Arhiv tekstova

Kako je brodogradilište iz Bačkog Monoštora »Terratrade- Brodoremont« u stečaju od uspješnog poduzeća, koje je brodove pravilo za stalnog partnera u Nizozemskoj, stiglo do propale tvrtke znaju samo nekadašnji vlasnici Nenad Golijanin i Vladimir Šekrevski. Ono što je izgledalo kao jedna od malobrojnih uspješnih privatizacija u Somboru završilo se na uobičajen način. Radnici na burzi rada, a od vlasnika ni traga ni glasa. Izgleda da je brodogradilište bilo interesantno samo dok je donosilo dobru zaradu, ali kada su se počeli gomilati problemi sve je pušteno niz vodu. Tako umjesto pompoznih porinuća brodova kojima su redovito bili nazočni brojni uzvanici iz Beograda sa zavidnim voznim parkom i neizbježnim novinarima, koji su sve to trebali ovjekovječiti, danas je monoštorsko brodogradilište pusto.

 

Nema zainteresiranih kupaca

 

Nakon što je objavljen javni poziv za prodaju, očekivalo se da će u monoštorskom brodogradilištu posao ponovno biti nastavljen, tim prije što se neslužbeno spominjalo više zainteresiranih kupaca. Nadu je pobudilo i to što je nedavno prodano brodogradilište u Bezdanu koje godinama nije radilo. Međutim, na zakazanoj javnoj prodaji nije se pojavio niti jedan kupac. Tako je produžena agonija nekadašnjeg uspješnog brodogradilišta, koje praktično ne radi dvije godine. »Imovina brodogradilišta ponuđena je na prodaju u tri odvojene cjeline. Prva cjelina su građevinski objekti, zemljište i oprema koji su procijenjeni na 89 milijuna dinara, druga cjelina je barža nosivosti 460 tona čija je vrijednost procijenjena na 18,6 milijuna dinara. Kao posebna cjelina na prodaju je ponuđen i nezavršeni tanker, koji je prije početka stečaja građen za kupca iz Nizozemske i čija je vrijednost u ovako nedovršenom stanju oko 105 milijuna dinara. Ove procijenjene vrijednosti imovine nisu ni na koji način bile obvezujuće za kupce«, kaže stečajni upravnik Milorad Veljović. Nova prodaja bit će održana tijekom kolovoza. Iako početna cijena nije određena, u slučaju da zainteresirani kupci ponude cijenu koja je manja 50 posto od procijenjene vrijednosti imovine suglasnost na takvu prodaju treba dati odbor povjerilaca. 

Dug brodogradilišta je oko pet milijuna eura. Najveći povjerioci su OTP banka i Banka Inteza, koje potražuju oko 300 milijuna dinara. Dug prema radnicima za neisplaćene zarade je 48 milijuna dinara, a dug Poreznoj upravi 10 milijuna dinara. U momentu otvaranja stečaja radnicima je brodogradilište dugovalo 11 zarada. Vlasnik brodogradilišta iz Bačkog Monoštora bila je beogradska firma »Terratade« Nenada Golijanina i Vladimira Šekrevskog.

 

Veliki udarac za selo

 

Brodogradilište prije otvaranja stečaja nije radilo šest mjeseci, koliko su radnici bili u štrajku, tražeći zaostale zarade i nove poslove. Kako vlasnici nisu pokazali nikakav interes za nastavak rada niti za razgovore za štrajkačima zaposleni su pokrenuli stečaj i sami platili pola milijuna dinara kao predujam za troškove stečaja. U monoštorskom brodogradilištu ostao je poluzavršen brod-tanker »Otello« koji je naručila forma »Ship Vision« iz Nizozemske s kojom je »Brodoremont« imao višegodišnju suradnju. Brod je ostao nezavršen i za njega se partneri iz Nizozemske više nisu interesirali. Trenutačno je u brodogradilištu angažirano dvadesetak radnika i oni rade za zakupca koji je zakupio jedan dok brodogradilišta. 

Zatvaranje poduzeća koje je upošljavalo 130 radnika, uglavnom iz Bačkog Monoštora, za selo je bio veliki udarac. U međuvremenu dio majstora brodarske struke snašao se za posao. »Nekadašnji radnici našeg brodogradilišta rade danas širom Vojvodine, ali i u Hrvatskoj i Sloveniji. Nisu svi uspjeli snaći se i mi se zato nadamo da će brodogradilište uskoro početi raditi. Novih 30 ili 50 radnih mjesta za selo bi bila velika stvar«, kaže tajnik MZ Bački Monoštor Mata Jager. A hoće li druga prodaja biti uspješna dat će se naslutiti prije samog nadmetanja, jer zainteresirani kupci moraju prije uplatiti depozit, što im omogućava sudjelovanje u javnom nadmetanju. Međutim, kao i u slučaju svih drugih prodaja imovine poduzeća u stečaju i ovdje se prodaje imovina, što znači da nikakav zakon ne obvezuje potencijalnog vlasnika da nastavi djelatnost, zadrži ime brodogradilišta, niti da imovinu ostavi u Bačkom Monoštoru.