Arhiv tekstova

Višestoljetnu tradiciju ribarstva u Apatinu danas nastavljaju pojedinci, vlasnici ribnjaka za intenzivni uzgoj šaranskih i drugih vrsta ribe. Svakako, najpoznatiji je ribnjak bivšeg društvenog poduzeća »Jedinstvo«, nakon privatizacije jedinice u sklopu Miškovićeva »Delta agrara«. Na području Općine Apatin u posljednja dva desetljeća svoja sredstva i sposobnosti u ovaj način uzgoja poglavito šarana uložilo je i nekoliko pojedinaca. Šaran se u ribnjacima uzgaja dulje od 2000 godina. Poznate su tri podvrste: Cyprinus carpio haematopterus, Cyprinus carpio viridiviolaceus i Cyprinus carpio carpio. Potonja podvrsta smatra se pretkom srednjoeuropskog šarana, koji se u vrijeme mlađeg tercijara počeo širiti iz Male Azije na zapad, pretpostavlja se rijekom Dunav. Rimljani su u više navrata dovozili veće količine šarana iz rijeka Male Azije i tako ih rasprostranili po rijekama europskog dijela sredozemnog mora. Postupna aklimatizacija šarana u južnoj i zapadnoj Europi odvijala se u doba Rimskog Carstva, a nastavljena je u doba kršćanstva. 

 

Šaran

 

Šaran naraste i do 1,5 metra dužine s više od 40 kg mase, a može doživjeti starost čak do 40 godina. Tijelo šarana je robusno. Kod divljih pasmina pokriveno je velikim cikloidnim ljuskama. Postupkom udomaćivanja šaran je postupno mijenjao i svoj morfološki izgled. Tijekom uzgoja kod šarana su se pojavile znatne promjene, od izvornog oblika potpuno prekrivenog ljuskama, do šarana s različito reduciranim brojem ljusaka, na koncu i šarana bez ljusaka. Ova promjena nastala je u uvjetima ribnjačkog uzgoja, a objašnjena je genetskom mutacijom. Danas razlikujemo četiri fenotipa šarana: ljuskavi, maloljuskavi, goli i veleljuskavi. U ribnjačkim uvjetima uzgoja osobita pozornost  posvećena je odabiru šarana s malom glavom i zasvođenim leđima. Zahvaljujući takvoj selekciji i dugogodišnjem uzgoju šarana u stajaćim vodama nastali su oblici s različitom visinom leđa, odnosno hrpta. Boja tijela šarana je vrlo promjenljiva, a ovisi o hranidbi, kondiciji, starosti i uvjetima uzgoja. Leđa su mu obično tamnozelena, siva ili sivo-modra. Bočne strane su žuto-zelene do zlatne, a trbuh je žuto-bijeli. Peraja su većinom sivo-modra, osim podrepnog i repnog koja mogu biti crvenkasta. Šaran naseljava tople, sporo tekuće ili stajaće vode. Većinom živi u jatima, a glede životnih uvjeta nije jako zahtjevan. Svejed je, a primarna su mu hrana bentosni organizmi, no hrani se i planktonom, detritom, algama i dijelovima višeg bilja. Veći primjerci hrane se mlađem drugih ribljih vrsta. U ribnjacima se dohranjuje pretežno žitaricama. Osim količine i kakvoće hrane na brzinu rasta utječe i temperatura vode. Tako u klimatskim uvjetima Engleske dvogodišnji šarani dostižu masu od 0,2 kg, a u vodama južne Francuske i Hutova blata šarani iste dobi dostižu težinu oko 1,5 kg. Ovisno o klimatskim uvjetima, mužjaci šarana spolno dozrijevaju s 2 do 3 godine, a ženke s 3-4 godine života. Mrijesti se od travnja do sredine lipnja pri temperaturi vode od 18 do 20 stupnjeva.

 

Ribnjaci u Apatinu, Sonti i Svilojevu

 

Pojedini dijelovi atara u katastarskim općinama Apatin, Svilojevo i Sonta krajnje su nepodobni za ratarsku obradu, pa su stoljećima bili u funkciji pašnjaka, na koje se tjerala krupna stoka na ispašu. Na dijelu tog neplodnog zemljišta, koje je pripadalo poljoprivrednom kombinatu »Jedinstvo« iz Apatina, kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća provedene su aktivnosti glede prenamjene zemljišta i formiranja ribnjaka s tri velika jezera, koja se prostiru na oko 550 hektara. Vrlo brzo ribnjak je postao najrentabilnija jedinica »Jedinstva«, a šarani iz ovog objekta nalazili su, zahvaljujući nespornoj kvaliteti, svoj put do tržišta diljem Srbije. Proces privatizacije nije zaobišao ni ovaj vrlo uspješan kombinat. Većinski vlasnik postaje Miškovićev »Delta agrar«, a u proizvodnju šarana stručnjaci uvode nov, takozvani izraelski sustav ishrane ribe i primjenu najsuvremenije tehnologije za pripremu hrane. Po riječima stručnjaka, umjesto negdašnjih 8 kg kukuruza, sada je za 1 kg prirasta potrebno svega 2 kg ovako pripremljene hrane. Stručnjaci »Delta Agrara« najavljuju čak i proizvdnju slatkovodnog brancina, kojega Izraelci već dugo uzgajaju u svojim ribnjacima. Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća u posao proizvodnoga ribarstva ulazi mladi Milan Popović. Odgojen je u obitelji intelektualaca, a i sam je po obrazovanju dipl. ing. strojarstva. Upornosti i čvrstoj riječi naučio ga je život i kontakti s izuzetno velikim krugom ljudi, a za ovu djelatnost, čiji kruh ima sedam kora, opredijelio ga je izazov. Samouvjeren, uložio je ne samo sredstva, nego i sebe i svoju glad za znanjem u posao koji je u tim smutnim vremenima donosio samo neizvjesnost. O svojem novom poslu učio je radeći i radio je učeći. I danas obilazi najjače svjetske sajmove, pa odgovorno tvrdi da konzumnog šarana proizvodi primjenjujući najmoderniju svjetsku tehnologiju, pa tako i postiže rezultate na svjetskoj razini. »Nekakvi državni poticaji za ovu vrstu proizvodnje u vrijeme kad sam počinjao nisu postojali, ili ja nisam znao za njih. Uložio sam vlastita sredstva, a danas imam riješeno tržište, što je u svakom poslovanju najbitniji čimbenik. Možete proizvesti fantastične količine robe, ali ukoliko je ne prodate, ulazite u velike probleme. Za sada sve proizvedene količine konzumnoga šarana uspijevam prodati u svojim objektima. Problema u odnosima s državnom administracijom nemam, jer redovito podmirujem svoje obveze. Početak je bio prilično zamoran, da ne kažem kompliciran, ali i veliki izazov kojega sam slijedio i poznajući sebe, spoznao sam da više nema odustajanja od zamišljenog. Počeo sam od osiguravanja zemljišta i izrade potrebne dokumentacije, što baš i nije jednostavno, ali je osnovni preduvjet za početak izvođenja radova. Sve skupa prilično je skupo, a nije nikakva tajna, izgradnja 1 hektara ribnjaka s malim kazetama za intenzivnu proizvodnju šarana iziskuju troškove od oko 20 do 25.000 eura. U praksi, u investiciji je 100 puta jeftinije jedno jezero od 200 hektara, nego 100 jezera po hektar. Mi u Srbiji imamo sve prirodne uvjete potrebne za moderno ribarstvo. Od genetike do vrhunske hrane, a vrhunske objekte gradimo sami. Tehnologija napreduje velikom brzinom. Sadašnji način proizvodnje i način proizvodnje od prije 10 godina nema neke velike međusobne veze. U biti, šaran nije posna riba poput smuđa ili štuke. No, od puno čimbenika ovisi hoće li se pod njegovom kožom nagomilavati ona opora, vidljiva masnoća, koja mu znatno umanjuje kvalitetu. Ukratko, kvaliteta se postiže primijenjenim znanjem i kvalitetom hrane. Hrana mora biti izbalansirana, odnosno mora sadržati odgovarajući odnos proteina i energenata biljnog i životinjskog podrijetla. Ukoliko je prehrana pogrešna, kod šarana se stvara više masnih, nego mesnih jedinica. Za nas proizvođače bitan je moment što su sve tri tvornice najkvalitetnije hrane u jugoistočnoj Europi upravo u Srbiji«, kaže Popović. U obitelji Popović tradiciju uzgoja ribe utemeljio je Milan. »Nitko od mojih predaka nije imao veze s profesionalnim ribarstvom. Istina, otac mi je oduvijek bio zagriženi pecaroš, od dječačkih dana i ja, ali evo, iako mi je sin još mlad, već sada puno radi sa mnom i pokazuje velike sklonosti prema ovom zanimanju, tako da već sada mogu govoriti o nasljedniku u poslu kojega sam utemeljio prije 21 godine«, završava priču Popović. Najnoviji objekt za uzgoj ribe na području Općine Apatin je ribnjak kojega je izgradio Danijel Rižanji iz Svilojeva. Za razliku od Popovićevog, namijenjen je i funkciji u okviru ruralnog turizma. Radovi na formiranju ribnjaka započeti su 2009. godine. Podizanjem odgovarajućih nasipa od dijela gole ledine između Apatina i Svilojeva nastalo je jezero Del Sol, površine 11 hektara i s ugrađenih deset platformi. Najveća  dubina je oko 3 metra, prosječna oko 1,5 metar. Vodu za jezero  Rižanji crpi iz tri bunara, a uz pomoć aeratora obogaćuje ju kisikom. Danas je količina ribe u jezeru veća od 15 tona, a dominiraju šarani i amuri. Jezero je poribljeno i somom i štukom, a najveći primjerci ribe puštene u jezero bili su som težine 37 kg i štuka težine 11 kg. Uz navedenu u jezeru ima i dosta bijele ribe, deverike, crvenperke, babuške, zlatnog karaša, a u planu je i poribljavanje linjakom. Rižanji je napravio i novi iskorak, jer Del Sol nije klasični ribnjak, nego je i u funkciji ruralnoga turizma. Posjetiteljima je ovdje omogućeno i pecanje, kuhanje ribljeg paprikaša, pečenje delicija na roštilju i druženje s prijateljima. Tako je ostvaren dječački san Danijela Rižanja, stvorena je oaza za ribolov i opuštanje u prekrasnom prirodnom ambijentu, daleko od gradske vreve, a po Rižanjevim riječima, u ovim krajevima budućnost leži upravo u mogućnostima stavljanja cjelovite bazične proizvodnje u službu turizma.