Arhiv tekstova

Seoska kavana, ili kako su govorili naši stari, bircuz, nekima još uvijek nadomješta kulturne događaje, koji  u malim sredinama često izostaju – film, koncert, predavanje ili književnu večer. Ipak, današnji kafići nemaju baš tako uzvišenu ulogu, a teme razgovora, uz po koju čašicu, daleko su od ozbiljnih rasprava, duhovitosti, te su postale suviše banalne, isprazne, ili su pak samo praktične naravi.

Fotografija pred nama nastala je polovicom XX. stoljeća i izaziva brojne asocijacije. Mora se priznati kako je već na prvi pogled zanimljiva, pa čak pomalo i bizarna, jer su ovakvi prizori danas vrlo rijetki. S druge strane, ljudsko pamćenje je krhko, te su mještani Plavne lako prepoznali snimljene osobe, ali razlog okupljanja, mjesto i druge detalje različito su komentirali. Uz to, svatko bi gledajući fotografiju dao i svoje tumačenje, pretpostavke, pa i vlastiti naziv zabilježenog događaja. Nažalost, na poleđini fotografije ništa ne piše, ali svaka snimljena osoba zaslužuje zasigurno svoje mjesto u mjesnoj povijesti Plavne. To su: Mata Klinovski  Buvar, Ivan Sotinac, Mata Sotinac Tilinger, Ivan Sabo Vucila i Stipan Bartulov Šeširdžija. Svaki od njih zaslužuje vlastitu životnu priču, ali je činjenica da su ti ljudi različitih zanimanja ugledni, pošteni i, za ono vrijeme, većina od njih dosta načitani što danas svjedoče njihove supruge i potomci.

Po nekim kazivanjima ova su se petorica momaka često ovako družila, pa i kada su osnovala svoje vlastite obitelji. To je bio lijep običaj generacijskih sastanaka, obično nedjeljom ili blagdanom poslijepodne u nekom od seoskih bircuza. Jedan od njih, Vucila, još uvijek živi u Australiji, a ostali više nisu među nama. »Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo«, rekao je jednom, u nekom posebnom raspoloženju, Ivo Andrić. Ipak, sve četiri udovice - Marija Klinovski, Marija Sotinac, Ana Sotinac i Jela Bartulov žive i dalje u Plavni, a ova ih je fotografija s jedne Matoševe izložbe osobito obradovala.

In vino veritas, citirao je ovu latinsku izreku jedan mještanin, vidjevši ovu fotografiju na kojoj je očito da mladići jedne lijepe jeseni kušaju mlado vino u dvorištu jedne od nekoliko tadašnjih gostionica u Plavni. Plavna je nekada bila poznata po brojnim vinogradima i dobrom vinu, koje se najčešće pilo uz sodu što se lijepo vidi i na samoj fotografiji. Dobar se špricer, kažu, ne može napraviti ni uz najbolju mineralnu vodu, a u ovom malom selu nekada su bile dvije, pa čak i tri sodare dok je gotovo svaka kuća imala i svoj vlastiti vinograd.

Danas bi na ovakvoj fotografiji ispred petorice momaka možda stajale boce piva, možda bi bila uz njih i po koja djevojka, ali to ne znači da bi ti mladići mislili na ženidbu, jer je to sada posve drugi problem i posebna priča. Ipak, u mjesecu kolovozu, odlukom Generalne  skupštine Ujedinjenih naroda, u cijelom se svijetu od 1999. godine obilježava Međunarodni dan mladih, te bi ova fotografija u tom smislu mogla biti poticaj mladima, da uz nekadašnju kulturu druženja uz vino planiraju, i pokraj svih poteškoća, svoj budući život, koji podrazumijeva ženidbu i obitelj i osmišljenu egzistenciju.

Jelo i piće, uz druženje koje vidimo na fotografiji, daje snagu hodati i rješavati probleme, ali ipak ne jamči i radosno prosvjetljenje, ne donosi uvijek i unutarnji mir i zadovoljstvo. Život može biti gorak, ali se gorčina ne smije u nama nastaniti i zato ovakva seoska idila, prikazana na fotografiji, može biti dobrim i korisnim primjerom svim generacijama.