27.07.2012
Obiteljska tradicija koja se prenosi generacijama
Stoljeće postojanja i djelovanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Beregu lijep je povod za tekst o osnutku, razvoju i trenutačnoj angažiranosti mještana u ovoj udruzi. Za stotinu godina svaka kuća u Beregu može se pohvaliti kako je imala člana Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a u mnogim obiteljima ta tradicija prenosi se s koljena na koljeno. Osnivanje vatrogasnih udruga u nekadašnjoj Bačko-bodroškoj županiji počelo je krajem XIX. stoljeća, točnije 1891. godine kada su formirana 24 dobrovoljna vatrogasna društva, odnosno vatrogasne čete. Do prvog desetljeća XX. stoljeća bilo je osnovano nekoliko vatrogasnih društava, a bereško koje je osnovano 1912. godine bilo je sedmo na današnjem teritoriju Grada Sombora.
OSNIVAČI ŠOKCI I
PODUNAVSKI NIJEMCI
Koncem XIX. stoljeća kuće u Beregu uglavnom su bile pokrivene trskom, koja je bila jeftin građevinski materijal, dobar izolator, ali lako zapaljiv. Mještani su se bavili poljoprivredom, dvorišta su bila puna slame, sijena, kukuruzovine. U ondašnjim bereškim kućama kuhalo se na otvorenom. Sve su to bili razlozi čestih požara. Polovicom XIX. stoljeća izgorjela je školska zgrada, u požaru 1893. godine izgorjelo je 18 kuća, a najveći požar bio je 1904. godine kada je u selu izgorjelo čak 75 kuća. U trenutku izbijanja tog požara mještani su uglavnom radili u polju, selo nije imalo organiziranu zaštitu od požara, a vatrogasni šmrk u općinskoj zgradi bio je neispravan. Zato i ne čudi što su šest godina kasnije Berežani krenuli u osnivanje vatrogasne čete. Formalnosti su završene 1912. godine i odmah po osnutku četa je imala 18 vatrogasaca, a vrlo brzo broj se popeo na 42 člana. »Ove godine proslavljamo jubilej, stoljeće postojanja i rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Osnivači su bili bereški Šokci i podunavske Švabe koji su bili ovdje naseljeni. Društvo je počelo raditi petoga travnja 1912. godine, ali već 1914. godine zbog početka Prvog svjetskog rata došlo je do zastoja u radu društva. Članovi se ponovno okupljaju 20-ih godina, kada i društvo postaje aktivnije. Već 1934. godine na natjecanju u Karavukovu osvojili smo prvo mjesto. Pokal i slike tadašnjih članova društva čuvamo s posebnom pažnjom u našim prostorijama«, priča predsjednik DVD-a Bački Breg Petar Tubić. Nažalost, ponovno je došao rat. Ne samo da je mnoge članove društva odveo u rat, već je po njegovu okončanju izmijenjena nacionalna slika mjesta, jer su Švabe protjerane s ovih prostora. »Društvo se ponovno aktivira 1945. godine i možemo reći kako od tada počinje era vatrogastva u Beregu. Jedan od istaknutijih članova bio je Josip Tomašev, koji je danas jedan od najstarijih naših vatrogasaca. Član vatrogasnog društva postao je 50-ih godina, završio je podoficirski kurs za vatrogasnog podoficira. Aktivno je pripremao mlađi naraštaj, a među njima sam bio i ja. Prve veće uspjehe na natjecanjima postigli smo krajem 50-ih godina. Na saveznom natjecanju Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1958. godine u Beogradu muška pionirska ekipa osvaja prvo mjesto. Nastupile su tada godine omasovljavanja društva i 80-ih godina imali smo više od stotinu članova, od pionira do seniora. Danas društvo ima oko 120 aktivnih članova, a svaka je kuća u selu na neki način uključena u pomaganje društvu. U selu je u mnogim obiteljima vatrogastvo tradicija i prenosi se s generacije na generaciju. Ove smo godine imali slučajeva da su se, svatko u svojoj kategoriji, natjecali kao članovi ekipe DVD Bački Breg - otac, majka i kćerka«, kaže Tubić.
UVIJEK SPREMNI
VATROGASCI
Vatrogastvo je tradicija u obitelji Ivošev, a Zlatko Ivošev sada je zapovjednik vatrogasnog društva. Vatrogasci su bili i njegov djed i otac, pa on, i na koncu njegova kćerka. Pitamo ga za nekoliko praktičnih detalja bitnih za gašenje požara. »Imamo jedno vozilo auto cisternu s 9.000 litara vode. Na svaku dojavu o požaru odazove se tridesetak ljudi. Požari uglavnom nastaju zbog paljenja strnjike, smetlišta. Na sreću već duže vrijeme nemamo požara u kućama. Interveniramo kada je potrebno i u Kolutu, Bezdanu, Bačkom Monoštoru«, kaže Ivošev. Na upit koliko je potrebno da se vatrogasci okupe poslije dojave o požaru u šali odgovara: »Hoćete da probamo da se sami uvjerite?« Nismo probali, već smo zapovjedniku Zlatku povjerovali na riječ. Kaže, kada se sirena upali, bez obzira gdje se zatekli vatrogasci, svi ostavljaju svoje poslove i kreću na intervenciju. Ne žale se bereški vatrogasci niti na besparicu, staru opremu, vozila. Kažu, dobili su opremu iz donacije koja je za četiri vatrogasna društva u Somboru stigla iz Manchestera. Vatrogasci su dobili radna odijela, koja omogućavaju prilaz vatri. Očekuju u kolovozu kacige i čizme, a oprezno kažu kako će možda dobiti i jedno polovno vozilo. Jedna od važnih osoba u DVD-u Bački Breg je tajnica društva Mirjana Petkovski. Ono što posebno voli jest rad s djecom. »Surađujemo s Osnovnom školom ‘Moša Pijade’ i drugim ustanovama. Ono što djeca posebice vole su radionice na koje rado dolaze, druže se, igraju, crtaju«, kaže Mirjana i dodaje kako od tih mališana jednog dana budu pravi vatrogasci.