Arhiv tekstova

Predstavnici Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina u Srbiji održali su 19. srpnja sjednicu u Skupštini AP Vojvodine na kojoj su zauzeli zajednički stav u povodu odluke Ustavnog suda prema kojoj pojedine odredbe Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, a koje se tiču ostvarivanja prava nacionalnih manjina, nisu u suglasnosti s Ustavom. Kako prenosi službeni portal Vlade AP Vojvodine, potpredsjednica Skupštine AP Vojvodine i predsjednica Slovačkog nacionalnog vijeća Ana Tomanova-Makanova, analizirajući takvu odluku Ustavnog suda, ocijenila je kako je sam Ustavni sud prekršio Ustav i takvom odlukom bitno pridonio snižavanju dostignute  razine ljudskih i manjinskih prava u Srbiji.

»Mi smatramo da su naša stečena prava ugrožena kada je riječ o službenoj uporabi jezika i pisma, obrazovanja, te da su nam ugrožena ljudska prava kada je riječ o pokrajinskoj autonomiji i tražimo da se sinkroniziraju svi zakoni i međunarodni akti koje je naša država potpisala i da jednostvno ovo područje uredimo tako da njegujemo ljudske i manjinske vrijednosti u skladu sa svim zakonima koje trenutačno imamo«, rekla je Ana Tomanova-Makanova.

 

Formirati posebno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava 

 

U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća na sjednici je bio nazočan predsjednik Izvršnog odbora HNV-a Darko Sarić Lukendić.

»Na dnevnom redu sjednice imali smo tri točke. U prvoj smo se posebno osvrnuli na one odredbe Zakona o utvrđivanju nadležnosti Vojvodine koje su osporene odlukom Ustavnog suda, a koje se tiču manjinskih prava. Ponovili smo i zahtjev nacionalnih vijeća o potrebi osnutka posebnog republičkog Ministarstva za ljudska i manjinska prava, dok smo u okviru treće točke razmatrali rješavanje teškog materijalnog položaja vijeća«, kaže za HR Darko Sarić Lukendić.

»Sve te tri točke su povezane i govore o kontekstu najave drugačije politike prema nacionalnim manjinama u Srbiji. Mi smo ocijenili kako je potrebno da reagiramo  i upozorimo kako to nije dobar pravac i da pokušamo nešto promijeniti aktualiziranjem ove problematike u javnosti. Primjerice, kasne uplate Republike Srbije za rad nacionalnih vijeća. Nije se još niti osušilo mastilo na glasačkim listićima, a od kada je postalo jasno tko je pobijedio na izborima i u kom smjeru kreće politika, stopirane su isplate nacionalnim vijećima. Je li to možda prvi signal koji je ukazivao na to da stvari više nisu onakve kakve su bile do samo nekoliko mjeseci prije izbora? Dalje, imamo primjer da je najavljeno formiranje Vlade bez posebnog republičkog Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a takvo ministarstvo predstavlja neku vrstu stečenog prava svih nacionalnih manjina u Srbiji. Opća je ocjena da su zakonska rješenja u Srbiji kvalitetna kada je u pitanju položaj nacionalnih manjina i pojedinaca, dakle i ljudska i manjinska prava su zakonski dosta dobro obrađena, međutim, nailazi se na probleme prilikom realizacije, tj. ostvarivanja tih prava u praksi. Često se ne zna tko je nadležan, a i onaj tko je nadležan, često odbija ispuniti svoje zakonske obveze«, kaže Darko Sarić Lukendić i pojašnjava zbog čega je iznimno važno da se formira zasebno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

»Svaki put kada smo u prethodnim godinama imali problem za ostvarivanje nekog od naših manjinskih prava, adresa za obraćanje je bilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i nailazili smo na razumijevanje i vrlo često su nam i pomogli da dođemo do onih prava koja su nam zakonski zajamčena, jer ima veću težinu kada se ta pitanja rješavaju unutar ministarstava. Ako nema tog ministarstva, onda ćemo doći u situaciju da se bilo pojedinačno, bilo institucionalno, žalimo i ulažemo prigovor istom onom ministarstvu koje nam opstruira ostvarivanje određenog prava. Dakle, problemi nastaju kada treba doći do provođenja određenih zakona i zbog toga je važno naći način da se provedba zakona osigura. Prvi zatjev za formiranjem zasebnog Ministarstva za ljudska i manjinska prava upućen je Borisu Tadiću, kada se pretpostavljalo da će on biti mandatar nove Vlade, a kada je postalo izvjesno da će mandatar biti Ivica Dačić, zahtjev je poslan i njemu, no na taj dopis nismo dobili odgovor.« 

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u prošloj Vladi prvobitno je bilo posebno formirano na zahtjev nacionalnih vijeća 2008. godine, a kasnije je u procesu štednje i racionalizacije ono pripojeno Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu. 

 

Otvoren put za nove probleme manjina

 

»Ne zaboravimo na činjenicu da je koalicijski sporazum između onih koji formiraju novu Vladu i većinu u republičkom parlamentu, dokument koji ne sadrži niti jedno slovo o nacionalnim manjinama, iako su sve te stranke javno deklarirale svoju privrženost europskim integracijama, a bitan element tih integracija su ljudska i manjinska prava. U spomenutom koalicionom sporazumu se ne govori da se želi nastaviti s radom na unapređivanju ljudskih i manjinskih prava«, kaže Darko Sarić Lukendić i naglašava da odluka Ustavnog suda kojom se osporavaju pojedine odredbe Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP vojvodine, posebice u onom segmentu koji se odnosi na ljudska i manjinska prava, otvara put za nove probleme. 

»Konkretnije, radi se o sljedećem. Kada smo nailazili na nemogućnost ostvarivanja određenih manjinskih prava vrlo smo često ta prava mogli ostvariti putem komunikacije s pokrajinskom Vladom, tj. s nadležnim tajništvima pokrajinske Vlade. Oni su premošćavali, da tako kažem, situaciju nečinjenja kada bi se javila od strane određenog nadležnog republičkog ministarstva. Primjerice, kada treba suglasnost na formiranje odjela za manje od 15 učenika prvih razreda na jezicima  manjinskih nacionalnih zjednica, nadležno republičko ministarstvo često ne odgovara na takve zahtjeve, nego ‘šuti’.  U takvim situacijama obraćali smo se pokrajinskom tajniku za obrazovanje koji je u skladu s dogovorom koji je imao s nadležnim republičkim ministarstvom davao suglasnost na otvorenje takvih odjela. Mi sada imamo odluku kojom se upravo ta mogućnost prenošenja dijela nadležnosti s republičke na pokrajinsku razinu u određenim područjima glede manjinskih prava osporava, a to znači da nas vraća korak nazad na neki način i dovodi nas u lošiju situaciju od one u kojoj smo bili.«

Darko Sarić Lukendić navodi i primjer da je jedna od odredbi koja je osporena – nadležnost AP Vojvodine da donosi planove i programe pojedinih predmeta od interesa za nacionalne manjine, kao i odredba da Pokrajina utvrđuje uvjete i načine organiziranja nastave na jezicima nacionalnih manjina ili da odobrava udžbenike i nastavna sredstva za pojedine predmete od interesa za nacionalne manjine. 

»Do sada je bila praksa da ukoliko je nadležno republičko ministarstvo propustilo učiniti ono što je zakonska obveza, onda je reagiralo nadležno pokrajinsko tajništvo i donosilo rješenje i tako smo mogli dobro funkcionirati. Dakle, pokrajinska administaracija je često reagirala u takvim slučajevima donoseći svoja rješenja ili urgirajući kod nadležnog republičkog ministarstva i to je imalo svoj rezultat, a upravo takve odredbe se, među ostalim, sada ukidaju iz onog dijela Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine. Kada svu ovu navedenu problematiku poređamo u jednu cjelinu, dobivamo širu sliku promjene klime koja nam slijedi i ako se dan po jutru poznaje, čekaju nas vrlo ‘oblačni i vjetroviti dani i trebamo uzeti kišobran’. Izgleda da su unatoč javno proklamiranim privrženostima europskim integracijama onih političkih stranaka koje čine aktualnu republičku parlamentarnu većinu, stare navike i stare politike još uvijek na djelu i to upravo od strane onih koji su te negativne politike izvorno i kreirali tijekom devedesetih godina, što kod pripadnika nacionalnih manjina sigurno izaziva uznemirenost.«