Arhiv tekstova

Prije nepunih deset godina, umjetnički fotograf Ivan Ivković Ivandekić bio je autor novogodišnjeg kalendara »Hrvatske riječi«, na kojemu je mjesece ilustrirao lijepim i pomalo nestvarnim fotografijama mladih djevojaka u autentičnom, arhaičnom prirodnom okruženju. Na fotografiji pred vama nalazi se Biserka Jaramazović, a fotografija je nastala u tom razdoblju, baš u ovo doba kraja kolovoza, na jednoj njivi na Bikovu.

»Set umjetničkih fotografija koje su tada nastale obilježavaju početak mog ‘klapljenja’, putem kojeg sam, tužnom i razočaravajućom spoznajom kako salaši i ljudi naših prostora polagano nestaju, pokušao sačuvati jedan trenutak našeg vremena. Mladost kao najljepše ljudsko doba, upravo na najljepši mogući način poslužila je u fotografskom dokumentiranju vremena koje nestaje«, otkriva nam Ivan Ivković Ivandekić tajnu nastajanja ovoga fotosa i ideje prema kojoj je on nastao.

Fotografirajući Biserku u narodnoj nošnji na košari kukuruza inzistirao je da njezina kosa ne bude skupljena u punđi kako je to nekada nalagao običaj, nego slobodno raspuštena, umjetnički kombinirajući prošlost i suvremenost, u zanimljivom etno motivu spajanja tradicionalnog i modernog.

»Upravo ovakav pristup bio je osnova izrade i svih drugih fotografija sličnog inspirativnog tematskog ciklusa, jer ‘mladost je vječna ljepota, a ljepota je sama po sebi vječna vrednota’.«

 

KLAPLJENJE

 

Projekt »Klapim« traje već godinama i kroz njega Ivan Ivković Ivandekić svojim fotografijama, filmskim igranim i dokumentarnim uradcima nastoji svojim umjetničkim izrazom pridonijeti očuvanju kulturne baštine ovdašnjih Bačkih Hrvata.

»Svojim prvim filmom ‘Klapim’, u kojem se vide sve fotografije i dokumentarni zapisi, osvojio sam 2005. godine pet nagrada na festivalu ŽISEL u Omoljici i javnosti predočio svoju kreativnu ideju. Želio sam predočiti mogućnost spajanja suvremene mode s arhaičnim etno motivima, slikajući djevojke u kombinaciji dijelova moderne odjeće i klasičnih dijelova nekadašnje narodne nošnje. Naše su djevojke lijepe, što se na mojim fotografijama i jasno vidi, a lijepe su i naše narodne nošnje i došlo je do jednog ‘lijepog’ spoje dviju ljepota. Kada patina vremena, koje će neumitno proći, još malo na svoj način uobliči ove fotografije, one će još više dobiti na svojoj vrijednosti. Kako u očima javnosti, tako i u srcima aktera na njima. Na određeni, specifičan  način to je njihova umjetnička zadaća.«

 

ORGANIZACIJA I PRIP-REMA

 

Opće je poznato kako u stvaranju umjetničkih fotografija sam čin fotografiranja čini sam završni dio procesa koji uključuje mnoge pripremne radnje i često znatno opsežniji posao.

»Nije bilo nikakvih problema prilikom dogovaranja s curama koje su pristale biti modeli, izuzetno mi je bilo drago što su one bez oklijevanja pristale pozirati mi, iako su znale kako ja nisam profesionalni fotograf, jer su uvidjele cijeli smisao čitavog projekta ‘Klapim’.

Što se tiče organizacije ona je odrađena u ‘najekonomičnijim’ mogućim uvjetima i sredstvima koja su bila na raspolaganju, na snimanje smo išli u wartburgu, peglici, trabantu i fićom uz devizu ‘kako nisu bitni novci ukoliko se nešto jako želi’. Snimanja su znala potrajati i po nekoliko sati, bez ikakvih problema uz ogromnu količinu pozitivne energije koja je vladala među cijelom ekipom koja je sudjelovala u nastajanju fotografskog i filmskog materijala.«

 

VREMENSKI ODMAK

 

»Kako vrijeme odmiče, a deset je godina već za nama od nastajanja tih prvih fotografija, cijela ‘Klapim’ priča polagano sve više dobiva na vrijednosti svojevrsnog mosta prošlosti i sadašnjosti, zabilježenog ljepotom naših djevojaka. Čak i blaga erotika, koja se nazire na njima, detalj je koji potencira njihovu buduću egzotičnost. Jer, nekada su suknje sezale sve do članaka, a danas je otkrivena ženska noga posve normalna stvar. Ljepota je tu, uvijek, kao univerzalna vrijednost ljudskog postojanja i zauvijek će biti. Zabilježena na fotografijama o kojima će se ponovno jednog dana pričati«, rekao je na kraju fotograf  Ivan Ivković Ivandekić, autor umjetničkog projekta »Klapim’«.