Arhiv tekstova

Vrućine koje ovih dana haraju našim prostorima, ne prijete samo glavama suncokreta, da im sjeme ostane šuplje, nego su udarile i u srce Asocijacije poljoprivrednika, ozbiljno zaprijetivši da će im i mozak proključati. Dugotrajno neslaganje između predsjednika Skupštine Asocijacije Miroslava Ivkovića i predsjedavajućeg Upravnog odbora Miroslava Kiša posljednji je javni nastavak imalo prošloga četvrtka u Novom Sadu.

Nakon čak tri, što redovite što izvanredne, neuspjele skupštine Asocijacije Miroslav je Ivković sazvao izvanrednu sjednicu na kojoj se trebalo raspravljati o nekoliko bitnih tema. Predvidio je Ivković da se tom prigodom podnese izvješće o radu u proteklom razdoblju, ulozi Asocijacije u organiziranju prosvjeda, da se progovori koja i o financijskom izvješću kao i određivanju Asocijacije prema nazirujućoj Vladi i maglovitom Ministarstvu poljoprivrede, napose u svjetlu aktualne klime koja poprima razmjere elementarne nepogode.

 

Pitanja »za ponijeti«

 

Ali, kao i prethodna tri puta, izvanredna sjednica Skupštine nije održana, bar ne službeno. Razlog isti: nedostatak kvoruma. Pozivu Miroslava Ivkovića odazvalo se tek dvadesetak predstavnika udruga poljoprivrednika, od čega ih je bar polovica stigla iz Subotice, odnosno njezine okolice. Kako bi pravila igre bila jasna, Asocijacija poljoprivrednika ima 52 članice koje na sastanke ovakve vrste delegiraju po dva člana tako da je prostom matematikom za kvorum prošloga četvrtka bilo potrebno prisustvo najmanje 54 predstavnika iz najmanje 27 udruga.

Kada su se već sastali, prisutni se nisu htjeli rastati dok jedni drugima ne otvore dušu i kažu što ih to tišti glede i unatoč rada Asocijacije. Neki, poput Mileta Ostojića, za ovu su priliku otvorili i dokumente, što je presudno utjecalo na rok daljnje dvosatne rasprave. Iz stavke u stavku o prihodima i rashodima najviše je riječi bilo o Miroslavu Kišu, odnosno o nepoznanicama vezanim za uplate, a posebno isplate s računa Asocijacije. Kako Kiša nije bilo tom sastanku prisutnima i dalje bodu oči stavke o isplati 110.000 dinara na račun »Majkinog salaša«, 99.000 dinara za hotelske troškove, povećanja plaća i uvođenje novih ljudi na popis isplata za različite usluge. U biti, veći dio prisutnih poljoprivrednika složio se s ocjenom kako je nedopustivo da mala skupina čelnih ljudi Asocijaciju koristi zarad ostvarivanja vlastitih interesa i opstrukcijom sastanaka koči njezin rad.

Taj neformalni zaključak otvorio je i pitanje sastava Asocijacije, odnosno pitanje njezina smanjenja. Najveći dio prisutnih poljoprivrednika složio se s ocjenom da je, ovako sastavljena, Asocijacija glomazna organizacija koja iz formalnih razloga, kao što je prisustvo izaslanika na sjednicama, ne može raditi. Naime, Asocijacija ima, umjetno stvorene ili stvarne, članice s juga, zapada i istoka Srbije čiji predstavnici – naviknuti već na zakazivanje pa otkazivanje sjednica – ne žele potezati više stotina kilometara samo zato da bi se uvjerili puše li u Novom Sadu topao ili hladan vjetar. Osim toga, ako zainteresiranima nije mnogo toga jasno što se radi u vrhu Asocijacije, nije teško pretpostaviti da oni udaljeniji i nezainteresiraniji o tomu pojma nemaju. I pored toga što nema obvezujuću formu, prisutni su zaključili kako je neminovno inicirati pitanje izmjene statuta koji bi išao u pravcu lakšeg rada Asocijacije. Istina, i po sadašnjem je statutu predviđeno da članica čiji predstavnici tri puta ne dođu na sjednice bude isključena, ali je problem u tome što statut nitko ne primjenjuje.

 

Ko plaća, taj i deka

 

A rat paragrafima vodi se kontinuirano. Naime, koliko god Miroslav Ivković tvrdi da je njegovo sazivanje izvanredne sjednice utemeljeno na statutu istim se oružjem brani i Miroslav Kiš. Neki od predstavnika Asocijacije, poput Udruge seljaka »Stari Žednik«, pokazali su nam hrpu dopisa u kojemu se upravo ovi argumenti koriste i za sazivanje i za otkazivanje sjednice skupštine Asocijacije poljoprivrednika. Ipak, čak i da su razlozi za otkazivanja pravno utemeljeni, postavlja se pitanje kada se ispunjavaju oni za njezino održavanje, odnosno, da budemo jasniji: kada će biti održana redovita sjednica Asocijacije poljoprivrednika? Jer, razloga za to je na pretek.

Pitanja poput onih o novcu, možebitno, su neugodna za pojedince, ali je Asocijacija opterećena brojnim drugim problemima, počevši od duboke krize unutar same sebe pa do još i gore kada je riječ o stanju u poljoprivredi i odnosima s državom. Izjave poput onih Miroslava Ivkovića da bi Asocijacija već sada trebala kod države inicirati pitanje formiranja povjerenstva koje će raditi na procjeni štete od suše nisu tek puki neformalni razgovor nego gorući problem ovoga ljeta. Slično će reći i predsjednik Udruge stočara Vasa Dživurski iz Bečeja i predsjednik Udruge odgajivača svinja Antal Cindel iz Bajmoka za ovu granu poljoprivrede, kao zasigurno i brojni drugi koji se bave voćarstvom, povrtlarstvom ili nekom drugom granom. Međutim, ako je točno da je Asocijacija osnovana od strane države, onda je točna i izreka »ko plaća, taj i deka«. I tu je ključ svih problema Asocijacije.