Arhiv tekstova

Magistra Nadežda Peš-ić Mlinko je voditeljica kontrole kvalitete u Organic Control System – prvoj domaćoj kontrolnoj organizaciji koja se bavi kontrolom i certifikacijom organske proizvodnje u skladu s nacionalnim standardom o organskoj proizvodnji Republike Srbije. Također, u suradnji s europartnerima ova tvrtka omogućuje svakom domaćem proizvođaču organskih proizvoda certificiranje u skladu s regulativom Europske Unije, američkim ili japanskim standardima, bez čega nije moguć plasman na navedena tržišta, a od ove godine i certifikaciju proizvoda s geografskim podrijetlom. 

HR: S obzirom da je Organic Control System od 2012. godine otvorio mogućnost pribavljanja certifikata za proizvode s geografskim podrijetlom, započnimo razgovor upravo s ovom, za mnoge još uvijek malo poznatom materijom. Što su glavne odrednice ovih proizvoda?

Dobivanjem ovlaštenja od strane Ministarstva poljoprivrede stekli smo akreditaciju i pravo za bavljenjem izdavanja certifikata za proizvode s geografskim podrijetlom. Radi se o proizvodima koji potječu isključivo iz jedne određene regije, koja je strogo definirana i samo specifičnost određenog proizvoda (vrsta, okus, priprema, pakiranje i sl.) uslijed toga posjeduje specifične odlike i izdvaja se od drugih sličnih proizvoda na tržištu. Kada se jedan takav proizvod registrira sa svojim geografskim podrijetlom i certificira kao takav, onda se on može proizvoditi samo na jednom mjestu na svijetu.

HR: Možete li nam to ilustrirati na primjeru nekog vojvođanskog proizvoda?

Svi znamo za Futoški kupus, termin koji se jako često spominje i mnogi misle kako kisele baš taj kupus, a postoji jedna veoma bitna razlika, jer je sjeme koje se kupuje u poljoprivrednim ljekarnama sjeme hibrida. Osnovna odlika ovog Futoškog kupusa, koji će se certificirati kao proizvod s geografskim podrijetlom, jest da se i njegovo sjeme, kao poseban autohtoni varijetet, proizvodi isključivo u ataru sela Futoga, kao sama biljka, i konačno, isključivo se tamo kiseli kao izvorni pro-izvod. Mi trenutačno sprovodimo postupak certifikacije ovoga vojvođanskog kupusa i kada se on privede kraju, dobit će registriranu specifičnost temeljem koje će samo kupus proizvođača iz ove regije moći nositi zaštićeni  naziv Futoški kupus, nosit će svoju oznaku i markicu i kao takav, već prepoznat kod potrošača, imat će još bolju prohodnost na zahtjevnom inozemnom tržištu. 

HR: Koliko proizvoda u Srbiji trenutačno posjeduje oznaku certificiranog geografskog podrijetla?

Kod nas trenutačno postoji preko četrdesetak regitriranih proizvoda s određenim geografskim oznakama koji čekaju na certifikaciju ili tek trebaju ući u postupak certifikacije, poput primjerice Leskovačkog ajvara, duhan čvaraka i malina, koji su tipični za područje Arilja.  Što se tiče vojvođanskih prostora, imam informaciju kako je bermet, vrsta aromatiziranog vina čija se vinova loza odgaja u regiji Srijemskih Karlovaca, prijavljen za registriranje i sjevernije od ove regije trenutačno nema prijavljenih proizvoda.

HR: Znači li to kako subotički atar i okolica nemaju adekvatni kvalitetni proizvod koji bi mogao konkurirati sa svojim geografskim podrijetlom?

Nažalost, trenutačno nema prijavljenog proizvoda iz naše regije, ali bi u budućnosti to mogla biti možda Horgoška začinska paprika. No, prije svega, bilo koji proizvod prvo mora proći postupak registracije imena koje se odnosi na geografsko podrijetlo i oznaku, i zakonski se zaštiti pri Zavodu za intelektualnu svojinu. Nakon provedbe ovoga postupka država registrira i priznaje postojanje nekoga naziva temeljem koga se kasnije mogu provoditi potrebne daljnje radnje za dobivanje željenog certifikata koji garantira vjerodostojnost izvornosti pojedinog proizvoda. U pitanje je opsežan, višegodišnji proces kroz koji je Futoški kupus već dijelom prošao.

HR: Je li postupak registracije i buduće certifikacije određenog proizvoda individualne prirode ili za njega može konkurirati više proizvođača?

Jako je teško ovaj postupak provesti kao individualni pro-izvođač, pa je neophodna dobra organiziranost određene skupine proizvođača koja treba definirati sam postupak proizvodnje iz kojega se potom izrađuje elaborat i specifikacija datog proizvoda. Ovim putem svojevrsnog konsenzusa određenih proizvođača službeno se potvrđuje način proizvodnje i on se ubuduće, ukoliko želi nositi pojedino zaštićeno ime, mora isključivo na ovaj način pro-izvoditi.

HR: Gdje je u cijeloj priči Organic Control System i u čemu se ogleda vaša stručna uloga?

Kada se izvrši registriranje i proizvođači dobiju status ovlaštenog korisnika tog proizvoda, naša je uloga provođenje kontrole da li svaki pojedinačni proizvođač iz grupe doista vrši proizvodnju u skladu s izrađenim elaboratom, odnosno u skladu sa specifikacijom proizvoda. Dakle, isprva moramo proučiti određeni elaborat, potom provesti kontrolu svakog navedenog proizvođača i izdavanjem certifikata potvrdimo kako se proces proizvodnje ostvaruje u skladu s navedenim, utvrđenim načelima. Konkretno govoreći, kontroliramo podrijetlo sjemena, što je u ovom slučaju izuzetno važno, potom proizvodnju rasada, agrotehničke mjere tijekom proizvodnog procesa i konačno sam postupak prerade. Ono što daje specifičnost kontroli ove vrste proizvodnje je činjenica kako uvijek postoji i senzorna analiza, točnije sagledavanje organoleptičkih karakteristika određenog pro-izvoda (okus, miris, boja, veličina i sl.). Proizvođači sami formiraju komisiju, jer oni, na koncu, najbolje znaju kako taj proizvod mora izgledati, a mi smo u toj komisiji promatrači i naš posao je imati dokaz da su oni sproveli senzornu analizu i evidentirati ga. Bez urađene senzorne analize, koja potvrđuje sklad s potrebnim specifičnostima i osobinama, nije moguće konkurirati za oznaku geografskog podrijetla

HR: Koliko traje postupak izdavanja vašeg certifikata?

Postupak je vezan za cjelokupno trajanje proizvodnje, što na primjeru Futoškog kupusa traje od travnja do negdje konca listopada, kada se dovršava proces prerade i stječu uvjeti za dobivanje certifikata. 

HR: Kada dobije certifikat koji potvrđuje provedbu svih potrebnih, navedenih radnji, što to praktično znači za određeni proizvod?

Certificirani proizvod dobiva određenu dodanu vrijednost, posjeduje identitet i vjerodostojan dokaz o kontroliranoj kvaliteti. Također, ovim postupkom se potvrđuje i lokalitet određenog proizvoda, što pruža mogućnost prepoznatljivosti koja je iznimno važna kod potencijalnih konzumenata. Ponajviše onima iz dijaspore, jer oni imaju emotivnu crtu povezanosti s rodnim krajem, a samim tim i s proizvodima koji, dokazano, potječu iz njega.   

HR: Što dobivanje certifikata za pojedini proizvod može u širem kontekstu značiti za određenu regiju iz koje on potječe?

Dobivanje certifikata otvara mogućnost širenja daljnjeg marketinga i kvalitetnije promocije regije koja posjeduje proizvod zaštićenog geografskog podrijetla. Na već spomenutom primjeru Horgoške paprike mogao bi se cijeli taj kraj dodatno promovirati potičući, organiziranjem određenih tematskih manifestacija, i dodatni razvoj turističke djelatnosti.

HR: Postoji li suradnja sa susjednom Hrvatskom po pitanju zajedničkih poslova u sferama poslova kontrole geografskog podrijetla?

U smislu certifikacije geografskog podrijetla za sada ne, ali imamo jako lijepu suradnju po pitanju organske proizvodnje koja je mnogo više razvijenija, zakonski reguliranija u skladu sa svjetskim i europskim standardima i ima znatno više proizvođača koji se bave ovim načinom odgajivanja svojih dobara. Organic Control Sistem vrši kontrolu i certifikaciju organske proizvodnje u skladu s regulativom Europske Unije kod jedne grupe dobro organiziranih proizvođača jabuka u Hrvatskoj u okolici Nize (Koška). Suradnja je započela putem jednog lijepog projekta, a osim plantaža jabuka, ova skupina malih, individualnih proizvođača se bavi uzgojem kupina i pravljenjem izvrsnog kupinovog vina, krušaka, dunja, šljiva i marelica.  

HR: Što točno definira organsku proizvodnju i na koji način je diferencira od klasične konvencinalne pro-izvodnje?

Osnovni protokol u organskoj proizvodnji je da se sama proizvodnja vrši u skladu sa standardom ili regulativom kojom proizvođač želi biti certificiran. Točno postoji navedeno što se u organskoj proizvodnji smije, a što se ne smije koristiti. Velika je zabluda i pogrešno tumačenje kako se u organskoj proizvodnji ne smije ništa koristiti u zaštiti bilja ili da se prilikom gnojenja zemlje smije korisiti samo stajnjak ili da se životinje ne smiju liječiti. Organska proizvodnja nikako neće dozvoliti da jedan rod propadne ili životinja ugine, ali postoji striktni protokoli na koji način se vrši proizvodnja i što se može upotrebljavati. Suština se ogleda u korištenju takvih preparata koji neće škoditi životnoj sredini i proizvođaču, te konačno potrošačima koji će konzumirati tako odgajeni proizvod. 

HR: Postoji li zloupotreba uporabe termina organska proizvodnja od strane pro-izvođača, jer je poznato kako su organski proizvodi znatno skuplji?

Postoji nekoliko oblika zlouporabe s kojima se susrećemo u našem poslu. Primjerice, određeni se proizvođači pojavljuju na tržnicama i prodaju svoju robu na mjestima rezerviranim za proizvođače organskih proizvoda, jer su u svom kraju poznati da se bave organskom proizvodnjom a da za svoju robu nemaju validan certifikat ili se jednostavno pojave preprodavači koji, istina, kupe jedan manji dio proizvoda organskog podrijetla i uključe ga u veći dio svoje ponude koja je, pak, proizvedena na konvencionalan način. S druge strane imamo i slučajeve kada su proizvođači koji su uključeni u organsku proizvodnju i imaju ugovor s kontrolnom organizacijom ipak koriste proizvode koji nisu dozvoljeni u organskoj proizvodnji. Sve se to može naknadno otkriti putem kemijskih analiza i zbilja nema smisla time se baviti ukoliko se netko stvarno želi baviti organskom proizvodnjom, jer se svaka prijevara vrlo brzo otkrije i postoje uhodani sustavi za utvrđivanje vjerodostojnosti svih proizvoda koji konkuriraju za etiketu organskog podrijetla.

HR: U kojoj mjeri se na našim prostorima ogleda odnos proizvodnje organskih i konvencionalnih proizvoda?

Organska proizvodnja je kod nas još uvijek u razvoju i zbilja je minimalno zastupljena u odnosu na klasičnu, tzv. konvencionalnu proizvodnju, ali se postupno razvija i sve je više proizvođača koji žele prijeći (konvenirati) na organsku proizvodnju. No, tako je to i drugdje, a prijerice neki ideal Europske Unije je 3 posto od ukupnog zemljišta, na kojem bi se vršila organska proizvodnja. U tom smislu najzastupljenija organska proizvodnja je u Austriji, na njenim pašnjacima, kao što je u svjetskim razmjerama to, na isti način, Australija koja ima već dugu tradiciju biljne i stočarske organske proizvodnje.

HR: Razvija se li svijest o potrebi širenja organske proizvodnje u Subotici i njenoj okolici, regiji u kojoj se nalazi i sjedište Organic Control Sistema?

Svakako da postoji tendencija porasta i izuzetno mi je drago da u Subotici počinje plasman organskih proizvoda (svježe povrće) u vrtićima Naše radosti, jer djeci od malena treba usađivati svijest o organski uzgojenoj hrani i razbiti razna predubjeđenja o njenoj egzotičnosti. Djeca trebaju odrastati uz organski proizvedenu hranu i tretirati je kao nešto prirodno.