Arhiv tekstova

U prošlom nastavku ovog feljtona, pišući o Franka Villi, pisali smo i o tome kako razvoj jednog naselja ili oblasti zavisi od trajnih političkih prilika i od stabilnosti i sigurnosti trgovačkih putova. U slučaju Srijema to se dogodilo tek polovicom XIII. stoljeća. U XII. stoljeću odigrava se dugotrajni rat s kratkim ili dužim prekidima od 1127. do 1186. godine između Bizanta i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva za posjedovanje Srijema i Dalmacije. Propast 1018. godine Samuilovog Bugarskog Carstva i jačanje Ugarske dovelo je do direktnog rata između Bizanta i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva za bugarske teritorije na Balkanu i uopće za prevlast na Balkanu.

 

Rođački ratovi za Balkanski poluotok 

 

Napad na Bizant 1127. godine započeo je Kolomanov (Kálmán) sin, hrvatsko-ugarski kralj Stjepan II. (II. István). On je bio unuk Gejze I. (I. Géza), rođenog brata sv. Ladislava (László) čija je kćer Eirine bila udana za tadašnjeg bizantskog cara Alekseja Komnena I.. Ovaj rat je okončan mirom sklopljenim u Braničevu (mađ. Barancs) pokraj Dunava. Nasljednik Stjepana drugog bio je drugi unuk Gejze I., Bela II. »slijepi«, koji je tada bio maloljetan, i umjesto njega vladali su Jelena (Ilona), kćer velikog raškog župana, i njen brat Beloš. Za hrvatsko-ugarskog kralja okrunjen je 1131. godine. On je vladao 10 godina i pri kraju svoje vladavine »odao se vinu, i pijan je ispunjavao sve zahtjeve, koje kasnije nije mogao povući« – piše jedna kronika, ali on bar nije ratovao s Bizantom. Nasljedio ga je 1141. godine (opet maloljetni) sin Gejza II., umjesto koga je (opet) vladala majka Jelena i njen brat Beloš. 

I u Bizantu su se dogodile promjene 1143. godine – Manuel Komnen, sin Alekseja i unuk Ladislava, postaje novi bizantski car. On je bio vrlo ambiciozan i željeo je obnoviti nekadašnje Rimsko Carstvo i osigurati hegemoniju na Mediteranu. Sredinom XII. stoljeća u Europi su nastale dvije suprotstavljene koalicije. Na jednoj strani su bili Bizant, Njemačko Carstvo i Venecija, a na drugoj strani Sicilijansko Normansko Kraljevstvo, Fran-cuska i papa. Hrvatsko-ugarski kralj je zbog interesa u Dalmaciji stupio u savez sa sicilijanskim kraljem Rogerom II. Naravno, nisu izostali ni ratni pohodi. Između 1149. i 1155. godine pet puta je izbio rat na bizantskoj »fronti« da bi Gejza II. pomogao svojim normanskim i raškim (srpskim) saveznicima. Naime, 1149. godine Raščani su se pobunili protiv Bizanta i ugarske su trupe odmah pohitale u pomoć velikom raškom županu. Po svemu sudeći, u ovom pohodu ključnu ulogu su imali kraljica Jelena i Beloš ban. 

Iduće godine opet se ratuje, ali je veliki župan ponovno priznao bizantsku vlast poslije Manuelove pobjede. Na prekretnici između 1150.-51. godine sada Manuel napada, da bi kaznio Hrvatsku-Ugarsku Kraljevinu. Bizantski vojnici su spalili i opljačkali Srijem, zauzeli su Zemun, a napadali su i južni Banat. Gejza II. je pobijedio dio bizantske vojske u Banatu, ali nijedan od vladara nije želio nastaviti iscrpljujući rat. Gejza II. je 1154. godine sam napao Bizant. Sljedeće godine nije izostao uobičajeni bizantski kontranapad, čiji je rezultat bio mir sklopljen 1155. godine u trajanju od pet godina.     

  

Bizantska logika na djelu

 

Iz dosadašnjih, vrlo sažeto napisanih povijesnih događaja čitalac može steći dojam kao da »gleda neku sapunicu, poput Dinastije, ali iz XII. stoljeća«, ali tu nije kraj priče. Manuel Komnen, nakon sklopljenog mira 1155. godine, iduće 1156. godine nudi njemačkom caru Fridrihu Barbarosi da zajednički pokrenu vojnu akciju protiv Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Na kraju ovaj »prijedlog« Barbarosa nije prihvatio, jer mu se nije sviđao plan da njegov saveznik u Karpatskom basenu stekne veći utjecaj, jer je i on imao planove zauzeti taj prostor, pošto se i on želio širiti prema istoku. Kako bi preduhitrio Manuela, Gejza nakon isteka roka primirja 1161. godine ponovno sklapa mir s Bizantom u trajanju od pet godina. A svog drugorođenog sina Belu postavlja za hercega Dalmacije i Hrvatske. Herceg obnaša vlast u Hrvatskoj, a kralj u Ugarskoj. Sljedeće 1162. godine ugarsko-hrvatski kralj umire, njegov nasljednik treba biti prvorođeni sin Stjepan III. (III. István), ali Manuel Komnen ima druge planove i »serijal Dinastija XII. stoljeća na Balkanu« se nastavlja u sljedećem broju Hrvatske riječi.