Arhiv tekstova

U mnogim publikacijama o Srijemu sam nailazio na tvrdnju da je na mjestu današnjeg srijemskog sela Manđelos u srednjem vijeku stajalo mjesto Franca Villa. Ovu tvrdnju sam i ja prihvatio sve dok se nisam počeo ozbiljnije baviti problemom srednjovjekovnih gradova na prostoru današnje Vojvodine. Danas je Manđelos malo naselje koje se nalazi na južnim obroncima Fruške gore, na putu prema Srijemskoj Mitrovici. Prvo sam nabavio katastarsku osnovu naselja koje leži duž jednog potoka koji izvire na vrhovima Fruške gore i uliva se u rijeku Savu. Gledajući situaciju terena teško sam mogao u mislima tu smjestiti jedno značajno srednjovjekovno naselje i samostane. Kasnije sam o tom problemu razgovarao  s arheologom Vojvođanskog muzeja Nebojšom Stanojevim. On mi je priopćio kako je izvršio obilazak terena oko Manđelosa i nije naišao ni na kakve ozbiljnije tragove srednjovjekovnog naselja (grada) ili samostana. Znači Franca Villa se nije nalazila na mjestu današnjeg naselja Manđelos. Sporadična arheološka istraživanja u blizini isto ne potvrđuju ovu tezu. Ali gdje je onda bila Franca Villa? Još pouzdano ne znamo.

 

Prvi grad u Srijemu nastao u srednjem vijeku

 

Prvo izvješće o ovom naselju imamo iz 1154. godine iz pera Al-Idrisija »Knjiga za zabavu onih koji žele lutati horizontima«, koja je bila preteča današnjih turističkih vodiča. O Franca Villi piše ovako: »(to je) veliki i lijep grad na (otvorenoj op. aut) poljani, njeni stanovnici piju vodu iz potoka i bunara. Mnogo bogatstva, prijatnih stvari i obilje se nalazi u njemu, ali stanovnike najviše karakterizira nomadski način života«. Što možemo zaključiti iz ovog kratkog izvješća: prvo, da grad nije ograđen zidom, drugo, iz konstatacije da stanovnici piju vodu iz bunara, zaključujemo kako leži pokraj jednog potoka, ali u ravnici gdje su kopali bunare, treće, da se dio stanovništva bavi stočarstvom i zato su nomadi. Inače, jedan onovremenski bizantski opis Srijema kaže da se tamo gaje rasni konji. Sudeći po imenu villa naselje je nastalo kao libera villa regis (slobodno kraljevsko naselje) i nastalo je koncem XI. stoljeća kada je veća grupa naseljenika-hospesa stigla u ove krajeve iz tadašnje Francuske. Na ovo upućuje i konstatacija da je naselje i prije XII. stoljeća posjedovalo najviši gradski privilegij kao gradovi u Zapadnoj Ugarskoj, primjerice Estergom, Sekešfehervar. Kralj Bela IV. primio je u svoju zemlju 1241. godine Kumane (Polovece) koji su bježali ispred Tatara. Nezadovoljni ugarski velikaši ubili su njihovog vođu zajedno s obitelji. Tada su se ostali Kumani pobunili i žareći i pljačkajući povukli se prema jugu zemlje u Bugarsku. Tada je stradala i Franca Villa. Ovo paljenje je kasnije pripisano Tatarima koje su poistovjećivali s Kumanima.  

 

Ponovna izgradnja grada

 

Pošto je grad ležao na raskrsnici važnih putova, pravac sjever-jug, koji je povezivao preko Fruške gore Dunav i Savu (luku Svetog Dimitrija - Srijemske Mitrovice), poslije razaranja je obnovljen jer se već 1297. godine spominje crkva svetog Križa - ecclesia S. Krucis i samostan, najvjerojatnije benediktinski. Iza njih se pojavljuju i dominikanci 1231. godine. Dominikanci su se uglavnom naseljavali prvenstveno pokraj važnih trgovačkih putova, odnosno pokraj trgovačkih gradova u razvoju. Kasnije u XIV. stoljeću, kada se stabilizirao položaj Srijema i Bosne, njegova lokacija pokraj trgovačkog puta prema Dubrovniku i privilegij koji je od ranije imao omogućili su gradu nagli razvoj, jer se već u doba kralja Sigismunda (Zsigmonda) 1403. godine spominje kao civitas Nagolas (mađ. Nagyolasz). Na to da su stanovnici grada imali status građana upućuje i spominjanje 1375. godine postojanje sudaca i vijećnika Iudex, jurati et univ. Hospites de Nagolaz (sud, vijećnici hospitske zajednice Nađolasa). Važnost mjesta potvrđuje i podatak da kada su benediktinski samostan preuzeli franjevci (observanti), koji su osnovali i samostalnu jedinicu u Ugarskoj, prvi »mešter« opat Janoš je tražio da se sahrani upravo u ovom samostanu. 

Danas još nisu pronađeni ostaci dva samostana, bar jedne crkve i samog grada. Nitko izgleda niti ne traga za njima. Zašto? Zato što nisu tragovi naših »naroda«!? U nedostatku arheoloških artefakata, ovaj prilog smo ilustrirali detaljima iz vinogradarstva, čega je u tom kraju zasigurno bilo.