Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Vidim crno-bijelo

Suvremena urbana stvarnost centra i arhitektura Pariza, slike života koji ga okružuje, intima javnih  prostora, motivi su koje mladi autor Ivan Vojnić prepoznaje i bilježi na fotografiji, a koje je nedavno subotička publika imala prigodu vidjeti na njegovoj prvoj samostalnoj izložbi u caffeu »Priča«. Na izložbi su prikazane 24 fotografije nastale u Parizu prosinca prošle godine i siječnja 2012. 
»Volim fotografirati arhitekturu, ulicu, dešavanja na ulici, običan dan. Pariz je savršen za takvo što – ulice su pune zanimljivih ljudi i zanimljivih događaja«, reći će. 
Većina izloženih fotografija su crno-bijele, nastale pomoću klasičnog fotoaparata i koristeći film. Ivan kaže kako dobra fotografija »dolazi iz glave«, te da nije važno s kakvim je fotoaparatom rađena, s kakvim objektivom, filmom ili tehnikom, ali ipak dodaje da će on još sigurno puno vremena raditi s filmom. »Svi mi možemo vidjeti te prizore u gradu i okolo nas, jedino je do toga kako će netko to zabilježiti. Ja fotografiju odmah vidim crno-bijelu, odmah vidim njene granice. Kada sam krenuo učiti o fotografiji započeo sam to od početka, od povijesti fotografije, o ljudima koji su ih radili prije sto godina, itd. Slikam naravno i u boji, ali vidim tako crno-bijelo, i tu se najbolje osjećam. Film je drugačiji od digitalne fotografije, sve je mnogo sporije, izgled je drugačiji, više je emocija i meni se to sviđa. Mislim da ću još puno vremena raditi s filmom«, kaže Ivan Vojnić.
Premda je već ovom svojom prvom izložbom, koju obilježava nenametljiva strpljivost u stvaranju i izražajnost ostvarenja, pobrao nepodijeljene simpatije publike i odlične ocjene stručne javnosti, za njega ne prestaje svakodnevno učenje i pozorno promatranje radova drugih fotografa. A, kako dodaje, ostaje pri opredjeljenju da ne radi komercijalnu fotografiju.  
»Ako pogledate poznate fotografije u povijesti, među njima nećete vidjeti fotografiju mladenaca, ali zna se tko su bili najbolji majstori, što je na njihovim fotografijama, što prikazuju, kakve emocije slikaju. Toga danas ima malo, vjerojatno i zato što se nema novca. Netko možda nema živaca učiti o povijesti, o kulturi, umjetnosti, učiti od slikara kakvi su Dali, Rembrandt, Picasso, jer slikar slika fotografiju, on slika trenutak. Nitko ne uči o tome, unatoč internetu gdje se može naučiti sve, ipak je malo takvih. Umjetnost je generalno u Srbiji pala na niske grane, fotografija na još niže. Možda je meni to podsvjesno u glavi, ali ne vjerujem da će me nešto odvratiti od toga da se nastavim baviti ovim. Moraš se opredijeliti, a ja sam dao sve svoje u to. Ova izložba ’Paris’ je najbolje kvalitete, na najboljem papiru, s dobrim ramovima, i rad se ovako treba prezentirati. Uradio sam nešto do kraja, uradio sam ono što sam želio, i meni je sjajno, moji radovi su na papiru na zidu. Prezadovoljan sam zbog toga«, kaže Vojnić.
Izložba »Paris«, koju su Subotičani imali priliku vidjeti, u drugoj polovici rujna bit će postavljena u Beogradu.
 
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika