Arhiv tekstova

Sedamdesetak mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije boravilo je od 10. do 16. kolovoza u regionalnom mirovnom kampu u Somboru. U radu kampa u okviru projekta »Odmor od rata – izgradnja mira« sudjelovali su mladi mirovni aktivisti iz Vukovara, Tuzle, Srebrenice, Gornjeg Vakufa - Uskoplja i Sombora.

Projekt »Odmor od rata – izgradnja mira« na području bivše Jugoslavije djeluje od 1994. godine. Više od 4000 djece i mladih ljetovalo je u Živogošću, Drveniku i Neumu i sudjelovalo u radu kampova u Somboru, Tuzli, Vukovaru i Gornjem Vakufu - Uskoplju. Projekt financira Komitet za osnovna prava i demokraciju iz Kelna, Njemačka.

 

Družba mladih

 

U prelijepom, autentičnom ambijentu dida Hornjakovog salaša nadomak Sombora, proteklih sedam dana družili su se mladi iz različitih država, različitih nacionalnosti i vjera, ali jednaki po tome što im sve to što ih razlikuje nije bitno. Za njih je važna poruka mira i želja da daju svoj doprinos tome da prostor nekadašnje Jugoslavije bude mjesto gdje će živjeti ljudi otvorena srca. »Kamp okuplja djecu s prostora bivše Jugoslavije, iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, a cilj je izgradnja mira, tolerancije i razumijevanja među mladima. Radimo s omladinom od 14, pa do 18, 19 godina. Osim kampa koji okuplja mlade mirovne aktiviste na ljetovanju, prije pet godina počeli smo s kampovima koji se održavaju u gradovima koji sudjeluju u ovom projektu. Prije nekoliko godina počeli smo s vikend kućnim posjetima, pa tako djecu iz Tuzle dovodimo u posjete u Srbiju. Nisu tu više samo mladi, već i roditelji koji su otvorili svoja vrata«, kaže Alma Džinić Trutović, regionalna koordinatorica projekta »Odmor od rata - izgradnja mira«, koja je u rad kampa uključena od 1996. godine. Ona kaže da i dalje postoje podijeljene sredine, kao što je Gornji Vakuf - Uskoplje, koji je praktički podijeljeni grad na bošnjački i hrvatski dio. »Ovdje u kampu razgovarali smo s mladima o tome kako žive u svojim sredinama i zaista u svakoj sredini, čak i ovdje, mladi kažu da postoje razlike, o njima se javno ne govori, ali se one osjete«, kaže Alma. 

Ranka Kojičinović je iz Vukovara, a godinama je angažirana u mirovnom kampu i sada je u ulozi voditeljice. »Naravno da u Sombor nisam došla ni s kakvim predrasudama. Odgojena sam u obitelji u kojoj smo učeni toleranciji, na koncu ne bih ni bila ovdje da tako ne razmišljam. Meni je sasvim normalno družiti se s različitim ljudima i promatrati ih kao jednake«, kaže Ranka, a na pitanje koliko se stvari u Vukovaru mijenjaju kaže: »Vidi se polagani napredak. Mladi se spontano puno više druže nego što je to bilo prije desetak godina, kada sam ja krenula na radionice. Mnogo je to bolje kada je to izvan grada, jer je jednostavnije i opuštenije, ali prošle godine bio je kamp u Vukovaru i bio je to jedan od najboljih kampova«, kaže Ranka. 

 

Primjeri suživota

 

Mirza Mujazinović došao je u Sombor iz Tuzle, u rad mirovnog kampa uključen je od prošle godine, a privukla ga je tema »Odmor od rata – izgradnja mira«. »Htio sam vidjeti kakav je način života u Srbiji, Hrvatskoj, kakve su posljedice rata, kako su oni proživjeli sve to. U ratu smo svi krivi i samo zajedničkom pričom i druženjem možemo riješiti sve naše nesuglasice. Trebamo prestati živjeti u prošlosti i zabludi da su svi Srbi četnici, ili svi Bosanci balije«, kaže Mirza i ističe Tuzlu kao primjer suživota triju naroda, koje, kako kaže, sve podjednako muči nezaposlenost.  

Tarik Ćalkić je iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja, a to je toliko podijeljeni grad da su na prva ljetovanja u mirovnim kampovima mladi dolazili u odvojenim autobusima, podijeljeni na Bošnjake i Hrvate. »Dosta je teško razumjeti da je grad bukvalno fizički podijeljen. Bošnjaci žive u Gornjem Vakufu a Hrvati u Uskoplju. Bukvalno imamo dvije škole pod jednim krovom, Bošnjaci su na gornjem, a Hrvati na donjem katu. Mi se borimo protiv te podjele u gradu i iz godine u godinu sve je bolje«, kaže Tarik koji je u Somboru treći put. Svaki put impresionira ga bačka ravnica, a za Sombor i ljude ima samo riječi hvale.

Sombor je jedini grad iz Srbije koji je uključen u ovaj mirovni projekt.  »Svake godine vidi se napredak, možda za nas koji dolazimo iz sredine kao što je Sombor to izgleda mali napredak, ali za te sredine to su ogromni pomaci. Najveće promjene su u slučaju Gorjeg Vakufa - Uskoplja. Kada su prve godine dolazili u Neum Bošnjaci i Hrvati došli su posebnim autobusima, tijekom kampa nisu sjedili za istim stolom. Sada je to drugačije, dolaze na kampove istim prijevozom, druže se, čak je moguće u njihovom malom mjestu, opterećenom predrasudama i međusobnom mržnjom, organizirati zajedničke tulume. Oni se nastavljaju družiti usprkos tome što znaju da će biti vrijeđani zato što se druže s ‘onima drugima’, pa čak i od strane svojih nastavnika. U Vukovaru smo prošle godine imali sjajno organiziran i lijepo prihvaćen kamp. Mislim da je prošlo doba velikog naboja i nacionalizma«, kaže Jasmina Borić, profesorica iz Sombora, koordinatorica kampa.

»Izlazak iz svoje države i odlazak u neku drugu čini mnogo. Djeca vide druge sredine, razbijaju predrasude, proširuju vidike, vide drugi svijet i svoje mjesto u njemu«, zaključuje Borićeva.