Arhiv tekstova

Iako se nekada mogla čuti češće – na divanima, po ćoškovima, veseljima, igrankama – izvorna narodna pjesma, pa tako i ona monoštorskih Šokica, danas je svojevrsna »ekskluziva« rezervirana za događanja koja imaju za cilj prezentaciju i promicanje tradicijske kulture. S nakanom da očuvaju izvornu pučku pjesmu, održavajući ujedno uspomene na neka minula vremena i običaje, pod okriljem Kulturno-umjetničkog društva Hrvata »Bodrog« iz Monoštora prije nešto više od deset godina osnovana je ženska pjevačka skupina »Kraljice Bodroga«.

»Kraljice« danas broje devet članica u dobi od  25 do 73 godine. Nastupale su na brojnim manifestacijama u zemlji i inozemstvu (Hrvatska, Mađarska, Bugarska), prerastavši u jednu od, kako navode stručnjaci, najprepoznatljivijih stanica na sceni tradicijske kulture Hrvata u Vojvodini. Kao kruna njihova dosadašnjeg rada nedavno je došao i glazbeni CD naziva »Alaj piva Šokica« u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. 

Tim povodom o radu skupine, njihovoj ljubavi prema pjevačkoj tradiciji svojega mjesta, te planovima, razgovarali smo s voditeljicom »Kraljica Bodroga« Marijanom Šeremešić.

 

Kako je nastala skupina i od koga ste naučili pjesme koje izvodite?

Kulturno-umjetničko društvo Hrvata »Bodrog« osnovano je 2001. godine i od samih početaka rada te udruge djelovala je i naša skupina. U početku nismo bile aktivne kao sada, više smo se bazirale na naše običaje i igračke koreografije. Iako smo imale prilike čuti neke od pučkih pjesama uživo, za repertoar koji izvodimo najviše možemo zahvaliti teta Kaći, odnosno Katici Pašić, koja nas je naučila pjesmama, ukazala nam na to što rade »počimalje«, a što »rožalje«, tj. kako se pjevaju prvi i drugi glas. Katica Pašić je prvih pet-šest godina bila aktivna, a poslije smo nastavile same. 

 

Glede repertoara, tragate li i dalje za novim pjesmama?

 Puno smo, kao što sam već rekla, naučile od sumještanke Katice Pašić, ali odlazile smo i odlazimo i kod drugih starijih žena. One su već stare i nemaju jačinu glasa, tako da nam je ponekad teško doći do suštine melodije, ali trudimo se. Inače, ranije je u Monoštoru postojala ženska pjevačka skupina »Izvorinke«, bilo ih je oko dvanaest. Mi smo s »Kraljicama Bodroga«, na neki način, nastavile njihov put. 

 

Koliko su pjesme koje izvodite slične pučkim pjesmama Šokaca iz drugih krajeva Bačke ili onih iz Hrvatske? 

Ima dosta sličnosti i bliskosti s pjesmama šokačkih Hrvata s obiju strana Dunava. Slične su melodije, napjevi.  Ali ipak se i razlikujemo. I po nošnji i po mjesnom govoru.  

 

Čime se članice skupine privatno bave?

Mi nemamo klasičnu glazbenu naobrazbu, u ovome smo potpuno amaterski. Ja sam kantorica u crkvi svetog Petra i Pavla u Monoštoru, neke članice su kućanice, imamo dvije mlade cure koje su završile fakultet, njih nekoliko rade u Njemačkoj, zbog toga večeras u Subotici nismo nastupile u punom sastavu. Volimo pjevati i u ovome nas drži ljubav prema našim autentičnim pjesmama i tradiciji našega kraja. Imamo probe tri puta tjedno i to nam ne predstavlja problem. 

 

Imate li nasljednice i nasljednike u njegovanju pučke pjesme?

Drago nam je da pri KUDH »Bodrog« djeluje i mlađa pjevačka skupina pod vodstvom Anite Đipanov i Marije Kaplar, koja će nastaviti našim stopama. Aktivni su, pjevaju i uče od nas, lagano ih uvodimo u repertoar. Prvi rezultati njihova rada su već vidljivi. 

 

Planovi?

Nastupat ćemo gdje nas pozovu. Također, planiramo snimiti još jedan CD na kojem u bi se našle pjesme iz Monoštora s crkvenom tematikom. Imamo dosta starih pučkih pjesama toga tipa – božićnih, adventskih, korizmenih – one su također dio našeg repertoara. Naravno, mi smo raspoložene za snimanje CD-a, ali sve ovisi o tomu hoće li biti financijskih mogućnosti.