Arhiv tekstova

Pčelarstvo i proizvodnja meda vrlo su ozbiljan i zahtjevan posao koji iziskuje veliki dnevni angažman u brojnim segmentima ove specifične djelatnosti. Svojevrsni zanat i iskustvo obično se prenose obiteljskim vezama s koljena na koljeno, ali na primjeru mladog subotičkog pčelara Davora Aničića medna priča je išla posve drugačijim tokom.

»Ideja o mogućem bavljenju pčelarstvom rodila se koncem 2010. godine prilikom upoznavanja s Jožefom Agardijem, glasovitim subotičkim stručnjakom za pčelarstvo. Tad je već bilo kasno i sve je bilo prolongirano za sljedeću godinu, kada sam skupa sa svojim ocem Šimunom i poslovnim partnerom Gocem Joveskim, uz stručni nadzor, započeo cijeli posao. Prvi korak našeg službenog ulaska u svijet pčela bilo je pravljenje košnica, da bi već početkom proljeća kupili prve rojeve, i započeli s realiziranjem svih radnji nužnih za buduću proizvodnju meda«, pojasnio je Davor Aničić kako je nastao njegov interes za pčelarstvo.

 

STRUČNO USAVRŠAVA-NJE

 

Kako sam Davor kaže, u teoretskom smislu njegovo predznanje o cijeloj pčelarskoj materiji je bilo ravno ništici, ali je postupno, ozbiljnijim ulaženjem u cijeli posao, započeo i stručno usavršavanje.

»Uz svakodnevni praktični rad nužno je bilo putem knjiga i stručne literature te internetskih sadržaja prikupiti određeno teoretsko predznanje, a posjetio sam i nekoliko poljoprivrednih sajmova na kojima sam imao priliku upoznati se s brojnim stručnim pojedinostima vezanim za pčelarstvo i, konačno, pristupio sam udruzi pčelara, strukovnoj organizaciji na teritoriju Subotice. No, najveće zasluge za moje usavršavanje, kao i mog poslovnog partnera Goce, ima svakako Jožef Agardi, koji nas je nekoliko mjeseci intenzivno podučavao svim potrebnim predradnjama i radnjama vezanim uz pčelarski posao. Ukoliko se radi kao poslovna djelatnost, pčelarstvo je ozbiljna svakodnevna aktivnost koja traži angažman od minimalno nekoliko sati«.

 

PČELARSKA PRAKSA

 

Iako su još uvijek novi u pčelarskom poslu, Davor i Goce su već u startu odstupili od tradicionalnog načina rada i okrenuli se modernim solucijama.

»Za razliku od klasičnog načina seljenja košnica putem automobilskih prikolica, kamiona ili autobusa, mi smo se odlučili za izradu specijalnih kontejnera u koje stane 56 košnica, a koji se putem kamiona transportiraju na željena odredišta potencijalne ispaše pčela. Konkretno, naša prva ispaša je bio bagrem u Kelebijskoj šumi, potom je slijedio divlji duhan na  Makovoj sedmici i suncokret u Starom Žedniku. Svaka ispaša traje u prosjeku od 10-15 dana, tijekom koje se kontinuirano vrši kontroliranje košnica i terena, što je za nas bilo jedno posve novo i nepoznato iskustvo. Osobito po pitanju ujeda pčela koji su posve normalni i uobičajeni za ovaj posao. Upravo zbog toga sam se, ponajprije, morao testirati i utvrditi jesam li alergičan na njihove ubode. Na sreću nisam, ali za nas početnike u ovom poslu ujedi ovih malih medarica su još uvijek neugodni, za razliku od iskusnih pčelara koji su se na njih posve navikli. Imam zaštitno odijelo i svu adekvatnu opremu, ali pčele uvijek pronađu načina za neugodne ubode«.

 

RAZROJAVANJE I PRO-IZVODNJA MEDA 

 

»Ove godine akcent nije bio toliko na medu, nego na razrojavanju pčela, što praktično znači priliku da se od jednog društva naprave dva i samim time uveća broj pčela i košnica. S obzirom na to kako smo u startu napravili mnogo više košnica nego što smo imali pčela, morali smo se fokusirati na uvećanje pčelinjeg fonda i mogućnost uvećanja buduće proizvodnje meda. Bilo je to vrijeme proljetnih mjeseci svibnja i lipnja, pa smo zbog toga i preskočili neke ispaše, ali smo prvi med uspjeli dobiti nakon ispaše divljeg duhana. Po uspješno obavljenoj ispaši, koja je kako medari kažu medila, ramovi se vade iz košnica i nose se na vrcanje. Sam postupak je veoma interesantan - tzv. otklapanje dobivenog meda iz ramova, a radili smo ga nekoliko popodneva pod stručnim nadzorom našeg mentora Jožefa Agardija. I konačno dobili svoj prvi med«.

 

KVALITETA MEDA

 

Tvrtka Medex, čiji su vlasnici Davor Aničić i Goce Joveski, svoju buduću proizvodnju fokusira prema inozemnom tržištu, koje, opet, zahtijeva rigoroznu kontrolu kvalitete bez koje niti jedan proizvod ne može stići do potrošača.

»Kontrolnu analizu našeg meda obavljamo u Baji (Mađarska) gdje se utvrđuju svi nužni sastojci kvalitetnog meda, a ukoliko nije urađena dobra analiza Nijemci, primjerice, odmah vraćaju isporuku. Analiza pokazuje kvalitativne vrijednosti meda, što znači izostanak antibiotika, šećera i kemijanja putem kojeg se dobiva dupla proizvedena količina. Jednostavno, med mora biti posve čist, proizveden isključivo od strane pčele u njenoj košnici. Mi se želimo baviti izvozom na zahtijevna inozemna tržišta, koji bi trebao započeti za par mjeseci kada dobijemo sve potrebne državne dozvole, isprva za CEFTU (zemlje regije) i potom po automatizmu i za Europsku uniju«.

 

AKTUALNI POSLOVI

 

Vrijeme je toplog kolovoza i sve su ispaše već obavljene, a što slijedi dalje u pčelarskom poslu otkriva nam Davor Aničić:

»Paše su gotove, pčele su unutar košnica i odnete su na Dunav, u Bački Monoštor, gdje još ima nekog cvjetanja i one unose određenu količinu polena koji im ostaje za prezimljavanje, hrane se, razmnožavaju se da bi ojačale i bile spremne za predstojeću zimu. Hranjenje traje još sljedeća dva mjeseca do listopada, kada prestaju sve njihove aktivnosti do veljače. Što se nas dvojice tiče, već smo dosta toga naučili i možemo sami obavljati određene poslove u vezi izlazaka na pčelinjake. Naravno, ukoliko nam nešto nije jasno i mislim kako nešto nije u redu - tu je naš mentor, koji nam i dalje savjetodavno i praktično pomaže u poslu. Također, uspostavili smo i brojne kontakte s drugim pčelarima, osobito s juga Srbije i okolice Šapca s kojima planiramo buduću poslovnu suradnju. U budućnosti, u pogledu planiranih ispaša i proizvodnje meda u sljedećoj sezoni držat ćemo se uljane repice, bagrema, divljeg duhana, lipe i suncokreta, a planiramo i uvećanje broja košnica i broja pčela s kojima raspolažemo. Ova godina je bila, što se slažu svi pčelari, jako loša: mraz je uništio najbolju pašu bagrema, vremenske prilike su bile obratne od potrebnih (suša – kiša u pogrešno vrijeme), a došlo je i do velikog trovanja i pomora pčela na Kelebiji kada je vršeno zaprašivanje protiv krpelja, a pčelari nisu bili na vrijeme obaviješteni. Očekujemo da će iduća godina biti mnogo bolja«, zaključio je svoju pčelarsku priču Davor Aničić.