Arhiv tekstova

Palić već duži niz godina nije samo sinonim za nedjeljnu promenadu, miran vikend, Prvi maj ili zagađeno jezero. Ovom asocijacijskom nizu pridružio se i film, a za to je, kao što vjerojatno znate, zaslužan filmski festival koji se održava na ovoj lokaciji. Tragajući od svojeg početka prije 19 godina za ozbiljnijim programskim okvirom, festival je rastao, da bi prije devet godina svoje utemeljenje pronašao u kinematografiji »starog kontinenta«. Zahvaljući ovom festivalu, danas u Subotici i šire imamo generacije koje su svoj pogled na »sedmu umjetnost« formirale ili usavršavale na europskom filmu. To posebno dobiva na težini, ukoliko se zna da europski film, iako veoma raznolik, nudi jednu drugačiju poetiku i kompleksniji, slojevitiji pogled na svijet, prikazujući njegovu »tamniju« stranu, te »umjetničkiji« likovni jezik od ostvarenja kakva najčešće možemo gledati u kinima ili na televiziji. Isto tako, značaj ovog festivala dobiva na snazi ako se uzme u obzir činjenica da donedavno u Subotici nije bilo pristojne kino dvorane, a da o »cineplexima«, kakvi su normalna pojava za gradove ovog tipa, i ne govorimo. 

 

Renome »na razini«

 

Usprkos recesijskom proračunu, ovogodišnje, 19. izdanje Festivala europskog filma na Paliću, i sadržajem i formom, uspjelo je očuvati renome koji ta manifestacija ima u zemlji, ali i šire. U tome se slažu organizatori, filmski stručnjaci i medijski poslenici. Za sedam dana trajanja festivala, od 14. do 20. srpnja, prikazano je osamdesetak filmova, od kojih je desetak imalo prve projekcije nakon festivala u Cannesu, Berlinu i Rotterdamu. Kao i obično, bila je ovo prilika da, gledajući filmove, saznamo više i o nekim aktualnim problemima što potresaju europska društva - poput rasizma i ksenofobije u Mađarskoj (»Samo vjetar« Benedeka Fliegaufa) ili religijskog fanatizma na primjeru slučajeva iz Rumunjske i Izraela (»Iza bregova« nagrađivanog Cristijana Mungijua i »Božji susjedi« Menija Yaesha). Ugostio je Palić i ovoga puta dva okrugla stola: »Klimatske promjene i politika« te onaj na temu dometa srpske kinematografije u proteklih godinu dana. Također, tiskane su i dvije publikacije značajne za povijest grada i pokrajine: »Filmska lica Subotice« Zoltána Siflisa i  »Kratak pregled povijesti filma u Vojvodini - Prvi dio (1896 – 1941)« prof. dr. Dejana Kosanovića.  

 

Dašak glamura

 

Na Palić su i ove godine stigle prave »zvijezde«, koje nam se bez festivala najverojatnije ne bi poklonile u prijatnom ambijentu Ljetne pozornice. Osim ikoničnog Jean Marc Barra, ovogodišnjeg laureata nagrade »Aleksandar Lifka«, ili čuvene glumice Mire Furlan, te hit-redatelja Srđana Dragojevića, gosti ovogodišnjeg »Palića« bili su i brojni mladi filmski stvaraoci iz svijeta europskog filma (u okviru programa »Parale i sudari« prikazano je sedam debitantskih filmova). 

Suma sumarum, palićki festival je najveći kulturni događaj u Subotici tijekom 356 dana. A to nije samo zbog broja i utjecajnosti medija koji se njime bave ili snažne dominacije koju film među publikom ima u odnosu na recimo književnost ili likovnu umjetnost, već i zbog dobre organizacije koja se, nimalo nevažno, svojim dobrim dijelom oslanja na lokalne resurse.  Dogodine nas čekaju dva velika jubileja: 20 godina festivala na Paliću i 10 godina od njegove profilacije prema europskom filmu. Stoga je opravdano očekivati kako će država, pokrajina i grad to imati u vidu, ne samo u slanju svojih dužnosnika na svečanost otvorenja, nego i u potpori koja stiže na konto organizatora festivala.