Arhiv tekstova

Tema društvenog aktivizma, buđenje svijesti pojedinca te nužnost uspostavljanja i predstavljanja istinskih kulturnih vrijednosti u pet hrvatskih udruga kulture u Općini Bač, ipak je ostala samo nedovršen čin, a čini se i nedostižan san pojedinaca. Povelja o trajnoj suradnji ovih udruga, koja je u svom ostvarenju u prvoj godini zabilježila, i pokraj očitih međusobnih razmimoilaženja u praksi, određene pozitivne rezultate te nagovijestila bolju budućnost Hrvata ovoga kraja, u drugoj je godini gotovo ugašena. Novi koordinator kreirao je novu realnost u kojoj sve udruge opet rade po starom. Stječe se dojam kako pojedine udruge čak niti ne žele zajednički rad te grade vlastiti način povezivanja s drugim udrugama bez konzultacije s ovdašnjim, pri čemu, ponekad, zaobilaze krovne institucije Hrvata u Vojvodini. Perspektiva Hrvata ovakvim oblikom djelovanja tzv. hrvatskih udruga Općine Bač ozbiljno je ugrožena.

 

Ljetna zamrlost

 

U ovom ljetnom, i previše toplom vremenu, a i zbog drugih višestrukih razloga, kulturni život u mjestima oko Bača potpuno je zamro. Iako su se pojavili određeni financijski problemi u svim udrugama i svim područjima ljudskoga, a pogotovo kulturnoga života reduciranjem zanimanja za kulturu u užem smislu, te je nastalo doba nedoumica i sumnji oko postizborne kombinatorike u ovoj općini, to nije razlog da se potpuno klone duhom, jer »Inspiracija dolazi samo u trenucima rada« (G. G. Markes). A pet hrvatskih udruga izblijedjelog dogovora o uskoj suradnji ponovno djeluju samozatajno te u većini slučajeva za neke od njihovih aktivnosti saznajemo tek iz šturih novinskih priloga u »Hrvatskoj riječi«. O udruzi koja ove godine proslavlja desetu obljetnicu osnutka gotovo ništa se nije čulo niti moglo pročitati, a o sudbini jedne udruge, od kada je njezina dotadašnja predsjednica dala ostavku, ne zna se skoro ništa. Tek, oživljava i profilira se rad najnovije udruge u Baču, koja, pak, ne djeluje u svim područjima kulture, te mnogi segmenti i dalje ostaju zanemareni. Dvije male hrvatske udruge, jedna iz Vajske a druga iz Plavne, ipak nastoje djelovati prema vlastitim mogućnostima, pridržavajući se svojih planova i programa, koji podrazumijevaju praćenje i sudjelovanje u svim zbivanjima hrvatske zajednice u Vojvodini. Nažalost, najveći je problem u ovim društvima nespremnost i neodlučnost angažiranja članstva te nedostatno razumijevanje misije, koju su ove udruge poduzele u cilju očuvanja budućnosti Hrvata na ovom prostoru.

 

Slabost naroda

 

Emisija na hrvatskom na Radio Bačkoj i njezino produljenje na dva sata te uvođenje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture u školama u Plavni i Vajskoj velika je stečevina svih udruga u općini. U svemu tome ipak je glavnu ulogu imalo Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata te NIU »Hrvatska riječ«. Ove institucije pomogle su ovdašnjim Hrvatima mnogo više nego što to poneki misle i spremne su pomoći u rješavanju svih nastalih problema u ovom području i svim drugim oblastima. Ipak, pojedine udruge ne zanima podjednako učenje hrvatskoga jezika, a neke čak smatraju da hrvatski jezik nije potreban u ovome kraju, da izaziva provokaciju te da se u Baču ne treba čak niti izučavati. Takva situacija otkriva očitu slabost jednog naroda, koji, pod pritiskom asimilacije, pa i nekih vlastitih negativnih osobina, teško uspostavlja slogu, a pri tome često okrivljuje druge za svoje neuspjehe. O tome je veliki A. G. Matoš svojedobno također razmišljao, a možda bi nam neke njegove misli i danas bile poučne:

»Hrvati okrivljuju druge za svoje nedaće. Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljujemo drugoga za vlastite nesreće. Za sve nedaće ne okrivljuje nikad Hrvat sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv... Šta da bacamo kao balavci krivicu uvijek na druge, kada znamo, da smo tako lijeni, tako indolentni, tako mlohavi i bez ikakve inicijative... Sramota je, da naš domaći čovjek, koji zna u tuđini izdržavati svaku konkurenciju od najgrubljih do najkompliciranijih poslova, od prostog amerikanskog nadničara pa do Mihanovića, Kernicove i Milke Trnine, sramota je, da Hrvat, self-made man u Misiru, Transvalu i Americi, ne može podnijeti najprimitivnije konkurencije na vlastitom zemljištu. To dolazi otuda, što smo mi Hrvati u Hrvatskoj od svih nehrvatskih elemenata najnesolidarniji i najslabije organizirani... «

Nakon ovih duhovitih riječi velikoga književnika u kojima zasigurno možemo naći sličnost s današnjim stanjem u ponekim hrvatskim udrugama iz Općine Bač, kao i u odnosu između njih, ostaje da se, nakon ovog zastoja i zatišja, njihova plemenita misija nastavi uz međusobnu kvalitetniju suradnju i uvažavanje.