Arhiv tekstova

»Ante Evetović Miroljub nije zaboravio da ga je bunjevačka majka rodila i odgojila. Cijeloga je života bio na utjehu malenima, kao marljivi radnik i zdušni svećenik. S pravom je mogao reći ‘Ne trebam i ne želim nikad u životu sebi većeg dara! Hrvatskog roda ja sam pjesnik i svećenik Božjeg oltara. Za dom radim. Za rod pjesme pišem i moje i roda suze brišem’«, rekao je mons. Stjepan Beretić u svojemu izlaganju na temu »Da ih ne zaboravimo: Ante Evetović Miroljub i Ante Jakšić«, na književnoj večeri koja je u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« održana 9. kolovoza u HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici, kao jedna od mnogobrojnih pratećih manifestacija »Dužijance 2012.«. 

Ante Evetović Miroljub, rođen je u Aljmašu 12. lipnja 1862., a umro je u Valpovu 24. veljače 1921. godine kao znameniti književnik, pjesnik, svećenik, profesor filozofije, crkvenoga prava i povijesti, kateheta, publicist i javni djelatnik, dobar svećenik. Govoreći o Evetovićevu svećeničkom putu, mons. Beretić naznačio je kako je Evetović bio ugledni franjevac, za što ga je oduševio kalački kanonik i naslovni biskup Ivan Antunović, čijim se radom nadahnjivao. Osvrćući se osobito na Evetovićev književni rad, mons. Beretić naznačio je kako je u svojem drugom župničkom mjestu, Harkanovcima, ispjevao najljepše stihove, eseje, priče i epove. Radovi su mu izlazili u novinama, prigodničarskim tiskovinama i kalendarima. »Bio je prvi književnik bačkih Hrvata koji je poslije Ivana Antunovića pisao hrvatskim književnim jezikom. Surađivao je s Maticom hrvatskom, časopisom ‘Neven’ i ‘Vijenac’. U književnosti se javio kao bogoslov 1884. godine. Spisateljskim radom bavio se sve do smrti. Poslije njegove smrti objavljene su mu 1931. knjige ‘Iz pjesama Ante Miroljuba Evetovića’ u Osijeku i ‘Spomen izdanje Ante Evetovića Miroljuba’ u Subotici. U svojim pjesmama se otvoreno i javno priznavao Hrvatom, opjevao je svoj hrvatski rod, Hrvatsku. /…/ Na široj, nacionalnoj razini, Evetovićeva djelatnost je prešućena. Ulogu Miroljuba u hrvatskom preporodu Bunjevaca povjesničari često naglašavaju, no, malo kad je objašnjavaju. U novije vrijeme, služeći se suvremenim povjesničarskim metodama, o Miroljubu su mnogi pisali«, rekao je predavač. 

 

Katoličko uvjerenje

 

U drugome dijelu mons. Beretić je o 100. obljetnici njegova rođenja, govorio o Anti Jakšiću (Bereg, 22. IV. 1912. – Zagreb, 30. XI. 1987.), koji se u književnosti javlja 1929. godine, a od 1930. godine se uključio u krug katoličkih književnika, te je do smrti surađivao u različitim hrvatskim časopisima kao i u zavičajnim izdanjima. »Ante Jakšić je kao profesor hrvatskog jezika i književnosti, izrastao u jednog od najvećih kršćanskih pjesnika u Hrvata. Vrstan je sonetist i liričar, napisao je najrašireniji roman u bunjevačkih i šokačkih Hrvata«, naznačio je mons. Beretić, dodajući da je, kako je to naveo Marko Babić u svojemu članku objavljenom u časopisu »Croatica« iz 1999. godine, »unatoč velikog i svestranog književnog djela, do nedavna ostao prešućivani književnik«. »Zbog kršćanskih svjetonazorskih tema, nije mogao ući u službenu ateističku javnost. /…/ Takav odnos hrvatskih književnih krugova prema Jakšiću je vladao sve do njegove smrti 1987. godine«. 

U nastavku svojega izlaganja, mons. Beretić istaknuo je također kako Jakšić svoje katoličko uvjerenje nije htio prikrivati. »Njegova su književna ostvarenja toliko prožeta kršćanstvom, da mu se kršćanski svjetonazor zrcali iz svake pjesme, novele, pripovijesti, romana. /…/ Iz Jakšićeva djela se osjeti nostalgija. Stihovi su mu puni osjećaja. Duboko proživljava socijalne i domoljubne teme. Nikada nije podlijegao pomodarskim strujama u književnosti, već je sačuvao svoj osebujni stil. Dok ga je domaća književna kritika ignorirala, Jakšić je prevođen na njemački, španjolski, slovenski i češki jezik«, rekao je mons. Beretić, zaključujući izlaganje riječima Ante Sekulića o Jakšiću: »Sad kad znam za blagoslov tišine, u kojoj ništa skriveno mi nije, ja mirno gledam iz ove visine gdje bol se sreći, sreća bolu smije«. 

 

Dodjela nagrade »Ivan Antunović«

 

Dvadesetu po redu nagradu »Ivan Antunović« (do 2008. godine »Antušova nagrada«), nagrađenima je uručio tajnik Instituta mons. Marko Forgić, a obrazloženje istih dao mons. mr. Andrija Anišić. U kategoriji pojedinaca ove godine nagradu je dobila slamarka Jozefina Skenderović koja se slamarstvom počela baviti 1979. godine, a ove je godine otvorila i svoju prvu samostalnu izložbu »Krune od slame«, koje je od 1994. godine izrađivala za seoske dužijance u Maloj Bosni i Tavankutu, a od 2007. godine izrađuje ih za središnju proslavu Dužijance u subotičkoj prvostolnici. U kategoriji institucija, nagradu je ove godine dobio Vokalno-instrumentalni sastav »Ritam vjere« iz Subotice koji je s intenzivnijim radom započeo u studenom 2009. godine, a čine ga mladi iz raznih župa Subotičke biskupije. Do sada su nastupali na brojnim događanjima, animirali su misna slavlja te ovogodišnju »Dječju Dužijancu«. Na ovogodišnjoj proslavi »Dan oca Gerarda« izveli su pjesmu »Čuvar duša«, a ove godine nastupit će na Festivalu duhovnih pjesama »HosanaFest«. Treću nagradu koja se od 1999. godine dodjeljuje brojnoj obitelji, dobila je obitelj Željka i Mire Pančić s njihovo četvero djece: Tomislavom, Davorom, Josipom i Anom. 

Zahvaljujući na kraju u ime nagrađenih, Jozefina Skenderović je istaknula kako joj je misao vodilja tijekom nedavnoga otvorenja njezine izložbe bila knjiga »Dužijanca u srcu« mons. Stjepana Beretića. »Ima nas puno koji Dužijancu nosimo u srcu, a Dužijance će sigurno biti dok nas ima puno kojima je ona u srcu«, zaključila je Jozefina.

Tijekom večeri, stihove Ante Jakšića i Ante Evetovića Miroljuba govorili su recitatori Hrvatske čitaonice: Ivan Kovač, Donna i Klaudia Karan, a u glazbenom dijelu večeri nastupili su zbor Collegium musicum catholicum pod ravnanjem Miroslava Stantića te VIS »Ritam vjere«. Moderatorica večeri bila je Katarina Čeliković, koja je u uvodnom pozdravu istaknula kako je književna večer održana u duhu ovogodišnje »Godine hrvatskih velikana«, od kojih među ostalima ove godine slavimo 150. obljetnicu rođenja Ante Evetovića Miroljuba i 100. obljetnicu rođenja Ante Jakšića.