Arhiv tekstova

Na fotografiji je kapela Srce Isusovo na Kalvariji u Sonti. Fotografija je snimljena pedesetih godina dvadesetoga stoljeća.                    

Vjernici katoličke vjere nakon blagdana Duhova, treći petak slave blagdan Srca Isusova. To je blagdan neizmjerne Isusove ljubavi prema ljudima. U Sonti je to zavjetni dan. U prvoj polovici devetnaestog stoljeća na taj dan Sontu je često zahvatalo veliko nevrijeme. Jake grmljavine, provale oblaka, velike oluje, preobilne kiše s neizostavnim gradonosnim padalinama. U trenu su nestajali poljoprivredni usjevi koji su ionako davali mali prinos, jer je poljoprivreda bila slabo razvijena. Nestajale su kuće, pa i cijele ulice u plamenu koji su zapalile munje. Stari Sonćani su s koljena na koljeno prenosili predanje o izgorjeloj prvoj sonćanskoj katoličkoj crkvi, koja je bila od drveta, baš na taj dan. Poslije takvih nepogoda sirotinja je bivala brojnija, a ovim prostorima harala je i kolera i životinjska kuga. U ta vremena narod je bio vrlo pobožan i bogobojazan. Uzdao se samo u Boga. Nakon mnogih godina stradavanja Sonćani su se zavjetovali Srcu Isusovom da će na taj dan postiti, slušati Božju riječ, biti ponizni i izgradti kapelu. Kapela je izgrađena 1842. godine u sonćanskom groblju na dijelu koji se zove Kalvarija, od dobrovoljnih priloga mještana, katolika Sonte. Uz nju je kasnije, početkom dvadesetog stoljeća, podignut zvonik sa zvonima koji je srušen (iz nepoznatih razloga) kolovoza 2006. godine. Jedan od radnika mi reče ovih dana da je zvonik tada punio 98 godina. Uz kapelu Srce Isusovo bilo je izgrađeno četrnaest postaja križnoga puta, simbola muke, trpljenja i smrti Božjega sina. Postaje također više ne postoje. Srušene su 1989. jer se pristupilo izgradnji mrtvačnice (1990.) ispred kapele, iz nepoznatih razloga jer su postojale i druge lokacije, uz obećanje da će biti ponovno sagrađene. Obećanje do danas nije ispunjeno. Mrtvačnica je ugrozila impozantan izgled kapele na Kalvariji, koja se vidjela iz središta mjesta na glavnoj sonćanskoj ulici. Kapela je posvećena Srcu Isusovom i tako se i zove, mada je Sonćani zovu Kalvarija i rijetki su oni koji znaju da nosi ime Srce Isusovo. Ona je zavjet od nevremena, kolere i kuge. U nekoliko navrata je obnavljana, a na pročelju su postavljene: 1842. - godina izgradnje, 1964. i 2005. - godine renoviranja. Godine 2006. zvona sa starog zvonika su premještena na krov kapele. 

Na dan Srca Isusovoga misa se još i danas drži prije podne. 

Poslije mise vjernici bi obilazili kapelu moleći molitve i pjevajući pjesme posvećene Isusu. Zatim bi se stubištem penjali gore na krov kapele. Na krovu stoje tri raspela. Raspeti Krist s raspetim razbojnicima sa svoje lijeve i desne strane. 

U kućama se posti. Preporuka iz davnina je da se ne jede kuhano jelo. Neki vjernici taj dan nisu ništa jeli, a bilo je i onih koji nisu pili čak niti vodu. Možda se još i danas u selu može naći takav vjernik. Ranije su vjernici tog dana jeli višnje ili drugo voće uz komad kruha. Ako se u kućama kuhalo onda je to bio posni grah, grašak ili krumpir s tjesteninom. Na taj dan treba iskazati što veću pokoru. Od odjeće se nosila odjeća tamnije boje, tamno plave, braon i crne, od kada su Šokice primile modu nošenja crnine od Švabica, otprilike u Drugom sv. ratu i poslije rata. Do tada je pokornička i pokajnička odjeća (i u vrijeme smrti članova obitelji) bila bijele boje, ručno tkana od konoplje, lana, pamuka i vune. Po košulji, PLEĆKU i suknji, SKUTAMA, bili su izvezeni krugovi, ORASI, crne ili ljubičaste boje. Na glavu su žene stavljale rubac, KRPU, ručno farbanu tamno plavom ili crnom bojom i ‘molovanim’ bijelim kruškama i jabukama ili kakvim drugim slabo tiskanim, također bijelim, narodnim šarama. Na suknju su pripasivale ručno tkane vunene kecelje, PREGAČE, crne boje s jedva vidljivim bijelim prugama ili šarene također na pruge. Na nogama su se nosile ručno ispletene NAŠTRIKANE LJOPE. One su bile u tamnijim bojama.       

Na zavjetni dan na Kalvariji, kako većina Sonćana naziva kapelu Srca Isusova, po cijeli je dan veoma živo. Od jutra do mraka se hodočasti. Prije tridesetak godina predvečer se opet održavala večernja misa. 

U današnje vrijeme kapela se otvara na dan Srca Isusovog, na Svisvete i na Dan mrtvih. Do otprilike prije pedesetak godina vjernici su tu provodili cijelu noć između Velike subote i uskrsnog svanuća. Tako su Uskrs dočekivali u kapeli. U vrijeme korizmenog posta svaki dan su vjernici obilazili kapelice križnoga puta, moleći se u spomen muke i smrti Kristove.

Kapela se održavala uz svesrdnu pomoć vjernika. Udruživali su se i ličili vapnom i kapelu i postaje dva do tri puta na godinu. Pred Uskrs, za kirbaj na sv. Lovru, zaštitnika katoličke crkve u Sonti, i za Svisvete. Tako se »Kalvarija«, kapela Srca Isusovog, održala do današnjih dana. Stoji kao simbol vjere katoličkih naroda - Hrvata, Nijemaca i Mađara, koji su i pokraj svoga siromaštva, političkih i ratnih zbivanja ustrajali u svojoj vjeri, tradiciji i kulturi.