Arhiv tekstova

Poslije redovite godišnje skupštine HKPD »Matija Gubec« iz Rume 24. ožujka 2012. godine, na sjednici Upravnog odbora 27. ožujka Pavle Škrobot je izabran za predsjednika Društva. O aktivnostima, radu, planovima, izazovima i problemima s kojima se susreće razgovarali smo s aktualnim predsjednikom.

Kakav je osjećaj nalaziti se na čelu Društva koje postoji i djeluje više od jednog stoljeća?

Izbor na mjesto predsjednika HKPD »Matija Gubec« za mene predstavlja veliku čast, priznanje, ali i obvezu. Biti na čelu jednog ovakvog Društva koje traje, kako ste i sami rekli, više od stoljeća nosi sa sobom veliku odgovornost i izazov da svojim radom pridonesem da se Društvo i dalje razvija, živi i čuva tradiciju koja već ovoliko dugo traje, a što u današnjim vremenima opće oskudice nije lako, no preživjeli smo i teže izazove. Budući da sam i prije izbora za predsjednika Društva bio i njegov dopredsjednik, upoznat sam s načinom rada i funkcioniranja Društva, ali biti predsjednik svakako nosi novu i veću odgovornost.

Budući da ste izabran na dužnost predsjednika s mandatom od dvije godine, s mogućnošću produljenja, što biste nam mogli reći o planovima Društva u tom periodu?

Dakako najznačajniji događaj koji nas uskoro očekuje jest proslava 110 godina našeg postojanja i rada, naredne godine. Planiramo u povodu te obljetnice prirediti prikladan program na kojemu bi sudjelovali, osim Velikoga tamburaškog orkestra, i polaznici škole tambure, koja tradicionalno postoji i radi pri Društvu, potom naši recitatori, a planiramo pozvati i neke od brojnih kulturno-umjetničkih društava iz Republike Hrvatske s kojima godinama održavamo izvrsne odnose. Pored ovog vrijednog jubileja očekuju nas i brojne redovite aktivnosti povodom koncerta na dan Društva, najesen, sudjelovanje na tradicionalnim susretima društava »Matija Gubec« u Donjem Miholjcu u rujnu, gostovanje u Našicama, sudioništvo na Festivalu tamburaških orkestara Srbije itd. Ove godine planiramo i srediti fasadu zgrade, popraviti platno, urediti dvorište…

Spomenuli ste školu tambure koja radi i djeluje pri Društvu. Što biste nam mogli reći o njoj?

Škola tambure već tradicionalno dugi niz godina postoji u našem Društvu, ona je otvorena za svakoga tko želi učiti tamburu, njezino pohađanje je besplatno, a polaznici uče na instrumentima koji su u vlasništvu Društva, tako da je za njezino pohađanje potrebna samo dobra volja i želja da se nauči svirati ovaj divni instrument. Današnji pomlađeni sastav Velikoga tamburaškog orkestra sastavljen je mahom od bivših polaznika, te škole koju je dugi niz godina uspješno vodio dirigent Josip Jurca, a sada je vode Ljubiša Hajduković i Željko Jerković. Broj polaznika varira, a trenutačno je pohađa 15 polaznika.

Posljednjih godina u Društvu je, osim Velikog tamburaškog orkestra, veoma aktivna i nogometna sekcija koja bilježi brojne nastupe?

Tako je, nogometnu sekciju vodi Pavle Mišak već par godina i sudjeluju na brojnim turnirima koje organiziraju hrvatske udruge po Srijemu. Sudjelovali smo na brojnim turnirima u Rumi, Golubincima, Novom Slankamenu, Petrovaradinu, Zemunu, a ove godine imali smo i poziv za sudjelovanje na turniru u Segedinu u Republici Mađarskoj, ali je on iz financijskih razloga odložen. Na svim tim turnirima bilježili smo dobre rezultate, osvojili smo dosta prvih mjesta, mada rezultat nikada nije u prvom planu.

Veliki tamburaški orkestar ipak predstavlja okosnicu Društva?

Tamburaši su zaštitni znak našeg Društva i po njima smo prepoznatljivi u Rumi, ali i šire. Nažalost, danas nemamo folklornu, dramsku i pjevačku sekciju kao nekada, ali ne odustajemo da ih jednoga dana oživimo. Naši tamburaši redovito sudjeluju na gotovo svim kulturnim manifestacijama u Rumi, imaju svoj prepoznatljiv repertoar s pjesmama našeg dirigenta Josipa Jurce i gdjegod da smo se pojavljivali ostavljali smo izuzetan dojam.

U posljednje vrijeme ponovno je aktuelizirano pitanje povraćaja zgrada Hrvatskoga doma u Rumi. Oko tog pitanja se podigla prilična medijska prašina, dokle se s tim stiglo?

O toj temi vam ne bih mogao, nažalost, reći ništa posebno što već nije rečeno i što vaše novine nisu u par navrata prenijele pišući o Hrvatskom domu u Rumi. Zbog donošenja novih propisa, vezanih za povrat imovine, predstoji nam ponovno upućivanje potrebne dokumentacije nadležnim državnim tijelima i to kanimo učiniti u najskorije vrijeme tako da je teško sada procijeniti kada bi cijela stvar mogla započeti, a još manje kada bi se mogla završiti. Žalosno je da se zgrada Hrvatskog doma nalazi u prilično devastiranom i zapuštenom stanju, a riječ je o, prema mom mišljenju, najvrjednijem spomeniku kulture u Rumi, kako zbog jedinstvenog izgleda, tako i svoje tradicije i trajanja. Ovu priliku bih iskoristio da iznova apeliram na sve nadležna tijela da se ovaj postupak povraćaja intenzivira. Apelirao bih i na lokalnu samoupravu, pokrajinsku Vladu, Hrvatsko nacionalno vijeće, Veleposlanstvo Republike Hrvatske i sve koji su u mogućnosti da nam pomognu.

Na samom kraju razgovora još bismo Vas željeli pitati koja su Vaša očekivanja u narednom periodu u smislu suradnje s Hrvatskim nacionalnim vijećem, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata i drugim ustanovama hrvatske zajednice u Vojvodini i kako ste zadovoljni dosadašnjom suradnjom?

Svakako da sa svima njima očekujem maksimalno dobre međusobne odnose. Mi smo i dosad sa svim hrvatskim ustanovama imali korektnu suradnju i čuvali se po strani od trzavica i sukoba u hrvatskoj zajednici, duboko uvjereni da nam oni donose samo štetu. Naš je zadatak očuvanje kulture, tradicije i običaja našega kraja i time se namjeravamo baviti i ubuduće, surađivajući sa svima i biti otvoren prema svakomu.