novog fotografa i saslušam njegova iskustva pomislim kako još uvijek toliko malo znam. Zbog toga, a prvenstveno zbog daljnjeg fotografskog razvoja moram stalno učiti, istraživati i stjecati nova iskustva, jer bez svega navedenoga nema napredovanja u kvaliteti. Fotografija se konstantno razvija, osobito danas u svijetu uznapredovale digitalne tehnologije kada je uz malu pomoć fotoshopa puno toga dodatno moguće poboljšati na već zabilježenom snimku. Ipak, uz sve znanje neophodno je posjedovati i veliku ljubav prema onome što se radi i osobno mogu priznati kako svakom radu prilazim pun entuzijazma, da on bude zadovoljavajući kako za naručitelja, tako i za mene. Također, želio bih još i to dodati, kako je uznapredovala tehnika dovela do toga da mnogo ljudi više uopće i ne razvija fotografije, nego ih drži u računalima i na stranicama društvenih mreža. A prava ljepota fotografije može se vidjeti samo na izrađenoj kopiji, onda sva njena vrijednost dolazi do izražaja i tek onda je to pravo umjetničko djelo«, naglasio je na kraju ove tek započete životne priče mladi i talentirani subotički fotograf Andrej Imrić.