Arhiv tekstova

Mladi folkloraši HKC-a »Bunjevačko kolo« su se pripremili i za nastup na centralnoj manifestaciji »Dužijanca 2012.«, koja se održava ovoga vikenda u Subotici. Tom prilikom predstavit će se s tri koreografije: »Momačkim kolom«, »Šokačkim plesovima iz Bačke« i »Spletom bunjevačkih plesova«. S voditeljem Folklornog odjela HKC-a »Bunjevačko kolo« Andrijom Bašićem Palkovićem razgovarali smo o vremenu kada je i sam bio plesač u folklornoj grupi, kao i o njegovom sadašnjem radu s djecom.

»Počeo sam plesati 1980. godine u ‘Bunjevačkom kolu’, kad je voditelj Folklornog odjela bio Stevan Tonković Pipuš. U vrijeme kada si još dijete početak plesanja u folklornoj grupi vezan je za generaciju, za drugove. Dok smo još djeca, mnogi od nas žele trenirati razne sportove, bio to nogomet ili košarka, tako je bilo i sa mnom, a jednom prilikom na probu folklora me pozvao drugar i tako sam zavolio ples i druženje s folklorašima. Plesao sam do 1991. godine, kada je došao taj nesretni rat i olovne devedesete godine. S folklorom nisam imao nikakav dodir sve do 2001. godine. Nakon teške operacije te 2001. godine, napravio sam presjek moga rada tijekom devedesetih, kada sam morao naporno raditi da bi obitelj opstala, bilo je puno nervoze, dovijali smo se kako preživjeti, bila je velika ekonomska kriza, mogućnost mobilizacije je ‘kucala’ na vrata i to je sve utjecalo na moje zdravlje. Poslije operacije odlučio sam da ću dio svog vremena posvetiti radu s djecom u folklornoj grupi«, kaže Andrija Bašić Palković. 

 

Stečeno iskustvo voditelja folklornog odjela

 

Razgovor smo nastavili o njegovom povratku u svijet folklora i o stjecanju iskustva kao voditelja Folklornog odjela, te o početku rada s djecom u HKC-u »Bunjevačko kolo«.

»Nije isto biti plesač ili voditi folklorni odjel. Jedno je plesati, drugo je postaviti koreografiju, ali ovo što radim jest ljubav, ma koliko to u današnja vremena čudno zvučalo. Radim ovo zato što volim folklor. Počeo sam raditi s djecom kada je osnovano Kulturno-umjetničko društvo ‘Ravnica’ u Maloj Bosni. U selu se na polju kulture ništa nije događalo te sam pokrenuo inicijativu da se formira ‘Ravnica’ i da se okupe djeca koja žele plesati. Radio sam uz pomoć Stevana Tonkovića Pipuša i tako stjecao iskustvo. Mala Bosna je malo selo, ima 1200 stanovnika, dakle malo je i djece, i ‘Ravnica’ se polako gasila, jer nije bilo obnove generacija u folklornoj grupi. Kada je ‘Ravnica’ prestala s radom koncem prošlog desetljeća, dobio sam ponudu da vodim Folklorni odjel u KUD-a ‘Jedinstvo – Egység’ iz Bajmoka, gdje sam radio s djecom dvije godine, a kolovoza prošle godine na razgovor me pozvala vršiteljica dužnosti predsjednice Upravnog odbora HKC-a ‘Bunjevačko kolo’ Ruža Šimić i tada smo se u načelu dogovorili da počnem voditi Folklorni odjel Centra, što sam i počeo raditi od listopada prošle godine. Uvijek kada dođe do promjene voditelja Folklornog odjela dolazi do osipanja jednog broja djece koja su navikla na jedan način rada, pa ne prihvataju promjene da se drugačije radi na probama. Tako je otišao jedan broj djece kada je otišao prethodni voditelj Davor Dulić, no to nije utjecalo na rad Folklornog odjela našeg Centra. U reprezentativnom ansamblu sada ima pedesetak djece, a nastup na ‘Dužijanci’ pokazat će našu kvalitetu, a također ćemo pokazati i da ‘Bunjevačko kolo’ nije u fazi raspadanja i da se tamo, navodno, ništa ne radi, kako to govore neki zlonamjerni jezici«, kaže Andrija Bašić Palković i ističe da se nove generacije folkloraša stalno moraju stvarati.

»Kada se završi ‘Dužijanca’ trebamo početi s promocijama u školama, trebamo uraditi promotivne plakate za upis djece u naš Folklorni odjel i trebamo promovirati rad HKC-a u medijima. Trebamo dati sliku ljudima o našem radu. Nažalost, mnogi u gradu sada ne pričaju o ‘Bunjevačkom kolu’ kao o instituciji za edukaciju djece, spominju se smo cifre, jer postoje velika dugovanja Centra. Ako se dokaže da se nezakonito radilo, onda treba reći da je pojedinac, imenom i prezimenom, ili da su pojedinci, ti i ti, radili na nedozvoljen način, a ne svi u HKC-u. Veoma je važno da čim prije počnemo promotivnu kampanju za upis djece u naš Folklorni odjel«.

 

Trud djece treba nagraditi

 

Andrija Bašić Palković naglašava da stvaranje i opstojnost kvalitetnog folklornog odjela zahtijeva i prateće troškove.

»Djeca redovito dolaze na probe, ali trebamo znati da djeca moraju dobiti i neku nagradu za uloženi trud, a to je kod folkloraša putovanje na turneju. Dok je bio voditelj, Davor Dulić je lansirao priču kako troškove putovanja trebaju snositi roditelji. To nije rješenje, znamo kakve su danas plaće i mislim da hrvatska zajednica treba pronaći način da se pomogne rad našeg Folklornog odjela, znači da se pomogne djeci. Ove se godine ne planiraju turneje, a planiramo gostovanje na manifestaciji ‘Vinkovačke jeseni’. Nastupi na raznim manifestacijama jesu lijepi, ali kada se djeca nagrade da idu nekoliko dana na turneju – to je već velika motivacija za njihov daljnji rad. Potreban je veliki rad da bi imali kvalitetnu folklornu grupu. Stalno se moraju stvarati nove generacije folkloraša, jer jedna generacija odlazi, a druga dolazi. Ja sam plesao do svoje dvadeset i četvrte godine, a sada mi gubimo folkloraše već kad imaju osamnaest godina, jer odlaze na fakultete ili se zapošljavaju i više ne odvajaju vrijeme da dolaze na probe. Radim s reprezentativnim ansamblom i pripremnom grupom, dok Miljana Bajić radi s dječjim ansamblom. Sada imamo oko 200 djece u Folklornom odjelu, a mjesečna članarina iznosi 500 dinara. Formirali smo tamburaški orkestar prije dva mjeseca, njihov voditelj je Mladen Bašić Palković, koji u Centru radi i kao korepetitor«.

 

Folklor je i vrsta edukacije o našoj tradiciji

 

Andrija Bašić Palković kaže da je najljepše dane mladalaštva proveo u »Bunjevačkom kolu« i da je sada na divan način zatvorio jedan od životnih krugova, od kada radi s djecom u tom istom »Bunjevačkom kolu«, a priči o folkloru nikad kraja.

»Moj je stav da djeca u našem Folklornom odjelu prvo moraju naučiti naše plesove bunjevačkih Hrvata, a trebaju znati i jedan srbijanski ples, jer živimo u ovoj državi. Primjerice, neka subotička društva prilikom godišnjih koncerata predstave se sa sedamnaest srbijanskih plesova, a izvedu jedan ili dva plesa koji su mađarski ili bunjevački. Opet, sasvim je logično da se Mađarski kulturni centar ‘Népkör’ ne bavi postavljanjem plesova bunjevačkih Hrvata. Tako je isto logično da se mi težišno bavimo plesovima i tradicijom naše manjinske hrvatske zajednice, što je jedna od funkcija HKC-a. U svoj ovoj priči, što se tiče rada našeg Folklornog odjela, mislim da ne bi bilo dobro držati folkloraše da deset godina plešu isključivo bunjevačke plesove, jer će neminovno doći do monotonije. Dakle, djecu treba informirati o raznim plesovima, bez obzira što većina od tih plesova neće biti postavljena za izvedbu, ali određena raznovrsnost mora postojati, a djeca trebaju znati, primjerice, i osnovne elemente raznih vojvođanskih plesova, ali i dobiti informacije kako se pleše, recimo, u Makedoniji ili Bosni i Hercegovini i, naravno, u Hrvatskoj. Znači, to je jedan sklop informacija. Evo, sada radimo ‘Bečki valcer’, to je jedna dopuna da se taj ples nauči uz folklor, jer je i taj ples sastavni dio kulture. Moja priča je da u svom tom folkloru trebamo raditi plesove koji su brzi, atraktivni i za plesače i za publiku, a uvijek kada postavljam koreografiju pokušavam djeci dočarati zašto je taj ples baš takav, što se hoće njime iskazati. Bilo to popularno reći ili ne, zahtijevam naporne probe, tako se stvara i radna navika na probama«.

Na koncu razgovora, Andrija Bašić Palković iznosi i jednu inicijativu vrijednu pažnje!

»Na folklor dolaze djeca koja baš vole ples, ali neki dolaze i zbog njihovog društva. Ako se toj djeci pruže razne informacije koje će ih zainteresirati za folklor onda i ta djeca ostaju i zbog plesa, i zbog druženja, i zbog upoznavanja s tradicijom. Djeca koja dolaze na folklor stiču znanje o našem podrijetlu, plesovima, glazbi, nošnjama. Folklor je više od zabave, to je i vrsta edukacije o našem narodu, ali naravno i neposredno druženje djece, uključivanje u društveni život. Planiram da se nakon završetka ‘Dužijance’ organizira da se ponekad umjesto probe održe predavanja o životu na nekadašnjim salašima, o našim narodnim običajima, to je isto sastani dio folklora«.