Arhiv tekstova

Crno-bijela fotografija formata klasične poštanske dopisnice prikazuje tri osobe ispred nekadašnjeg hotela »Trščara« na Paliću, koji je nažalost tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća na opću sramotu porušen, jer se tobože nije uklapao u parkovnu strukturu Velikog parka na Paliću, kao i bivše »Blatno kupatilo« koje se nalazilo preko puta »Male gostione«, koje je također doživjelo istu sudbinu rušenja.

Osobe na fotografiji s lijeva na desno su: Josip Stipić, tadašnji dopredsjednik Općinskog vijeća Saveza sindikata /pokojnik/, Antun Kopilović »Šogor«, tadašnji predsjednik Općinskog sindikalnog vijeća još u životu u poznim osamdesetim godinama, i Momir Šolaja, tada dopredsjednik Saveza sindikata Jugoslavije, koji se tog dana nalazio u posjetu čelnicima Općinskog vijeća Saveza sindikata /pokojnik/.

Snimka je napravljena u zimskom periodu tijekom 1960. godine, što dokazuje i garderoba, odnosno zimski kaputi i »Montgomeri« mantili, koji su tih godina bili u modi i osobno obilježje rukovodilaca društveno-političkih organizacija, kao i svojevrsni »imidž« i stvar prestiža. Kao što su to svojedobno nakon II. svjetskog rata bili kožni kaputi pripadnika OZNE, odnosno UDBE.

Fotografija je iz osobne dokumentacije Antuna Kopilovića »Šogora«, koji se nalazi u sredini ove »trojke« na fotografiji.

 

HOTEL TRŠČARA

 

Što se, pak, tiče hotela »Trščara«, on je doživio sudbinu da bude porušen, jer tobože nije zadovoljavao određene ugostiteljsko-turističke uvjete i standarde. Imao je III.-C kategoriju, dok su hoteli »Park« i »Jezero« imali II., odnosno B kategoriju svog rejtinga.

Inače, hotel »Trščara« je sagrađen još u 19. stoljeću i imao je 20 soba u kojima su se nalazila po dva ležaja, s umivaonikom i dijelovima namještaja (stol, dvije solice, komode i drugo) i zaista je imao skroman standard za današnje uvjete, kao i stolove i stolice ispred svake sobe na terasi na trijemu (ambetušu) u kojima su gosti mogli objedovati, doručkovati ili večerati suhu hranu, dok su na ručak odlazili u restoran »Mala gostiona«.

Na kraju hotela na oba ugla nalazili su se sanitarni čvorovi s muškim i ženskim WC-om, a hotel je imao trijem po cijeloj dužini prekriven trskom, uostalom kao i cijeli objekt hotela, pa je tako i po tomu dobio taj naziv »Trščara«.

U ovom su se hotelu smještali gosti iz toplica s »plićim«, skromnijim džepovima i mogućnostima plaćanja, koji su se liječili u blatnom kupatilu, ili su, pak, bili kupači na Ženskom ili Muškom štrandu.

Hotel je imao sobaricu, odnosno neku vrstu domaćice, i recepcionara, koji je vodio brigu o čuvanju kućnog reda i mira naročito u večernjim satima, kada je gostima bio potreban mir radi odmora i oporavka i samog čina spavanja.

Doduše, mir nije baš mogao biti zagarantiran, jer se glazba iz obližnje Male gostione mogla čuti u ljetnom periodu do kasnih jutarnjih sati, naročito ako je među gostima bila osoba s »debljim buđelarom« koja bi naručivala pjesme, častila muzičare i konobare, pa se ciganska glazba i violina mogla čuti i do soba, što je smirujuće i uspavljujuće djelovalo na goste.

Današnji kapaciteti hotelskog smještaja na Paliću su, bar za sada, više nego dovoljni s obzirom na to da voda za kupanje nije podesna, pa se gosti hotela »Prezident«, »Jezero« i »Park« zadovoljavaju šetnjom pokraj obale jezera, posjetom ZOO vrtu ili odlaskom na kino projekcije Međunarodnog filmskog festivala europskog filma, koji se sredinom srpnja već decenijama održava na ljetnoj pozornici na Paliću u Velikom parku.

Hotel »Trščaru« je u svakom slučaju trebalo sačuvati kao svojevrsni spomenik kulture po uzoru na to kako to rade u susjednoj Republici Mađarskoj, gde su sačuvane mnoge etno kuće i objekti od značaja za kulturu određene sredine i nacije.

Nažalost, mi smo skloni tome da u našem gradu rušimo povijesne spomenike, počev od zgrade Narodnog kazališta, devastacije hotela »Jagnje« i preinake u dom JNA, koji sada zjapi napušten, i mnogih drugih vrijednih gradskih objekata, djela glasovitih arhitekata grada Subotice.