Arhiv tekstova

Lov ribe privrednim alatima u vodama Srbije dopušten je na rijekama Dunav, Tisa i Sava.  Zakonom i srednjoročnim programom, a odnedavno i »Pravilnikom o načinu, alatima, opremi i sredstvima za obavljanje privrednog ribolova«, kojega je potpisao ministar za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje  Oliver Dulić.  Ovim aktima preciziran je način lova ribe, kao i pribor, alat i sredstva kojima se on obavlja. 

 

Alat, vrijeme, obveze

 

Tako je regulirano da se privredni ribolov obavlja mrežastim i udičarskim alatom i priborom, a zabranjena je uporaba dijela mrežastih pribora, koji mogu izazvati dugoročne štete: obruča, košare, zavjese ili drljače, odnosno udičarskoga pribora – grablje. Stajaće mreže i mrežasti alati koje ribari rabe za lov ribe potapanjem, moraju imati stranu okca veću od 40 mm u suhom stanju, kako bi se zaštitila riba koja još nije dostigla konzumnu težinu, odnosno mlađ. Iz istih razloga mrežasti alati koji se rabe za lov ribe plutanjem ili povlačenjem moraju imati stranu okca veću od 50 mm u suhom stanju. Postoje i vremenska ograničenja, pa je tako uporaba mrežastih alata za lov ribe poklapanjem, odnosno sačme, olovice, poklopca i slično, zabranjena od 1. ožujka do 30. lipnja. Precizno je reguliran i lov živih mamaca za privredni ribolov, pa se tako sitna bijela riba smije loviti mrežastim alatima s okcima od najmanje 60 mm. Lov ribe stajaćim mrežastim alatima nije dopušten u vremenu od 7 do 19 sati. Privredni  ribolov svih vrsta riba, osim sivog tolstolobika, bijelog tolstolobika i babuške pokretnim mrežastim alatima na udaljenosti od najmanje 30 m od obalne linije, zabranjen je u vrijeme mrijesta, odnosno u razdoblju od 1. travnja do 31. svibnja. Uvedena je i odredba po kojoj jedan alas u uporabi može imati najviše 30 alata. Postavljene mreže, bubnjevi i ostala sredstva za privredni ribolov moraju biti propisno obilježena pločicom sa serijskim brojem privrednog ribara i rednim brojem alata. Tako ribolovci koji pecaju na vodama na kojima je privredni ribolov dozvoljen (Dunav, Sava i Tisa) sada točno znaju što je ribarima dopušteno, a što zabranjeno. Drugim riječima, ukoliko primijeti ribara u nedopuštenim radnjama, pravo je i obveza svakog ribolovca da o tome obavijesti nadležnu ribočuvarsku službu. Obveza ove službe je da odmah izađe na teren, a ukoliko je spriječena, da savjesne ribolovce obavijesti kada će to učiniti. 

 

Sportski ribolov

 

Istim aktima regulirana su i pravila sportskog, odnosno rekreativnog ribolova. Taksativno se navode pravila kojih se sportski ribolovci moraju pridržavati, ukoliko ne žele doći pod udar zakonskih sankcija. Tako se sportski, odnosno rekreativni ribolov obavlja isključivo udičarskim priborom i to s najviše tri štapa s po dvije udice na svakom štapu, a zabranjena je uporaba pribora za lov ribe povlačenjem, odnosno grabljanjem. Za rekreativni ribolov grabljivih vrsta riba smije se kao mamac rabiti sitna bijela riba. Za lov sitne bijele ribe rabi se samo mrežasti alat, čerenac, s okcima od 10 mm i veličine 1000 x 1000 mm. Uporaba čerenca dopuštena je samo na vodotocima širim od 20 metara. Ovaj način ribolova dopušten je samo s obale ribolovne vode, bez uporabe čamaca i ostalih plovnih objekata, ali je korisniku ribarskog područja ostavljena mogućnost da na svojim vodama dopusti uporabu čamaca. Novost je i zabrana korištenja alohtonih vrsta riba kao mamca za lov grabljivica. Drugim riječima, više nije dopušteno pecati štuku, smuđa ili bandara na babušku i sunčicu, kojima je osim cverglana i basa dodato još nekoliko manje poznatih invazivnih ribljih vrsta. 

Ribolovcima je po prvi put omogućena i uporaba mreže »kederice«, duljine do pet metara, te uporaba sonara, koji je do sada bio zabranjen. Sportski i rekreativni ribolov zabranjeni su u vremenu od 23 do 03 sata. Za ovu kategoriju ribolova postoje i ograničenja u količini izlovljene ribe po sportskom-rekreativnom ribolovcu za jedan ribolovni dan na 3 komada kvalitetne ribe i 5 kilograma bijele miješane ribe. 

 

Rat s ribokradicama

 

Velike probleme i privrednim i sportskim-rekreativnim ribolovcima predstavljaju ribokradice, kojih, pretpostavlja se, ima desetak puta više nego legalnih ribolovaca. Po riječima predstavnika nadležnih službi u svakom mjestu s obiju strana Dunava postoji određen broj svakodnevno aktivnih ribokradica, koji na ilegalnom izlovu ribe ostvare poprilične zarade. Između njih i ribočuvara vodi se stalni pritajeni rat. Ribokradice su se izvještile do maksimuma. U rijeku obično postavljaju najjeftinije mreže i odu, pa i kada ih čuvari otkriju, ne pretrpe veliku štetu, otplate ju već idućim ulovom. Za pokretanje pravnih mehanizama potrebni su čvrsti dokazi, najčešće u obliku snimke izvlačenja ribe. Na ovim prostorima aktualni su razni oblici krivolova, od običnog pecanja bez dozvola, pa sve do masovnog izlova ribe, ponekad čak i strujom, dinamitom ili plinom. Djelovanjem krivolovaca izravno je oštećen i jedan od posljednjih apatinskih profesionalnih ribara, četrdesetšestogodišnji Dušan Medić. Njegovo ribarsko carstvo smješteno je na najljepšem dijelu Dunava na ovim prostorima, desetak kilometara nizvodno od grada, na bajkovitom Lavaču. »Ovaj dio je oduvijek najbogatiji ribom ne samo na našem toku Dunava, na ovim terenima ni primjerci soma od 40 i 50, pa i više kilograma, nisu rijetkost. Vrijeme za izlov kapitalaca, često i težih od 50 kg, je od jeseni, kad se voda počinje lediti, pa sve do travnja. Tada se, kako mi kažemo, riba krtoži, odnosno smiruje se i grupira u jata somova, šarana, smuđeva, tolstolobika, amura i drugih od ukupno pedesetak vrsta koje žive u velikoj rijeci. Razumljivo, to privlači i veliki broj krivolovaca. Ja imam svoje obveze prema državi, a i prema šumskom gazdinstvu, čiji sam kooperant. Redovito ih ispunjavam, a ribokradice, tako, kradu od dijela koji bi trebao biti moja zarada. Ne samo da sam oštećen njihovim krivolovom na terenima za koje plaćam nemali zakup, nego mi svojom nekorektno niskom cijenom, u koju ne moraju ugraditi troškove koji opterećuju regularno poslovanje, kradu i dio tržišta. Najžalosnije je to što svi znamo o kojim ljudima je riječ, ali im, bez čvrstih dokaza, nitko ne može ništa. Svakodnevno svjedočim njihovoj bahatosti i stalnom nadmudrivanju s pripadnicima čuvarske službe  i gotovo uvijek su oni pobjednici«, priča Medić. 

 

Ribarski kruh

 

Na obostrano zadovoljstvo, ovaj nastavljač bogate tradicije  apatinskih alasa kooperant je apatinske ispostave »Vojvodina šuma«. Ribolovom se profesionalno bavi od 1993. godine, a njegov sadašnji prosječni godišnji ulov kreće se oko deset tisuća kilograma. Na vodu, svakoga dana, izlazi ispred svoje ribarske kuće na Lavaču. »Iako smo je u međuvremenu bitno proširili i danas ovu kuću svi zovemo koliba, baš onako kako ju je zvao njezin prvi vlasnik, naš veliki pjesnik i akademik Stevan Raičković. Od 1974. godine vlasnik kolibe je moj stric, koji je prisno prijateljevao s pokojnim pjesnikom«, kaže Medić. Za ovu lokaciju vezao se još u djetinjim danima. »Od  najranijega detinjstva sa stricem, čije ime i nosim, često sam dolazio u kolibu. U kišnim noćima, uz dobovanje kapi po plehanom krovu, i noćni huk rijeke, pričao bi mi legende o Dunavu, o Raičkoviću i njegovom velikom prijatelju i kolegi po peru Miodragu Borisavljeviću, koji je, samo stotinak metara od nas, imao svoju kolibu. U legendama o velikoj rijeci bilo je i jesetri i moruna teških i po 150 kilograma koje su do Apatina, gdje su se mrijestile, stizale iz Crnog mora. Zov prirode ih je vukao da dovde, uzvodno, plivaju više od 1.400 kilometara. No i tu se umiješao ljudski čimbenik. Taj zov nije nestao sam po sebi, nego im je brana Đerdapske hidroelektrane presjekla milenijski put života«, prisjeća se djetinjstva Medić. Pripadnik je prve generacije njegove obitelji koja je rođena u ravnici. Otac Milojko koloniziran je iz planinske Like, u kojoj nije bilo rijeke šire od jedva desetinu metara, a zanimanje ribar bilo je potpuno nepoznato. »Moj otac Milojko nikada nije bio profesionalni ribar, ali je i danas jedan od najboljih apatinskih majstora za somove, a bio je i prvi Ličanin koji je, na jednom natjecanju u kuhanju ribljeg paprikaša početkom šezdesetih godina, osvojio »zlatni kotlić«, do tada rezerviran isključivo za Apatince njemačkog podrijetla, koji su tu deliciju i ´izmislili`. Za razliku od njega, ja bez opijajućeg mirisa Dunava ne bih mogao zamisliti svoj život. Iako kažu da ribarski kruh ima devet kora, nikada se nisam pokajao što sam ga odabrao«, završava priču Medić.