Arhiv tekstova

S izložbom kruna od slame Jozefine Sken-derović u galeriji gradske Suvenirnice, u okviru Dužijance, ponovno je aktivirana zanimljiva i pomalo tajnovita životna i stvaralačka priča o nekadašnjem slamaru iz Tavankuta koji je krune i druge predmete od slame izrađivao davno, prije mnogo desetljeća. Povjesničarka umjetnosti – kustosica i autorica spomenute izložbe Ljubica Vuković-Dulić i slamarka Jozefina Skenderović, osim zajedničkog rada oko aktualnog događaja, od ranije su već udružile želju i trud da se »osvijetli« rad Tavankućanina – slamara iz prošlosti i sazna više o njegovom životu i eksponatima koje je pleo. 

Kao da je priča o njemu »izronila« iz kutija predmeta od slame poslanih prije dvije godine iz Muzeja Vojvodine na restauraciju kod subotičkih slamarki, i izmijenila dosadašnja saznanja i stav da su nekada davno krune od slame stvarale samo žene. Krune su pleli i muškarci, ili bar jedan – Veco Ivković – saznalo se ubrzo nakon što je otvorena pošiljka iz muzeja. Ali tko je on bio, što je izradio i ima li potomaka – to je još nedovršena priča.

 

Jozefinino traganje

 

»Iz Muzeja Vojvodine dopremljeno je tridesetak predmeta od slame iz Vojvodine, najviše iz Tavankuta. Uz svaki je eksponat bilo navedeno otkuda potječe, ali ne i ime autora. Neke sam odmah prepoznala po načinu izrade, na primjer radove Marije Ivković Ivandekić, Anice Balažević, Marge Stipić... Ali jedna kruna, nekoliko perlica i ukrasnih predmeta bili su mi zagonetni. Naznačeno je da su iz Tavankuta, ali nisam prepoznala način rada. U razgovoru s višom kustosicom i etnologinjom Tatjanom Bugarski iz Muzeja Vojvodine saznala sam kako su to radovi Vece Ivkovića«, priča Jozefina Skenderović o otkrivanju slamara nepoznatog i dobro upućenima u ovo područje.

Ponešto je o njemu nakon toga saznala, ali, smatra, ne dovoljno.

»Počela sam se raspitivati u Tavankutu tko je Veco Ivković i – nitko ne zna. Ima to svoje ‘zašto’ ... naime, mještani se zovu i pamte po nadimcima. Tek kada se ustanovilo kako su ga u selu zvali ‘bać Veco Kesa’, saznala sam tek po koji podatak više, ali sve je to malo. Stariji ljudi kažu ‘bać Veco je slamom zdravo lipo radio’, živio je u dijelu Tavankuta koji zovu Dikanovac, vjerojatno do oko šezdesetih godina prošlog stoljeća. Stariji ljudi pamte kako je bio angažiran u crkvi, između ostalog i da je veoma lijepo i pedantno održavao park oko crkve, a netko se sjeća kako je organizirana i izložba njegovih radova u župi. I to je sve što znamo o njemu. Ne znamo je li imao potomaka, ali možda ovo sjećanje i priča pomogne da se netko javi i saznamo više o životu i radu slamara Vece Ivkovića.«

 

Kada ih opet prikažu...

 

Prema saznanjima Jozefine Skenderović Muzej Vojvodine će ove godine javnosti prikazati restaurirane predmete od slame, te i djela Vece Ivkovića. Možda se do tada više sazna što je stvarao i u kojem razdoblju. »Smatralo se kako su u prvim desetljećima prošlog stoljeća žene stvarale slamom, a muškarci u novije vrijeme, te i sada ima slamara. Tako da je za nas ovo novi podatak. Imamo jednu staru krunu u Tavankutu za koju ne znamo tko ju je radio i poslije ovih informacija moguće je da je autor Veco Ivković«, kaže Jozefina Skenderović, nadajući se kako će uskoro upotpuniti saznanja o stvaraocu iz Tavankuta.

Ljubica Vuković-Dulić ima mnoštvo saznanja o tradiciji izrade kruna od slame i podatke o slamaru iz Tavankuta iz davnih vremena smatra dragocjenim. »Nepoznati su autori kruna sve do razdoblja poslije Drugog svjetskog rata. To je vrlo interesantno. Toliko je bio važan taj narodni doprinos, da kruna kao simbol bude što ljepša, bolja i bogatija, da i nije bilo važno tko ju je napravio, koliko da se ona napravi. U zapisima u biskupiji i lokalnim župama sačuvane su iz prošlih vremena brojne fotografije bandaša i bandašica, seoskih i gradskih dužijanci, postoje podaci kojeg su datuma dužijance održane, ali tko je taj važan simbol-krunu napravio, to u ta vremena nije zapisivano. Ali mislim da ćemo nekako uspjeti ući u trag i tome. Još ima starih ljudi koji se sjećaju...«

Ukoliko postoje sjećanja na život i rad Vece Ivkovića, pomoći će da se više sazna i o stvaralaštvu slamara iz Tavankuta.