Arhiv tekstova

Od 1981. godine dr. Pavle Sklenar prvi je i jedini za sada neuropsihijatar u šidskom Domu zdravlja. Na lekarski poziv, a zatim na specijalizaciju neuropsihijatrije, odlučio se samo iz tog razloga što mu je brat upisao medicinsku školu, kako bi bio zajedno s njim. Kasnije je zavolio taj poziv i u roku završio Medicinski fakultet u Novom Sadu, a zatim i specijalizaciju neuropsihijatrije. Kaže da se nije pokajao zbog svog životnog poziva, iako je školovanje zahtijevalo mnoga životna odricanja, kako bi stekao dovoljno znanja da pomaže ljudima. Znanost je shvatio kao izazov i nije mu bilo teško, a posebnu zahvalnost odaje Općini Šid, koja mu je u to vrijeme dala stipendiju bez koje ne bi mogao završiti fakultet. Kaže da je neuropsihijatrija posebna grana medicine, jer onaj tko svlada tu oblast, ima određenu prednost u odnosu na ostale struke. 

»Kad svladate psihijatriju, vi ulazite u život čovjeka, u njegove intimne stvari. Ako uspijete prodrijeti u srž čovjekovog problema, pomoći mu, to je najveća nagrada za liječnika. Neurologija je egzaktnija znanost u tom smislu što je u njoj sve jasno definirano, dok je veličina psihijatrije u tome, što ulazi u čovjekovu dušu. Jako je bitan odnos povjerenja između mene i pacijenta i mogućnost da mi se čovek povjeri i otvori dušu«, kaže dr. Sklenar. Dr. Sklenar uskoro odlazi u mirovinu, ali se, kako kaže, neće prestati baviti svojim pozivom ni tada. Jer potrebe postoje, posebno u oblasti neurologije. Za sebe kaže da ima puno posla, ali ipak svoje slobodno vrijeme koristi za svoja dva omiljena hobija – vinogradarstvo i glazbu. 

»Otac mi je ostavio jedan veliki vinograd u Sotu, odakle sam i rodom. Tamo odem na zrak u tišinu, mir, radim i to me ispunjava i opušta. Drugi hobi mi je glazba. Još u osnovnoj školi počeo sam svirati tamburicu, prvo prim pa mandolinu u OŠ ‘Filip Višnjić’. Nedaleko od moje kuće živio je jedan moj drug čiji su brat i otac svirali u tamburaškom sastavu u selu, tako da sam ja pokraj njih zavolio tamburu. Kasnije sam na fakultetu nastavio svirati u KUD-u ‘Sonja Marinković’ u Novom Sadau, gdje sam svirao dvije godine. Kada sam se vratio u Šid, nastavio sam svirati zajedno s profesorom Draganom Krsmanovićem, s kojim sam i osnovao tamburaški orkestar pri KUD-u ‘Hempro’ u Šidu.« 

Danas dr. Sklenar svira u tamburaškom orkestru HKD-a »Šid«, gdje aktivno sudjeluje sa svim ostalim članovima. U današnje vrijeme, kada se brzo živi, u životu punom stresa, dr. Pavle preporučuje svima da pronađu svoj mir: 

»Glazba oplemenjuje čovjeka. Zaboravi se na svakodnevne probleme, a postoje i drugi hobiji koji ispunjavaju čovjeka. Svatko bi trebao imati neki hobi koji će ga držati u dobroj kondiciji i nije dobro da čovjek ne zna što će sa sobom. Moramo imati neki plan što ćemo danas i sutra raditi, čak i kada se ode u mirovinu. Svakodnevne aktivnosti doprinose organizmu da sporije stari. Barem donekle može se pomoći sebi u ovoj sumornoj stvarnosti i zato svaki čovjek mora imati aktivnosti koje ga ispunjavaju i čine ga zadovoljnim«, poručuje na kraju razgovora dr Sklenar.